Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova Rusije, izjavio je u utorak da bi Asad mogao započeti mirovne razgovore sa “umjerenijim” elementima oružane opozicije na sastanku u Ženevi sljedećeg mjeseca, izvještava jučer Mmedia.
“Ne isključujem (mogućnost) da oružana opozicija, ukoliko ne bude stajala iza ekstremističkih i terorističkih stavova, može veoma dobro biti predstavljena,” rekao je za novinare Sergej Lavrov.
“Usput, ovo je nešto što je rekao i predsjednik Asad,” dodao je Lavrov.
Naravno, Lavrov i cjelokupna diplomatija Rusije samo odrađuju posao za koji su plaćeni iranskim milijardama, i ovo je stvar koja je poznata iole upućenim ljudima u bliskoistočni konflikt.
Ali, sudeći prema najnovijim informacijama uglednog zapadnjačkog novinara Roberata Fiska koji je dobro upoznat sa stanjem u Siriji, ovaj mirovni proces između Asada i sekularnih snaga opozicije je već počeo prije sastanka u Ženevi.
Britanski The Independent je objavio informacije iz njegovih izvora u kojima se navodi da su već počeli tajni pregovori između režima i sekularnih brigada Oslobodilačke vojske sirije poznate kao FSA.
Fisk navodi da je prije šest sedmica delegacija sekularnih brigada iz Oslobodilačke vojske došla tajno u Damask sastajajući se sa predstavnicima Asadove vlade nudeći režimu izvanderdnu ponudu po pitanju primirja između Asadovog režima i brigada iz opozicije koje podržava i naoružava Amerika.
Ova delegacija je došla sa četiri zatjeva a to su da mora biti pokrenut unutarnji sirijski dijalog, da privatne i javne ustanove moraju nastaviti s radom i da se mora se prekinuti etnički, civilni i sektaški sukob i da svi moraju zajedno raditi za demokratsku Siriju u kojoj će dominirati vladavina prava. Delegacija nije uslovila odlazak Asada sa vlasti.
Odgovor od Asadove vlade je došao brzo i u njemu je potvrđena želja za dijalogom za koji neće biti postavljeni preduslovi. Sam Asad je dao garanciju sigurnosti brigadama Oslobodilačke vojske koje su došle sa inicijativom i koje budu učestvovale u dijalogu, stoji u članku Roberta Fiska.
Fisk dalje kaže da se sada “događa jedan izuzetan razvoj situacije: u sedam pobunjeničkih zona unutar Halepa, koje su većinom pod kontrolom Oslobodilačke vojske, državni zaposlenici se vraćaju u urede, a vladine institucije i škole ponovno se otvaraju. Studenti koji su se pridružili militantima tijekom zadnje dvije godine će se razoružati i vratiti u učionice”.
Praktično, ovo znači da brigade iz Oslobodilačke vojske Siirije, koju je cijelo vrijeme podržavala i povremeno naoružavala Amerika, ali i druge zapadne države, sada ulaze u primirje i jednu vrstu saveza sa Asadovim režimom sa željom da zajedno uspostave demokratsku državu i osujete planove islamskih brigada da uspostave Šerijat u zemlji, kojeg podržava ogromna većina sirijskog naroda, kako izvještavaju sirijski aktivisti.
Fisk kaže u nastavku da je ovo sjedinjenje otežano nakon što je određeni broj brigada otkazao poslušnost sekularistima oformivši islamsku koaliciju o čemu je Put vjernika pisao. Sada, imajući u vidu da se ovo odbacivanje Nacionalne koolicije desilo posle tajnog sastanka sekularista i režima, postoji velika mogućnost da je upravo ovo razlog zašto su te brigade, koje su bile islamske orijentisane, napustile sekulariste iz Nacionalne koalcije i pridružile se ostalim islamsko džihadskim grupama.
Ovo potvrđuje nastavak članka u kojem ovaj novinar navodi sljedeće: “U nekim provincijama Homsa sukobi između Oslobodilačke vojske i (režimske) vojske potpuno su prestali. U nekim naseljima i gradovima koji se nalaze pod kontrolom vlade, pripadnici Oslobodilačke vojske su prisutni i nitko ih ne dira.”
Osim ovog prekida vatre, sirijski aktivisti donose informacije da su danas režimski avioni bombardovali položaje Islamske države u Iraku i Šamu (IDIŠ) u gradu Azaz dok su borbe trajale između IDIŠ-a i sekularne brigade Sjeverna oluja na periferiji grada Azaz odakle ih je IDIŠ protjerao, na taj način pomažući sekulariste protiv mudžahida.
Zatim ovaj zapadni novinar kaže ono što Put vjernika i drugi već dugo vremena govore. “Islamistički borci sirijske opozicije su zasigurno izvor duboke zabrinutosti za sve one koji su umješani u ovaj rat – ne samo, naravno za Amerikance, koji nastavljaju da budu uznemireni po pitanju da li će poslati oružje (sekularnim) pobunjenicima. Da je američka vlada poslušala savjet Mekejna, na primjer, već bi nešto oružja bilo u rukama Džebhatun nusre s obzirom da su tri brigade Oslobodilačke vojske prešle islamistima.”
Ovaj novinar koji ima veliki ugled na zapadu, tvrdi da su mudžahidi izvor velike zabrinutosti za sve koji su umješani u ovaj rat a to su Amerikanci i Rusi na prvom mjestu. Ustvari izvor zabrinutosti je ono što oni predstavljaju i ono što oni uspostavljaju a to je šerijat i hilafet, globalna islamska država.
Sada vidimo da je ovaj govor Lavrova da bi Asad “mogao započeti” mirovne pregovore sa “umjerenim” grupama na sastanku u Ženevi, samo priprema javnosti za ono što se već događa na terenu a to je savez brigada koje podržava zapad sa režimom koje podržava Rusija. Nema nikakve sumnje da je ovo ustvari dogovor Amerike i Rusije i savez ove dvije “sile” na teritoriji Sirije.
Zašto je režim ovo prihvatio ako su već non-stop tvrdili da će nedvojbeno pobjediti i da su “teroristi na rubu poraza” i slične izjave? Istina je ono što su već neke vođe mudžahida ustvrdile a to je da Asadove snage podržane libanonskim Hizbullahom i iranskim vojnicima, nisu ništa značajno osvojile još od mjeseca Ramazana, što upućuje da je režim u stanju velike slabosti bez obzira na podršku velikog broja šijja iz regiona.
S druge strane, islamske džihadske brigade iz dana u dan jačaju i nizaju nove pobjede. Zadnja od mnogih pobjeda koje su ostvarene od mjeseca Ramaza je osvajanje grada Dare na granici sa Jordanom, a malo prije toga su mudžahidi IDIŠ-a zauzeli grad Azaz na granici sa Turskom. Tada se upalio alarm kod zapadno-kršćanskog bloka koji su zabrinuto izjavljivali da je crna zastava Al-Kaide podignuta na granici sa Nato paktom, misleći na granicu sa Turskom.
Dakle, iako prividno suprotstavljenih planova, Amerika i Rusija u stvarnosti su na istoj strani, svaka na svoj način. Ono što ih posebno spaja je stav prema sirijskim mudžahidima: i za Rusiju i za Ameriku, nedopustivo je da mudžahidi dođu na vlast, pa oni preduzimaju različite korake, kako bi osujetili uspostavljanje šerijatske države u Siriji a kasnije i hilafeta.
Tek sada jasno vidimo stvarnost ovog zatišja u odnosima američke i Asadove vlade koje je počelo sporazumom Amerike i Rusije po pitanju hemijskog oružja. Nema više američkih “crvenih linija” niti velikih prijetnji o rušenju režima a niti prijetnji o ograničenim napadima, posebno sada kada su službenici UN-a ušli u Siriju u cilju uništavanja hemijskog oružja što je praktično zatvaranje vrata bilo kakvim američkim napadima na Asada. Amerika je sada izgubila svaku šansu i “legitimitet” da napadne Asada. Jer ako nije napala Asada pod tvrdnjama da je on u jednom napadu ubio 1500 ljudi pa kada će onda dobiti “bolju” priliku?
Amerika je još jednom pokazala da nju ne interesuje odbrana muslimana nego odbrana svojih interesa. S obzirom da je Nacionalna koalicija, koja je branilac američkih interesa u Siriji, pred krahom, i da njene brigade masovno prelaze na stranu islamskih brigada, koje iz dana u dan napreduju i osvajanju nove teritorije, Sjedinjenim Državama nije preostalo ništa osim da preostale sekulariste ujedini sa režimom koji će zajedno krenuti protiv ove islamske renesanse koja po svim prilikama neće stati u Siriji, već bi mogla na kraju ugroziti sve američke interese u regiji.
Stvar je već dogovorena na terenu i sada se čeka sastanak u Ženevi da se to i službeno potvrdi. To će najvjerovatnije biti prikazano da je “sirijska opozicija” pristala na političko rješenje sa režimom a da se “mali broj ekstremista” ne želi pokoriti ovoj “mirovnoj” incijativi. Taj “mali broj ekstremista” sastavljen od islamskih brigada koje čine veliku većinu svih opozicionih skupina, biće kao i inače proglašen teroristima bez obzira bili oni pripadnici Al-Kaide ili ne. U tom cilju će se angažovati raznorazne muftije vladara i (ne)islamskih zajednica koje će pozvati u borbu protiv “haridžija” (mudžahida) i dati legitimitet i islamski predznak bratskom ujedinjenju sekularista i šiitsko-alevijskog režima.