Lazar Pajazitović, rođen kao Samir Pajazitović, ima 35 godina i dolazi iz Beograda. Njegova priča izazvala je veliku pažnju javnosti, jer oslikava mali proces prelaska iz islama u pravoslavlje pod snažnim uticajem pravoslavnog okruženja glavnog grada Srbije. Beograd, kao kulturno, političko i duhovno središte Srbije, ne samo da oblikuje svakodnevni život svojih stanovnika, već i duboko utiče na duhovne izbore pojedinaca.
Rođen u muslimanskoj porodici, sa majkom Selimom i ocem Mustafom, Lazar je odrastao u duhu islamskih običaja i tradicije. Ipak, već od malih nogu osjećao je nesklad sa vjerom svoje porodice. „Još kao dijete, osjećao sam se drugačije,“ kaže Lazar. „Porodica nije mnogo govorila o našem porijeklu, ali mene je ta tema uvijek intrigirala. Kako sam odrastao u Beogradu, gdje pravoslavna tradicija nije samo dominantna već i prisutna u svim aspektima života, tako je i potreba za odgovorima u meni rasla.“
Prvi put se osjetio bližim pravoslavlju kada je, sa prijateljima, posjetio jedan od manastira u Srbiji prije petnaestak godina. „Tamo je mati manastira, nakon što je čula moje ime, rekla da osjeća da ću jednog dana promijeniti vjeru. Tada mi to nije mnogo značilo, ali s vremenom, taj susret je ostao duboko urezan u mom pamćenju.“
Njegov životni put vodio ga je ka otkrivanju porodičnih korijena, što se pokazalo kao izazovan proces.
„Bilo je mnogo prepreka i trenutaka kada sam htio da odustanem. Plašio sam se šta mogu saznati o svojoj porodici i sebi,“ priznaje Lazar.
Ključni trenutak bio je kada je naišao na novinski članak o porijeklu poznatih ličnosti. Među njima je bio i Ejup Ganić, koji se pominjao kao potomak loze Mrnjavčevića.
„To me inspirisalo da nastavim dalje i pronađem smisao u onome što osjećam kao svoju duhovnu pripadnost.“
Lazar se prisjeća i sna koji ga je dodatno motivisao da donese konačnu odluku.
„Sanjao sam da moram odmah djelovati. Taj san me je odveo do crkve Vavedenje Presvete Bogorodice u Vrbasu, gdje sam razgovarao sa sveštenikom.“
Sveštenik mu je preporučio knjige kako bi bio siguran u svoju odluku, a nedugo zatim, Lazar je primio pravoslavlje. „Osjetio sam da sam vratio vjeru koja je mojim precima oduzeta tokom poturčavanja.“
Lazarov primjer slijedio je i njegov brat Amir, koji je takođe prešao u pravoslavlje i uzeo ime Đorđe.
„Srećan sam što smo zajedno pronašli mir i pripadnost. Naša porodica sada živi u skladu sa vrijednostima pravoslavne tradicije,“ naglašava Lazar.
Lazar danas živi na relaciji Srbija-Grčka i planira da svoju djecu odgaja u duhu pravoslavnih vrijednosti. „Ljudi trebaju živjeti svoj život i vjerovati da se sve što se dešava, dešava uz Božiju volju. Moj put nije bio lak, ali sam pronašao svoj mir,“ zaključuje Lazar.
Njegova priča odražava kako snažno pravoslavno okruženje u Beogradu može oblikovati duhovni put pojedinca, posebno kada pravoslavna tradicija prožima kulturu, obrazovanje i društveni život glavnog grada Srbije. Pogledajte tv prilog ispod teksta.
