Sunitski borci pod vodstvom Islamske države Irak i Levant (ISIL) zauzimaju naftna polja kako bi platili za podizanje vlastite države u Iraku, ocijenjuju stručnjaci u izjavi za Anadolu Agency.

Nakon zauzimanja naftnih polja u regiji Rakka, na sjeveru Sirije, militanti ISIL-a su nastavili sa akcijama zauzimanja iračke teritorije. Od 10. jula, pod njihovom kontrolom je bio Mosul, a uz njega i najveća rafinerija nafte – Baidži, u kojoj je oko 17 posto iračkih naftnih rezervi.

Militanti su 3. jula zauzeli i najveće sirijsko naftno nalazište – el Umer.

Erdal Tanas Karagol, šef ekonomskog odjela neprofitne fondacije SETA iz Ankare, izjavio je da je nafta očigledno osnovni cilj ISIL-a, iako se površno čini kako je riječ o sukobi ši'ita i sunita. Trenutni odnosi iračke centralne vlade, kurdske autonomne administracije i ISIL-a to samo potvrđuju.

Iako ISIL još uvijek nije dospio do južnih dijelova Iraka, gdje se nalaze i najveća naftna nalazišta, Karagol kaže kako su pod njegovom kontrolom područja sa kojih se nafta prebacuje u naftovode.

“Pretpostavimo li da će Irak biti podijeljen na troje – kurdski region, centralni dio sa ši'itskom većinom i sunitsku državu pod vodstvom ISIL-a, sve tri će se strane boriti za što veću kontrolu nad energetskim resursima.”

– Pritisak na Tursku –

Ambicije ISIL-a za energetskim izvorima indirektno će uvući i Tursku u irački konflikt, tvrdi Erdal Tanas Karagol.

“Turska izvozi naftu preko kurdskog regiona i naftovoda Kirkuk-Ceyhan, koji je izvan pogona zbog napada ISIL-a. Prisustvo ISIL-a će dodatno ugroziti prijenos nafte u Tursku.”

Dr. Fahrettin Sumer, sa Američkog Univerziteta u Iraku, smještenog u kurdskom gradu Sulejmanijeh, smatra da ISIL teži ka uspostavljanju državotvornog sistema na teritorijama koje kontroliše. Militantima su potrebni prihodi, kako bi taj sistem učinili funkcionalnim, a nafta i prirodni gas su najlakši izvori. ISIL će u tom smjeru pokušati da zauzme što veći broj naftnih polja.

Ali Semin, iz istanbulskog think-thanka BILGESAM, kaže da ISIL provodi istu strategiju ne samo u Iraku, već i u Siriji.

“Devedeset posto prihoda u Iraku prikuplja se od izvoza nafte,” kaže Semin.

“Za osnivanje države su vam najprije potrebni ekonomski stubovi,” podsjećajući da su ekonomije Iraka i Sirije oslonjene na izvoz energetskih resursa.

Tugce Varol Sevim, asistentica na Univerzitetu Uskudar u Istanbulu, saglasna je da su u redovima ISIL-a bili i ljudi koji su stručnjaci u razumijevanju energetskih izvora u Siriji i Iraku i koji su posjedovali topografske karte regiona.

“Bez tih mapa, obični ljudi ne mogu znati gdje su pozicionirana izvorišta nafte, u sred pustinje,” kazala je Sevim.

Projekti izgradnje plinovoda između Irana, Iraka i Siriji, takođe su obustavljeni djelovanjem ISIL-a, što je još jedan od znakova da u pozadini djeluju stručni ljudi.

ISIL se preselio u Mosul je nije uspio da održi naftna polja u Siriji, zbog prisustva ruskih kompanije. Iračka polja su bila lakše mete, kaže Savim.

Damask je u decembru 2013. godine potpisao veliki ugovor sa ruskom kompanijom Soyuzneftegaz, kojoj je omogućena istraživanje i eksploatacija na sirijskim obalama i njenim teritorijalnim vodama.

Prije početka građanskog rata, 2011. godine je zaključen ugovor o izgradnji plinovoda vrijedan 10 milijardi dolara između Irana, Iraka i Sirije. Plinovod je trebao biti izgrađen do 2016. godine, a protezao bi se od ogromnog iranskog polja Južni Pers, preko Iraka, Sirije, pa čak do Libana.

U Iraku, militanti ISIL-a pod kontrolom trenutno drže naftna polja u blizini Haleba, Rakke i Dejr-uz Zurra. U Siriji, pod njihovom kontrolom je naftno nalazište el-Umer sa kapacitetom 75 hiljada barela dnevno. ISIL navodno proizvodi naftu u Rakki, koju prodaje najvećim dijelom režimu Bešara el-Assada.

Ukoliko se ponovo u pogon stavi rafinerija Baidži, ISIL će steći milione dolara. Islamska država Irak i Levant kotroliše Faludžu, Ramadi, Tirkit, Tal Afar i drugi po veličini irački grad – Mosul.

(AA)