Tri razloga pada rejtinga DPS-a

Rezultati izbora mogli bi ugroziti sekularni i građanski karakter države, ali i evroatlantski i evropski put Crne Gore zbog najave promjene spoljnopolitičkog kursa. Sa razlogom se i strahuje kuda će ići i dalja klerikarizacija društva imajući u vidu snažan uticaj Amfilohija Radovića na lidere potencijalne vladajuće koalicije.

PODGORICA – Prestupna 2020. bila je zaista prestupna za crnogorsku političku scenu i najjaču stranku Demokrastku partiju socijalista Mila Đukanovića: prvi put u protekle tri decenije DPS je na putu da izvršnu vlast prepusti političkim protivnicima. 

Prvi put nakon 30 godina opozicija u Crnoj Gori će biti u prilici da formira vlast jer je 15 hiljada dosadašnjih glasača DPS-a glasalo za prosrpsku koaliciju koju predvodi Demokratski front, a tri opozicione kolone su u odnosu na prošle parlamentarne izbore dobile gotovo 50 hiljada novih birača, pokazuje analiza preliminarnih rezultata parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. 

Katastrofalan izborni rezultat DPS-a upotpunili su i loši rezultati na lokalnim izborima u Budvi, Kotoru, Tivtu i Andrijevici gdje će, kako sada stvari stoje, opozicione koalicije formirati vlast. 

PAD GLASOVA DPS-A

Demokratska partija socijalista je, prema preliminarnim podacima Državne izborne komisije, osvojila 35,10 odsto, odnosno 143.548 glasova, ili 30 mandata što je za čak šest mandata manje nego na parlamentarnim izborima.

Rezultat DPS-a je u apsolutnim brojkama za 15 hiljada glasova manji nego onaj na parlamentarnim izborima 2016. godine. Analize pokazuju da su tih 15 hiljada glasova pošli na konto najljućeg protivnika: koalicije okupljene oko DF-a koja je osvojila 32,5 odsto. Sa osvojenih 133.267 glasova koalicija ,,Za budućnost Crne Gore“ je ostvarila odličan rezultat dobivši čak devet novih mandata ili 30 hiljada novih birača. 

Bečićeva koalicija ,,Mir je naša nacija“ je osvojila 12,53 odsto, odnosno 51.297 glasova ili 10 mandata što je povećanje za dva mandata. 

Koalicija  ,,Crno na bijelo“ osvojila je 5,53 odnosno 22.649 glasova ili četiri mandata, Socijaldemokrate 4,10 odnosno 16.769 glasova ili tri mandata, Bošnjačka stranka 3,98 ili 16.286 glasova ili tri mandata, SDP – Jaka Crna Gora 3,14ili 12.839 glasova i dva mandata. 

Albanska lista ima 1,58 ili 6.488 glasova i Albanska koalicija ,,Jednoglasno“ 1,14 odsto ili 4.675, odnosno po jedan mandat. Hrvatska građanska inicijativa je osvojila 0,27 (1.115), a Hrvatska reformska stranka 0,13 odsto, odnosno 532 glasa, i one nijesu prešle cenzus.

Tri opozicione koalicije koje će najvjerovatnije biti u prilici da formiraju novu vlast – DF, Demokrate i Ura – osim 41 mandata, su za crnogorske prilike osvojile nevjerovatnih 207.213 glasova. To je čak za 50 hiljada glasova više od rezultata koji su na prošlim izborima ostvarili DF i koalicija Ključ kojeg su činili SNP, Ura i Demos i Demokrate. 

PROMJENE

Cifre su neumoljive: stranke koje su činile vladajuću koaliciju su na ovim izborima osvojile zajedno 181.267 glasova što je za čak 26 hiljada manje od trojne koalicije što znači da su birači, kojih je izašlo čak 76,65 odsto, željeli promjene.

Koji su ključni razlozi za tektonski poremećaj na crnogorskoj političkoj sceni? Prije svega, donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti sedam mjeseci prije izbora, ekonomska kriza uslovljena pandemijom korona virusa…

I, nezaobilazno: okoštale strukture na svim nivoima vlasti, koje na vrijeme nijesu registrovale drastične promjene u biračkom tijelu. Mnogi partijski uljebi uglavnom su najviše brige posvetili ličnom, ne i javnom interesu. Zato je DPS, u času kada je programski najcrnogorskija stranka u Crnoj Gori doživjela neuspjeh: osim identitetskih pokliča, mladoj generaciji nijesu osmislili ponudu boljeg života, lične promocije. 

Kako drugačije objasniti da je značajan broj birača najjače stranke, njih najmanje 10 odsto, okrenuo leđa DPS-u i otvoreno, glasanjem – podržao klerikalnu koaliciju DF predvođenu mitropolitom SPC Amfilohijem koji je, udružen sa svojim odredom sveštenika proklinjao političke protivnike i vrlo otvoreno zagovarao povratak neofašističke, četničke ideologije u Crnoj Gori. 

Kombinacija prijetnji i kletvi očito je bila najjače oružje za ,,bogobojažljive” depesovce. To je posebno vidljivo bilo u najvećim pravoslavnim sredinama i gradovima, pa je DPS u odnosu na prošle parlamentrane izbore u Podgorici izgubila sedam hiljada glasova – pad sa 48.561 na 41.923; Nikšiću gotovo tri hiljade – pad sa 21.440 na 18.542 i Danilovgradu pad za oko 800 glasova.

Masovne litije u kojima je učestvovao i dio birača DPS-a i kasniji dugotrajni neuspješni pregovori sa SPC oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti pokazali su da vrh vlasti nije osmislio dobru komunikacionu strategiju koja bi, prvenstveno vlastite birače, ubijedila u istinu – da se crnogorske svetinje ne oduzimaju od Crnogoraca. 

Tri su, dakle, ključna razloga pada rejtinga Demokratske partije socijalista. Okoštala partijska mašinerija koja se više starala o sitnosopstveničkim interesima a ne o državnoj strategiji to je onaj ,,srednji i niži partijski nivo” koji je suštinski slao pogrešne informacije partijskom vrhu. Zato su čelnici DPS-a, filovani pogrešnim procjenama o stanju na terenu, bili ubijeđeni u ubjedljivu pobjedu i nijesu osjetili kako kuca bilo njihovih simpatizera i da se, umjesto ,,običnih” izbora vodi neka vrsta referendumske bitke.

Doda li se tome i ekstremna logistička podrška i Srpske crkve i Beograda, jasno je da se opozicija mogla nadati dobrom rezultatu.

Istina, Đukanović će ostati predsjednik Crne Gore, vlast u brojnim većim gradovima – Podgorica, Nikšić, Bijelo Polje, Bar – čvrsto je u rukama DPS-a, ali više nijesu nedodirljivi. I to je problem koji čeka Đukanovića, Markovića i vrh DPS-a: kako da povrate izgubljenu energiju, transformišu partiju i vrate se u poziciju da, u savezu sa ostalim partijama crnogorske orijentacije, upravljaju strategijom razvoja Crne Gore. 

DOBITNICI

Najveći dobitnik izbora je, svakako, prosrpska koalicija ,,Za budućnost Crne Gore“, koja je ostvarila rezultat koji nije ni sama očekivala. 

Nosilac liste Zdravko Krivokapić je u prvim intervjuima vrijednost svoje koalicije procjenjivao na 26 odsto. Rezultat od 32,5 odsto ili preko 133 hiljade glasova je toliko spektakularan da je iznenadio i sam vrh tog saveza.

To se pogotovo odnosi na Podgoricu gdje su rezultat u odnosu na prošle parlamentarne izbore uvećali za čak 16 hiljada glasova ili u Nikšiću za skoro šest hiljada. Ukratko: ono što je, zbog litija, izgubio DPS – otišlo je klerikalcima iz koalicije koju predvodiu Demokratski front. 

Osim birača DPS-a, koalicija oko DF-a je i dobila određeni broj novih birača, doskorašnjih apstinenata, što je učvrstilo pozicije tog saveza kao ubjedljivo dominantne opozicione strukture.

Odlazak Krivokapića kod mitropolita Amfilohija u Hram Hristovog vaskrsenja nakon objave pobjede dovoljno govori o tome koga DF u Crnoj Gori vidi kao autoriteta i kome duguje zahvalnost za pobjedu. Uostalom, transparent ,,Đedo, hvala ti za pobjedu“ je više nego indikativan. 

TAS NA VAGI

Dobitnik izbora je i svakako koalicija okupljena oko Ure koja je osvojila preko 22 hiljada glasova i došla u poziciju da bude tas na vagi. Njihov prijedlog o ekspertskoj vladi je prihvaćen od strane Bečića i Krivokapića, što nagovještava da je taj plan skovan znatno ranije i brižljivo sproveden u djelo. 

Naravno, tek ostaje da se vidi kako će ta vlast funkcionisati i odgovoriti na spoljnopolitičke izazove i domaće probleme ponajviše u ekonomiji i javnim finansijama. Zahtjev za povlačenje priznanja Kosova je već uspostavljen od strane nacionalističkih krugova iz Beograda, ali i Vučićevog ,,portparola” Aleksandra Vulina, a treba vidjeti i kakvo će biti ponašanje Ure kada je riječ o ukidanju Zakona o slobodi vjeroispovijesti što je najavio Krivokapić.

Ekspertska vlada opozicije će, ukoliko bude formirana i izglasana u parlamentu, biti i ograničena u odnosu na moć i autoritet predsjednika Mila Đukanovića, ali i činjenicom da DPS snažno drži lokalne vlasti u svim većim gradovima u prilično decentralizovanom crnogorskom državnom sistemu.

Dobitnik izbora je i svakako Bečićeva koalicija ,,Mir je naša nacija“, koja je u odnosu na prošle izbore uvećala svoj broj glasova za čak 12 hiljada. Ipak, činjenica da ih je DF gotovo utrostručio po procentima ne ide u prilog Bečićevom javno iznesenom planu o premijerskoj funkciji. Bečić će za najmoćniju funkciju morati da sačeka neko drugo vrijeme.

RAST SD I BS NEDOVOLJAN

Bez obzira što su Socijaldemokrate i Bošnjačka stranka osvojile po jedan mandat više u odnosu na prošle izbore, nemaju mnogo razloga za zadovoljstvo jer je proevropski blok u suštini pretrpio težak poraz. Albanske stranke su povećale broj mandata sa jedan na dva. Tek ostaje da se vidi da li je i koliko bio iskren poziv trojne koalicije manjinama za saradnju, a činjenica da su na jučerašnjem sastanku lidera trojnog saveza utvrdili principe nove vlasti ne ide u prilog tezi o iskrenosti.

Ipak, mogući partner opozicije bi po uzoru na Tuzi mogao biti Nik Đeljošaj, lider Albanske koalicije. 

Hrvatska nacionalna manjina, nažalost, neće u ovom sazivu parlamenta imati poslanika zbog činjenice da su se dvije stranke HGI i HRS borile za mandat. Njihov zbir glasova je pokazao da su nastupili jedinstveno da bi Hrvati imali jednog poslanika koji bi izgubio DPS ili Bošnjačka stranka, ali i približili proevropski savez cifri od 41 poslanika.

PROCEDURA

Rezultati izbora mogli bi ugroziti sekularni i građanski karakter države, ali i evroatlantski i evropski put Crne Gore zbog najave promjene spoljnopolitičkog kursa. O tome svjedoče i prve izjave iz Moskve i Beograda koji su, ovog puta tajno, doprinijeli da se vlast u Crnoj Gori uzdrma. 

Sa razlogom se i strahuje kuda će ići i dalja klerikarizacija društva imajući u vidu snažan uticaj Amfilohija Radovića na lidere potencijalne vladajuće koalicije. Prvi izlivi bijesa nakon ,,pobjede” govore da će na udaru – osim istaknutih članova DPS-a i do skora vladajuće koalicije, biti i manjinski narodi u Crnoj Gori. Ono što se ova dva dana dešavalo u Pljevljima, Podgorici, Tuzima podsjeća na oživljavanje zlog vremena. 

Ipak, valja sačekati dalji razvoj dešavanja. Ustavom Crne Gore je predviđeno da prvu sjednicu novoizabranog sastava Skupštine saziva predsjednik Skupštine prethodnog saziva, u ovom slučaju Ivan Brajović i održava se najkasnije 15 dana od dana objavljivanja konačnih rezultata izbora.

Predsjednik Crne Gore predlaže mandatara, a Ustavom je i predviđeno da se Skupština raspušta, ako ne izabere vladu u roku od 90 dana od dana kada predsjednik Crne Gore prvi put predloži mandatara.

POVEZANE VIJESTI
- Advertisment -

POPULARNO