Upravo sada, dok mu po srpskim tabloidima izlaze fotogra je kako udara u vreću za boks s naslovima Zuki bije kao Roki, treba shvatiti koliko je lažna bila njegova pojava i koja je njegova stvarna uloga. Sada, kada izlazi na naslovnicima vučićevih tabloida, kada mu umjesto ahmedije na goloj glavi blistavo čelo odražavaju srpske starlete i turbo-folk pjevačice, kada je postao otvoreni slugan srpske politike koja mu očajnički želi popraviti rejting među Bošnjacima, sada se može reći ko je ovaj čovjek bez straha da ćete biti proglašeni veleizdajnikom i podržavateljem parainstitucija
Piše: Damir HADŽIĆ
poslije nečuvenog, sramnog i brutal- nog napada na imama Bor-džamije Nezira ef. Salihovića u Novom Pa- zaru, bez dvoumljenja se može reći
da je moralni pad i jedne i druge i treće i svih islamskih zajednica, koliko god da ih ima u Sandžaku, dotakao dno dna. Čini se da dalje od ovoga ne može, mada se i ranije mislilo da nema goreg od onoga što je za- desilo Sandžak. Primjećujemo da je u pra- vu muftija Hasib Suljević kada kaže da je ovaj napad posljedica loše atmosfere unutar IZ-a, ali je dvojbeno kada za lošu atmosfe- ru optuži čelnika Islamske zajednice Srbi- je Seada ef. Nasufovića i funkcionera SDA Fuada Bačičanina. Između svih reakcija i optužbi koje su prštale na sve strane, muf- tija Suljević kao da je zaboravio da je zbog loše atmosfere pobjegao iz Zukorlićeve IZ prije deset godina, formirajući Rijaset IZ Srbije s kolegom Nasufovićem.
Upravo su mu to mnogi i zamjerali jer je time dodatno ojačao Zukorlićevu poziciju, a nakon razlaza mladi i ambiciozni muftija više nije imao konkurencije koja bi mu bila opozicija ili vaga koja bi IZ držala unutar okvira vlastitog poslanja. Time je smanjena i manevarska pozicija za Sarajevo, koje više na terenu nije imalo alternative Zukorliću.
Njemu je ostala zajednica očišćena od ne- istomišljenika, a razlaz je duboko podije- lilo muslimane u Sandžaku. Novi Rijaset dobio je u BiH epitet paratvorevine, od- metnute i otete institucije koja uz to igra za srpski interes. Svako ko bi se u bosansko- hercegovačkoj javnosti usudio progovoriti da tok događaja u Sandžaku, razlozi raski- da i podjela među muslimanima nisu tako crno-bijeli kako se čini u prvi mah bio bi označen kao veleizdajnik i podržavatelj srp- skih plaćenika iz Beograda. Dakle, u BiH se za vrijeme reisul-uleme Mustafe ef. Ceri- ća nije govorilo o tome koliki je udio imao Muamer ef. Zukorlić u urušavanju IZ-a u Srbiji i koje su njegove “zasluge” da do po- djele dođe. Na koncu, svaki muftija poslije takve podjele unutar svog muftijstva trebao bi kao moralni čin ponuditi ostavku. No, ne i Zukorlić. On je to iskoristio kako bi od Islamske zajednice napravio svoj privatni prostor za promociju, a kasnije i političku kampanju. Sve se završilo pretvaranjem ove najstarije muslimansko-bošnjačke institucije u svojevrsni vjerski ogranak Zukorlićeve privatne političke organizacije.
Da bi to prikrio, Zukorlić se poslužio na- rativima srpskih nacionalista, pa, ako posto- je velikosrbi, onda treba postojati i pandan, panbošnjaci kao njihova inačica. Upravo je to bilo ime časopisa koji je uređivao sarajevski publicist Nedžad Latić, a u kojem se mogla iščitati retrogradna programska shema na- vodno novog pokreta bošnjačkog nacionalnog buđenja na čelu s muftijom Zukorlićem i ne- kadašnjim reisom Cerićem. Latić je projekt napustio, ali ipak ostaje sjećanje na rijetko viđenu bestidnu i antiislamsku panbošnjačku kampanju u kojoj se Zukorliću davalo nešto od poslaničkih prerogativa. Možda više nego ikada, a povodom posljednjih obračuna i na- silja na mjestima koja su posljednja na koji- ma bi se takvo ponašanje trebalo tolerirati, potrebno je utvrditi ko sije smutnju više od 25 godina u Sandžaku, ko zavađa muslimane i ko su krivci za stanje među muslimanima? Ako ne odgovorimo na ova suštinska pita- nja, onda će svaka daljnja rasprava na temu opstojnosti IZ-a, njenog mogućeg oporavka ili čak ujedinjenja biti bespredmetna. S tim ciljem, kao polazišno mjesto nameće se kra- tak prikaz Zukorlićeve vladavine Islamskom zajednicom u Sandžaku, koja, nažalost, nije ništa drugo nego lista smutnji i podjela u najvažnijoj muslimanskoj instituciji.
Zukorlić je polahko, korak po korak, IZ pretvarao u holding, korporaciju kojoj je vje- ra prestala biti prioritet već sredstvo utjeca- ja koje pogoduje biznisu; i to građevinom, nekretninama, politikom i, što je najgore, ljudskim sudbinama. Ekskluzivni vlasnik te korporacije postao je muftija Zukorlić te članovi njegove bliže i dalje familije. Varaju se oni koji misle da postoje nekakvi mešihati, sabori, dudići, plojovići, imami… Jedan čo- vjek odlučuje o svemu, a preko uzurpacije vjere dobiva se paravan za sve poslove, neki će reći isključivo zarad lične koristi i profita.
Zukorlić je, iako se jedno vrijeme prika- zivao kao nepokolebljivi autonomaš i borac za “bošnjačku stvar”, sarađivao sa svim re- žimima u Beogradu, od Miloševića do Vuči- ća. Malo je poznato da je tokom rata u BiH pisao Miloševiću, tražeći da registrira IZ na nivou SRJ, na čijem bi čelu on bio. Dok je prema Bošnjacima vršena represija u San- džaku, njegovi najbliži saradnici primali su Miloševićevog premijera Mirka Marijanovića i vodili u obilazak novopazarskih džamija. I svi se dobro sjećaju “pitomog” Zukorlića u vremenu agresije na BiH, u vremenu geno- cida u Srebrenici. Progovorio je tek kad se otkravilo, s deset godina zakašnjenja, kada je postao sasvim siguran da po njega neće biti posljedica.
I upravo sada, dok mu po srpskim tablo- idima izlaze fotografije kako udara u vreću za boks s naslovima Zuki bije kao Roki, treba shvatiti koliko je lažna bila njegova pojava i koja je njegova stvarna uloga. Sada, kada izlazi na naslovnicima Vučićevih tabloida, kada mu umjesto ahmedije na goloj glavi blistavo čelo odražavaju srpske starlete i turbo-folk pjevačice, kada je postao otvore- ni slugan srpske politike koja mu očajnički želi popraviti rejting među Bošnjacima, sada se može reći ko je ovaj čovjek bez straha da ćete biti proglašeni veleizdajnikom i podr- žavateljem parainstitucija.
Nikada u historiji islamskih zajednica ovih prostora nije se desilo da jedna islam- ska institucija bude svedena na omanju po- litičku partiju, da prvi čovjek te zajednice skine džube i otvoreno krene u politiku, a da pritom ostane vladar iz sjene. Zukor- lić je ahmediju zamijenio mondenim ša- lovima, minber gostovanjima na “Pinku”
i “Happyju”, cvijet Srebrenice mu je brzo uvehnuo i otpao s grudi, a umjesto muha- beta s imamima, postao je raja sa Šešeljem, Marićem i Lazanjskim. Da bi muftija po- stao akademik, osnovao je vlastitu akademi- ju koja se više bavila skupljanjem donacija po dijaspori nego naukom, ako se naukom uopće i bavila. Među Srbima je skinuo ma- sku i ušao u svijet svakodnevnog srpskog medijskog rijalitija, a posljednjom ulogom Rockyja Balboe na naslovnici Kurira zabe- tonirao si poziciju jednog Kristijana Golu- bovića, kriminalnog polusvijeta koji udara u vreće i prodaje životnu filozofiju žestokog momka s beogradskog asfalta. Ipak, žalosti nas činjenica da je časnu funkciju muftije sveo na polusvijet srpskih tabloida i na ra- skerečenu pozu špage. A od tog obeščašći- vanja štetu imaju svi muslimani u Srbiji.
U Sandžaku imamo zvanično dvije islam- ske zajednice, na putu je i treća, a ako ra- čunamo i Inicijativu za objedinjavanje IZ, to je četvrta, može se tu dodati i nekoliko nezavisnih džemata i džamija. Iako danas likuje zbog događanja u konkurentskoj zajednici (koliko besmisleno ovo zvuči s obzirom na poruku islama, ali je, nažalost, tako), ni u Zukorlićevoj vjerskoj zajednici ne cvjetaju đule. Mir za sada kupuje novcem kojeg je osigurao, a, kako čujemo, nedavno je dobio izdašnu dotaciju iz arapskih zema- lja. Uz to ima podršku Beograda, kojem je stalo da svog “igrača” pošto-poto zadrži u političkoj igranci. Jer, Beograd dobro zna da, dok je Zukorlića, dotle nema jedinstva IZ. “Put sredine” i “Svetionik” formalno funkcioniraju kao nevladine organizacije, a suštinski se bave poslovima islamske za- jednice. Postoji još desetak sličnih Zukor- lićevih organizacija. Uz to, u džamijama bi- lježimo različite vrste učenja i interpretacije
islama, što je samo pokazatelj visoke razine nereda u redovima uleme koja se, umjesto islamom, bavi politikom i biznisom. Kako će se to u budućnosti odraziti na muslimane Sandžaka, bojimo se i pomisliti.
Zukorlić izvor svoje moći temelji i na projekciji popularnosti. Da bi to postigao, koristio je populističku retoriku za koju je znao da će prijati ušima muslimana, bez obzira što je bio svjestan da je nerealna i ne- provodiva. Prijetio je da će gorjeti Srbija, da ne priznaje ni njen Ustav, grb, himnu, da ne priznaje podjelu Sandžaka, pozivao je na boj- kot popisa. Ipak, sve mu je to danas “kamen o vratu”. Nekada vatrene pristalice Zukorlića danas su razočarani apstinenti, jer je njima nemoguće objasniti kako je to za Zukorlića Aćif-efendija u Sandžaku heroj, a u izjavama za beogradske medije Zukorlić Aćif-efendiju niječe. Njegova nekonzistentnost, mijenja- nje ideoloških postavki (poput mijenjanja naziva stranke i izbacivanje nacionalnog prefiksa iz nje), neprestana kontradiktornost u izjavama govori u prilog tezi da niko nije podijelio muslimane u Srbiji kao Zukorlić. Podjele uzrokovane odnosima Ugljanina i Ljajića, prije svega, bile su političke prirode, mada ne treba zanemariti njihovu štetnost po jedinstvo Bošnjaka u Sandžaku. Polari- zacija muslimana imala je osjetljivi, vjerski karakter, pa je, samim tim, bila dublja i ima dalekosežnije posljedice. Na koncu, normal- no je da se ljudi dijele po strankama i poli- tičkim mišljenjima, no, nije normalno da se muslimani dijele po islamskim zajednicama.
Stoga, ako bismousudili ustvrditi da u svim pričama oko podjela među muslima- nima u Sandžaku nema nevinih, trebali bi- smo izreći da najveću odgovornost za to ima današnji srpski Rocky, a nekadašnji muftija Muamer ef. Zukorlić.
Preuzeto iz MAGAZINA STAV.