Naslovna Sport Fudbal Šta kaže Rubežić, a šta pričaju pazarska deca?

Šta kaže Rubežić, a šta pričaju pazarska deca?

Jedan od najboljih fudbalera Novog Pazara u tekućoj sezoni, Slobodan Rubežić, u izjavi za Maxbet sport rekao je da uvek ljubi grb kluba na dresu, u znak zahvalnosti Pazarcima na ukazanoj šansi i poverenju koje imaju u njega. Tako govori mladi i borbeni fudbaler koji je došao iz Čukarickog, koji je sreću oprobao i u Bugarskoj. Rubežiću se posrecilo baš u Pazaru, iako su neki prethodni treneri, pre svih Sivić, sumnjali u njegove fudbalske kvalitete. Prosto je neshvatljivo da je Sivić favorizovao štopera Pavišića koji nigde ne može da pronadje novi klub nakon odlaska iz Novog Pazara. Za Rubežića su danas zainteresovani mnogi klubovi iz zemlje i inostranstva.

Glavnu ulogu u drugoj našoj priči ima bivši pazarski omladinac Faris Nikšić. Nesporno talentovani mladić, na koga je klub računao, tražio je papire, koje je i dobio, bez trening kompezacije i bilo kakvog obeštećenja. Kada je vec završio posao, mladjani Nikšić napisao je na drustvenim mrežama post u kojem poziva sve mlade igrače da što pre beže iz Novog Pazara. I još niz bljuvotina kojih će se jednog dana stideti. Nikšić je otišao u 6-tu nemačku ligu, u klub VfB Ginsheim. Od četiri dosadašnje utamice u toj amaterskoj i radničkoj ligi, Nikšić je odigrao jednu, u kojoj je zamenjen, u jednoj je ušao sa klupe, u jednoj je presedeo na klupi, a na jednoj utakmici nije bio ni u protokolu. E to je razlika izmedju Rubežića i pazarske dece. Zato ce Rubežić da uspe, a Nikšić i njemu slični neće nikad.

Rubežić je zahvalan što je dobio i šansu u Pazaru, mada su treneri grešili prema njemu, ali je pobedila njegova upornost, ali i kvalitet. Pazarska deca odmah sanjaju milione, preko noći i bez velike muke. Njihove nerealne ambicije potrhranjuju i roditelji, i na taj način im čine medvedju uslugu. Od 11000 dece u Beogradu koja prodju kroz različite škole fudbala, svega 2 promila dece potpiše profesionalne ugovore. U Pazaru smatraju da će svako dete koje šutne loptu postati novi Adem Ljajić.

Za FK Novi Pazar bilo bi spasonosno da svake godine proizvede 2-3 mlada igrača. Ali to nije nimalo lako realizovati. U to su se svi mogli uveriti u subotu, na utakmici omladinaca Pazara i Radničkog iz Kragujevca. Pazar ne samo da je izgubio, već nije izveo ni jednu organizovanu akciju. O šansama da i ne govorimo. Ovo nije kritika te dece, već samo realnost sa kojom moramo što pre da se suočimo. Najgora stvar je da se zanosimo i zavaravamo da je suviše jednostavno od talenata praviti igrače. Važno je da sto više dece trenira i prolazi obuku kroz različite škole fudbala. Dobro je i za mentalno i fizičko zdravlje tih dečaka, ali je pogrešno ako roditelji imaju u startu prevelike ambicije. Velika očekivanja stvaraju i velika razočarenja. Za normalan fudbalski razvoj, pored napornog rada, potrebno je decu osloboditi roditeljskog ili menadžerskog pritiska. Odvodjenje dece u škole fidbala po Beogradu pokazalo se potpuno neuspešno. Niko nije ništa napravio, a roditelji su potrošili velike pare.

Fudbal je danas više od sporta i igre. Za uspeh je potreban profesionalni pristup i naporan rad. FK Novi Pazar sve više liči na organizovan superligaški klub. Nije važno da li si domaći ili stranac, važno je da si fudbalski znalac. Jer svi su naši koji nose grb Plavih. Samo kvalitet je merilo ko će igrati za plavo-bele.

S. Dimić

Exit mobile version