Autor Suad K Zoranić
Nastavljamo priču o nevjerovatnom skandalu vezanom za projekat „Edukativnim koracima ka pomirenju“, koji se finansira iz budžeta Ministarstva za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost, pod vođstvom Usame Zukorlića. Ovaj slučaj, osim što otkriva miješanje politike i vjerskih institucija, sada ulazi u fazu u kojoj se traže konkretni odgovori: Ko je zapravo uzeo novac i na koji način se opravdavaju sredstva?
Efendija Sead Sokolović, imam džemata „Miradž“ u Tutinu, oglasio se putem svog Facebook profila u odgovoru na, kako ih naziva, „bezočne i neosnovane optužbe“. U svom podužem demantiju, efendija Sokolović tvrdi da nikada nije uzeo ni dinara za svoja predavanja, naglašavajući da uživa potpunu slobodu u njihovoj realizaciji. Njegov demantij uključuje izjavu da nikada nije bio dio ovog projekta, ali i zahtjev da Islamska zajednica i državni organi rasvijetle slučaj i javno se izjasne. Međutim, ono što zbunjuje javnost jeste činjenica da efendija Sokolović nije demantovao Mirzu Preljevića, koji je na svom Facebook profilu objavio da je predavanje Seada ef. Sokolovića dio pomenutog projekta. Još više zbunjuje činjenica da je Preljević objavio i fotografiju efendije Sokolovića uz najavu predavanja, direktno ga povezujući s projektom koji je finansiran iz budžetskih sredstava.
Udruženje „Meraklije Sandžaka“, na čijem je čelu Mirza Preljević, dobilo je preko 50.000 evra za dva projekta – sredstva koja moraju biti pravdana. Ako efendija Sokolović tvrdi da nikada nije uzeo ni dinara, postavlja se logično pitanje: gdje je novac završio? Da li je sredstva koristio Mirza Preljević? Ili je možda upleten predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Tutin, Omer Đondić, koji je također politički funkcioner SPP-a? I kako je projekat uopšte odobren od strane ministarstva kojim rukovodi Usame Zukorlić?
Važno je podsjetiti da je muftija Mevlud Dudić imenovao Omera Đondića, političkog funkcionera SPP-a, za predsjednika Medžlisa IZ-e Tutin. Ova odluka je od početka izazivala sumnju da će Islamska zajednica postati poligon za političke zloupotrebe. Današnja situacija potvrđuje te strahove. Kako drugačije objasniti činjenicu da su vjerski prostori i predavanja uključeni u opravdanje budžetskih sredstava političke partije?
Konačno, odgovornost za ovaj skandal leži na Usami Zukorliću, koji je, kao ministar i lider SPP-a, odobrio sredstva za projekat pod ovim okolnostima. Da li je ovdje riječ o klasičnom stranačkom pogodovanju ili nečem još ozbiljnijem? Građani Sandžaka zaslužuju transparentan odgovor – ne samo o tome kako su sredstva raspoređena, već i zašto se vjerske institucije koriste za političke projekte.
Dok efendija Sokolović u svom demantiju zahtijeva od državnih organa i Islamske zajednice da „rasvjetle slučaj“, građani postavljaju isto pitanje. Ovo nije samo pitanje novca ili reputacije – ovo je pitanje zloupotrebe vjerskih institucija, povjerenja zajednice i moralnih granica. Ako se sada ne razjasni ko stoji iza ove zloupotrebe, Sandžak će nastaviti tonuti u mrežu političkih manipulacija koje pod krinkom „pomirenja“ i „edukacije“ zloupotrebljavaju sve što je sveto.
