Piše: Hajrudin ef. Mujkanović
Uskoro će, ako Bog da, za muslimane Rijeke i Hrvatske osvanuti dugo željeni dan koji su sanjale generacije muslimana — otvorenje Islamskog centra Rijeka. Tim povodom podsjećamo na dugačku povijest nastojanja upregnutih u ostvarenje tog, dugogodišnjeg sna. Od davnašnjih sve do današnjih dana.
Doseljavanje muslimana na područje Primorja i Kvarnera
Veze muslimana sa Rijekom (saraceni – stari naziv za Arape.) dogodila se još u 7. i 8. stoljeću kada su Saraceni osvojili više zemalja oko Sredozemnog mora. Sigurno je da su tada Saraceni svojim brzim brodovima zalazili i u Jadransko more. Sredinom 12. Stoljeća ili nešto kasnije, Kvarnerski zaljev je oplovio poznati arapski istraživač i geograf Eš-Še-rif El-Idrisi, koji nije spomenuo poznati rimski grad umjesto Rijeke poznat pod nazivom Tarsatica, ali je zato u svojim putovanjima ostavio dosta podataka o .drugim gradovima na ovom području počevši od krajnjeg juga Ulcinja pa do kraja Istre. Tu su spomenuti Opatija (Albuna), Lovran (El-Evrena) te na-stariji hrvatski primorski grad Bakar koji je između ostalog poznat i zbog Turske kuće u Bakru koja i dan danas postoji, istina u vrlo lošem stanju. Tu se svakako spominje i grad Bribir (prema nekim istraživačima u centru grada Bribira nalazi se i turbe koje je sad kapela sv. Josipa) zatim se spominje grad Senj (poznata turska tvrđava iznad grada Senja). U svojoj knjizi Islam i muslimani u Hrvatskoj uvaženi muftija, Ševko ef. Omerbašić navodi kako je na srednjem Jadranu bilo muslimana i prije dolaska Osmanlija na Balkanski poluotok. Tako se, među ostalim, spominju i naselja u zaleđu Zadra – Islam Latinski i Islam Grčki. O posrednim vezama Rijeke sa muslimanima iz Osmanlijskog Carstava govore i neki toponimi (nazivi mjesta) orijentalnog porijekla na riječkom području. Tako npr. postoji naselje Turkovo (dobilo ime po doseljenicima iz Turske) koji su zasigurno bili kršćani izbjegli iz nekadašnjeg Bosanskog pašaluka. Naselja u blizini Kastva nose naziv Gornji Turki i Donji Turki. Prema narodnoj tradiciji nazivi ovih sela su nastali od nekog Turka (Turčina) koji je nekada navodno pobjegao iz turske vojske i nastanio se na Kastavštini. Kasnije se pokrstio i priženio ali su naselja ostala po njemu. U lici i Gorskom kotaru ima također dosta toponima orijentalnog porijekla kao što su skijalište Begovo Razdolje, Čelimbaša i mjesto Čardak i si. koja govore o prisustvu Turaka ( muslimana ) na ovim područjima. Granice Bosanskog pašaluka u 16. i 17. stoljeću su zadirale duboko u Liku i Dalmaciju a negdje dodirivale i Gorski Kotar i zbog toga i danas neki lokaliteti nose orijentalne nazive. Prvi zvanični kontakti islamskog svijeta s Rijekom zbili su se početkom 18. stoljeća u sklopu normalizacije odnosa između dvije imperije, Turske i Austrije. U isto vrijeme Rijeka ojačava kao jedno od najvažnijih pomorskih luka Austrije. U drugoj polovini 19. stoljeća postoji raspoloženje za čvršće povezivanje riječke luke s Otomanskim Carstvom, gdje su tadašnji riječki trgovci i privrednici bili zainteresirani za plasman svojih proizvoda na tako široko i veliko područje Otomanske imperije. Uspostavljanjem dobrih veza između Otomanskog carstva i Rijeke rezultiralo je širenjem turske konzularne mreže i na Rijeku.
Ubrzo nakon toga otvara se Turski konzulat u Rijeci. Tursko konzularno predstavništvo prvi put se spominje 1809. godine a prvi vice – konzul bio je turski državljanin Dimitrije Mavrici. U srpnju 1891. godine za novog vice – konzula dolazi Nikolaj Nikolaki ef. Nikolaides gdje je nakon njegovog ustoličenja počela nova faza u odnosima Rijeke i Otomanskog Carstva. Godine 1914. posljednji turski konzul ii Rijeci je bio Fuad Bey. U 20. stoljeću su registrirani prvi doseljenici, Bošnjaci muslimani na područje Hrvatskog primorja. Masovnije doseljavanje je počelo nakon i945.g (nakon oslobođenja Rijeke). Mahom oni koji su dolazili su bili obični radnici, zanatlije, trgovci ali među doseljenicima je bilo i intelektualaca. Islamska zajednica u
Rijeci od ideje osnivanja do danas (1960.g. -2013.g.)
Islamska zajednica u Rijeci ove (2013.g) bilježi više od pola-stoljeća -organiziranog rada na području Primorsko-Goranske županije. Još od 1959. godine muslimani Rijeke počinju razgovarati o potrebi organiziranja i osnivanja Islamske zajednice. Iste godine uručuju pismo vakufskom povjerenstvu Islamske zajednice u Zagrebu u kojem traže savjete i svaku drugu pomoć u iznalaženju rješenja, kupovine ili gradnje objekta (džamije) za potrebe riječkih muslimana. Naredile 1960. godine riječke muslimane posjećuje najviši vrh Islamske zajednice iz Zagreba i Sarajeva. Iz zabilješki i sjećanja živih aktera tog vremena može se ustvrditi da je 1960. godine izabran i prvi inicijativni odbor od 5 članova koji je imao mandat i zadatak osmišljavati i iznalaziti rješenja za moguće prostore u kojima bi muslimani izvršavali svoje vjerske obrede ali ,i sve druge potrebe. Kako je skup održan u gradu Bakru u javnom prostoru, vijest se brzo proširila i na lokalna mjesta Primorja gdje žive muslimani. Ubrzo nakon toga inicijatorima pristižu brojni upiti te podrška u nastojanju da se pronađe prostora za okupljanje. Entuzijasti se sastaju, diskutiraju kako bi ostvarili svoju ideju oko osnivanja Islamske zajednice u Rijeci. Savjetuju se sa Zagrebom kao središtem IZ u Hrvatskoj, te zagrebački Odbor na sjednici u listopadu 1963. godine predlaže inicijatorima u Rijeci da osnuju Islamsku zajednicu. Iste godine, posjećuje ih Reisu-l-ulema Islamske zajednice za Jugoslaviju, a zahvaljujući razumijevanju zagrebačkog Odbora Islamske zajednice i uglednih intelektualaca u tom odboru koji daju potporu riječkim muslimanima, 1966. godine u Rijeci se osniva Islamska zajednica kao legalan i legitiman organ za područje Kvarnera i Primorja. Ovim činom Islamska zajednica u Rijeci korača svojim prvim koracima i pridobiva prve džematlije. Aktivnosti Islamske zajednice dobivaju na intenzitetu, a prvi mjesec ramazan se dočekuje sa imamom. Natjecateljski duh i entuzijazam posebno jačaju u ramazanu 1966. godine kada se teravih-namaz klanjalo po stanovima i kućama riječkih muslimana. Godine 1967. riječki muslimani i službeno od Islamske zajednice za Jugoslaviju traže vjerskog službenika što je odobreno od strane Starješinstva Islamske zajednice Jugoslavije. Ramazanska druženja 1967. godine rezultiraju prvim donacijama za kupovinu mogućeg prostora ili zemljišta na kojem bi se možda izgradila skromna džamija i imamska kuća. Već iduće, 1968. godine, početkom prosinca, Odbor IZ Rijeka donosi odluku da se obrate gradskim vlastima zbog određivanja lokacije i dodjele zemljišta za kupnju i gradnju džamije. Uz zdušno zalaganje tada vodećih ljudi u Islamskoj zajednici, ne nailazi se na razumijevanje tadašnjih gradskih vlasti. Godine 1981. aktivisti islamske zajednice u Rijeci odlučuju kao privremeno rješenje kupiti prostor za vjerske i druge potrebe te uposliti stalnog imama.
Islamski centar Rijeka
Riječki muslimani zaokupljeni proširenjem vjerskih i drugih aktivnosti, te preuređenjem kupljenih prostorija 1983. godine ponovno aktualiziraju pitanje izgradnje džamije (Islamskog centra). Te godine, ugovaraju sastanak sa tadašnjom Komisijom za vjerska pitanja pri gradskoj upravi i Službi za prostorno uređenje sa zahtjevom utvrđivanja lokacije za izgradnju džamije. Tijekom 1984. godine upućuju i Prvi službeni zahtjev Zavodu za urbanizam i izgradnju grada Rijeke u kojem traže dodjelu lokacije za džamiju jer su potrebe vjernika veće od mogućnosti postojećih prostora. U prosincu 1986. godine Komisija za vjerska pitanja Islamskoj zajednici pozitivno odgovara da bi se pitanje lokacije za džamiju trebalo riješiti. Međutim, tek 1989. godine tadašnje vlasti grada Rijeke, Islamskoj zajednici nude 12 alternativnih lokacija za gradnju džamije.
Iste godine, Odbor islamske zajednice je od ponuđenih 12 izabrao lokaciju od 4000 kvadratnih metara na području Rujevice, a i najveći broj muslimana živio je na tom području. Nakon izbora lokacije raspisan je i natječaj za izradu arhitektonsko-urbanističkog rješenja za Islamski centar u Rijeci sa džamijom. Na natječaj je prijavljeno 14 radova za izradu idejnog rješenja budućeg Islamskog centra. U lipnju 1991. godine 9 članova natječajne komisije prihvatilo je idejno rješenje „ARCH“ dr. Ahmeda Hadrovića iz Sarajeva. Iste godine Skupština općine Rijeka je prihvatila idejno rješenje dr. Hadrovića, te izdala uvjete uređenja prostora za gradnju Islamskog centra. U ožujku 1992. godine, potpisan je i Predugovor o otkupu i pripremi zemljišta za izgradnju Islamskog centra u Rijeci.
Osnivanjem Mešihata Islamske zajednice za Hrvatsku i Sloveniju, institucija Islamske zajednice u Rijeci ojačava u organizacijskom i svakom drugom pogledu. Sada ojačani svojim Mešihatom islamske zajednice u Hrvatskoj riječki muslimani pomisliše daje konačno riješen problem oko zemljišta na kojem će se graditi džamija. Izbijanjem rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, riječki muslimani prihvaćaju veliki broj prognanika iz Bosne i Hercegovine. Čelnici Islamske zajednice u Rijeci, analizirajući stanje stvari i svjesni činjenice da ne mogu raditi na više strana, a na umu im je lokacijska dozvola za džamiju koja ima rok valjanosti, odlučuju se da je važnija pomoć u zbrinjavanju prognanih, te obrana Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tako da pripreme oko izgradnje džamije privremeno zaustavljaju. Iako pritisnuti mnogim nevoljama, aktivisti Islamske zajednice ne posustaju u radu a lokacijska dozvola za gradnju džamije ističe 1994- godine. Islamska zajednica krajem 1994. godine od grada Rijeke traži produženje roka Lokacijske dozvole i početka gradnje budućeg Islamskog centra u Rijeci, što zbog ratnih okolnosti nije bilo moguće realizirati. Nažalost, odgovor Gradskih vlasti za produženjem lokacijske nikad nije dobiven i tada nastaje problem koji traje sve do 2003.g. Godine 1995- riječki muslimani uvidjevši problem oko skučenog prostora mesdžida, kupuju još dva stana za potrebe Islamske zajednice, jedan u Rijeci a drugi u Crikvenici. Sa današnjeg stanovišta, bila je to kapitalna odluka jer je ta imovina danas višestruko vrjednija a u vjerskom smislu je potpuno opravdala svoju namjenu. Tijekom 1997. godine pojavljuje se novi problem kada Izvršni odbor Medžlisa islamske zajednice Rijeka saznaje da je Grad Rijeka obavio prenamjenu postojećeg zemljišta, te nudi dvije nove alternativne lokacije na Pehlinu i Grpcima. Ubrzo potom, 1998. od grada Rijeke pristiže dopis u kojem se precizira mjesto i konture parcele Islamskog centra u Rijeci na novoj lokaciji Hostovbreg. Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj se uključuje u potpori Izvršnom odboru Rijeka te sugerira da se prihvati nova lokacija. Islamska zajednica 2000. godine pregovara sa gradom Rijeka te potpisuje Predugovor o kupovini zemljišta čiju vrijednost isplaćuje više od 80 posto. Iste godine izabran je Prvi inicijativni odbor i odbor za pripreme izgradnje Islamskog centra. Razrađuju se i određuju smjernice rada, izabrana je konzalting tvrtka Alfacommerce d.o.o s kojom je potpisan Ugovor o vođenju administrativnih i konzultativnih djelatnosti. Ubrzo je raspisan Natječaj za novo idejno rješenje Islamskog centra.
Konzalting tvrtka Alfacommerce d.0.0. u ime IZ Rijeka je od tri ugledne projektantske kuće zatražila ponude za Projektno-tehničku dokumentacije budućeg Islamskog centra, kako bi se odmah nakon izdavanja Lokacijske dozvole izradila projektna dokumentacija (Glavni i izvedbeni projekt). Medžlis islamske zajednice je u ožujku 2008. godine prvi put, od početka same ideje, pristupio zemljištu Islamskog centra s pripremama izgradnje. U travnju 2008. godine počela su geotehnička istraživanja kako bi se teren u statičkom smislu prilagodio budućem Islamskom centru. Izvršni odbor Medžlisa islamske zajednice Rijeka te je godine prihvatio ponudu ugledne arhitektonske tvrtke „ADB“ iz Zagreba za izradu projektne dokumentacije. Grad Rijeka je u prosincu Medžlisu islamske zajednice Rijeka ponudio otkup još 6.560 metara kvadratnih zemljišta za Islamski centar po vrlo prihvatljivoj cijeni od 60 eura po metru kvadratnom. Iste 2008. godine MIZ Rijeka kupuje od Grada Rijeke preostalo zemljište, te odmah isplaćuje 60 posto od ukupnog iznosa novca. Islamska zajednica je tako u svom vlasništvu za potrebe Islamskog centra u posjedu imala 10.816 metara kvadratnih zemljišta, na vrlo atraktivnoj lokaciji uz samu riječku obilaznicu. Tvrtka ADB iz Zagreba je u lipnju 2009.g. završila projektnu dokumentaciju (Glavni projekt) nakon čega je predan na reviziju i potvrdu Gradu Rijeci;
Još ponešto o Islamskom centru Rijeka i povijesti kraja u kojem je nastao
Rijeka je treći po veličini grad u Hrvatskoj i administrativno središte Primorsko-goranske županije. Grad Rijeka s okolicom ima oko 280.000 stanovnika. Grad se još u 19. stoljeću zbog svog idealnog geografskog položaja i Kvarnerskog zaljeva, razvio u jednu od najvećih srednjoeuropskih luka i snažno industrijsko središte. Rijeka je bila značajna i kao jedno od najvažnijih financijskih središta bivše države, Jugoslavije. Početkom devedesetih pad industrije i lučkog prometa Rijeku okreću razvoju turizma i uslužnog s sektora. Prisutnost muslimana u gradu Rijeci i širem području značajnog je broja i kontinuiranog porasta. Danas na području Primorsko-Goranske županije, prema popisu stanovništva, iz 20ii.g0dine živi 10.860 muslimana različitih nacionalnosti, što Rijeku svrstava na drugo mjesto po broju muslimanskog stanovništva u Republici Hrvatskoj. Autori Islamskog centra su Dušan Džamonja akademski kipar, Darko Vlahović, dipl. ing. arh. i Branko Vučinović dipl. ing. arh.
Koncept Islamskog centra kao polivalentnog prostora, gdje je molitveni prostor usklađen s nizom drugih sadržaja vjerske, obrazovne i kulturne namjene, pojavljuje se kao prihvatljivo rješenje u zadovoljenje svih tih potreba muslimana. Iskustvo zagrebačkog Islamskog centra, kao i brojnih u zapadnoj Evropi, poput rimskog, bečkog, pariškog i madridskog, dokazuje kako takvi urbanističko arhitektonski modeli vrlo uspješno funkcioniraju. Džamija u islamskoj vjeri predstavlja najjasnije ogledalo ukupnih promjena kroz koje prolazi islamski život na jednom tlu. Stoga je riječka džamija oblikovana u skladu s autohtonim mediteranskim graditeljskim i kulturnim nasljeđem korisnika Islamskog centra kao građana povijesno integriranih u Republiku Hrvatsku. Prema GUP-u Grada Rijeke, parcela Islamskog centra Rijeka (ICR) nalazi se u zoni vjerske namjene, na području Rujevice, sjeverno od riječke obilaznice. Oblik planirane građevne čestice je kompaktan, gotovo pravilan, u padu prema jugu, veličine 10816 četvornih metara.. Bruto razvijena površina Islamskog centra je ukupno 5.291,50 m2, od toga 3.612,20 m2 zatvorenog prostora i 1.679,30 četvornih metara otvorenog i natkrivenog prostora. Obzirom da Islamski centar u svojoj polivalentnoj ulozi objedinjuje vjersku, kulturnu, društvenu i obrazovnu komponentu, predloženim rješenjem funkcionalno-prostome organizacije maksimalno se akceptiraju značajke svake pojedine funkcije i dijela, kao i sve razine njihovih veza i međusobnog prožimanja. Islamski centar položajem i izrazom sudjelovati će u formiranju identiteta grada, cjelovitim kompleksom, jer temelji se na suvremenom načinu razmišljanja i iskustvu, koji najuvjerljivije povezuju simboliku mjesta molitve i islamske zajednice, te njihove vjere.
Tim se projektom, bez parafrazirajućih i isključivo dekorativnih tradicionalnih motiva, nastojalo približiti više duhovnoj, a manje formalnoj tradiciji islama. Po islamskoj tradiciji molitvenog prostora, on nikada nije bio ograničen isključivo na zatvoreni prostor, jer se molitva islamskog puka oduvijek obavljala podjednako na otvorenom, kao i u zatvorenom prostoru. Koristeći prirodni pad terena, molitveni dio, džamija s minaretom, shvaćena je kao skulptura smještena na pravilan postament-pješački trg, a svi ostali sadržaji Centra nalaze se u dvije etaže ispod platoa, te na taj način ne narušavaju integritet volumena skulpture. U vanjskom ritmu volumena, u segmentima kalota, polutki, i u njihovim obrisima, pojavljuje se polumjesec kao jedinstveni islamski simbol, dok se u unutrašnjosti igrom svodova, koji izviru iz samog horizonta, stvara iluzija nebeskog svoda i beskrajnosti prostora. Na isti način tretirano je i skulpturalno oblikovanje minareta, visine 23 metara, koji je smješten desno od ulaza, neposredno uz pročelje molitvenog prostora. Džamija se nalazi na platou do kojeg se pješački dolazi spuštanjem blagim stepenicama sa sjevera, s novoformirane prometnice, ili s pristupnog trga sa zapadne strane. Pristupni trg je mjesto okupljanja prije ulaska u džamiju, a s platoa se preko obilaznice, otvara vidik na Kvarnerski zaljev i grad Rijeku. Pješački pristup u razini terena otvara se do svake etaže centra. Kolni pristup ostvaren je s prometnice sa zapada, te internom prometnicom s južne strane. Za potrebe Centra osigurano je 81 parkirališno mjesto na vanjskom i unutarnjem, natkrivenom parkiralištu. Akceptirajući tipologiju vjerskog prostora, projekt je podređen strogim vjerskim pravilima, kao što su nemiješanje muškaraca i žena u molitvenom prostoru, pozicija minareta s desne strane od ulaza, odvajanje ulaznog prostora na čisti i nečisti dio s mjestom za skidanje i odlaganje cipela, postavljanje elementa vode u ulaznom prostoru, itd. U džamiju se ulazi kroz otvoreni trijem, formiran kao natkriveni prostor pred ulaznim holom, s kojim je povezan velikom staklenom stijenom. Širokim lučnim otvorenim stepeništem ili ostakljenim dizalom, spušta se iz ulaznog hola u ostale prostorije Islamskog centra, smještenim u donjim etažama. Kraj ulaza je prijemni pult za kontrolu ulaska i informiranje posjetitelja, abdesthana za muškarce, sanitarije, regali za odlaganje cipela, te stepenice koje vode na mahfil – galeriju za žene. Mahfil – galerija za žene, nalazi se u etaži iznad, dijelom iznad ulaznog hola, a dijelom iznad centralnog molitvenog prostora, a na toj etaži je i abdesthana za žene s garderobom i sanitarnim čvorom.
Glavni molitveni prostor organiziran je tako daje fokus zbivanja – mihrab postavljen u smjeru jugoistoka (orijentiran prema Meki), zamišljen kao sferna skulptura s dva jača korpusa i s nišom u sredini, dok je minber-uzdignuto mjesto sa stepenicama, smješten s desne strane. U stražnjem dijelu molitvenog prostora, u niši nalazi se itikaf, prostor za osamljivanje, meditaciju i samostalnu molitvu u mjesecu Ramazanu. U etaži ispod platoa smješteni su sadržaji Centra. To su: polivalentna dvorana, ulazni hol s garderobom, sanitarije, caffe bar i restoran, uprava s internet čitaonicom, gospodarski sklop s kotlovnicom, strojarnicom, telefonskom centralom, te natkriveno parkiralište. Restoran je okrenut na južnu stranu i uključuje natkrivenu terasu zasjenjenu kliznim žaluzinama – panoima od perforiranog lima. Izgled perforacije klizne žaluzine će asocirati na tradicionalni način ukrašavanja ornamentikom. U najnižoj etaži smještene su prostorije za vjersku obuku, stanovi za imame i vjerske službenike, te sobe za goste. Ovi prostori su na nivou terena, do njih je osiguran kolni i pješački pristup. Takvom dispozicijom javnih prostora postignuto je funkcioniranje svakog pojedinog dijela, kako u sklopu cijelog kompleksa, tako i potpuno autonomno. Za konstrukciju platoa i dva «podzemna» nivoa koristila se klasična armirano betonska konstrukcija na koju se oslanja konstrukcija džamije. Preko svjetala koja se pojavljuju u segmentima kalota, omogućeno je prirodno osvježenje svih glavnih prostora. Vanjski prostor-trg, popločen je masivnim kamenim pločama iz travertina. U ulaznom dijelu trga. izvedena je fontana – element vode, spuštena u plohu platoa, s jednostavnom vodenom skulpturom. Vanjski plašt džamije izveden je iz visokokvalitetnog inoksa na podkonstrukciji, s reškama koje se od plohe postamenta okomito dižu prema tjemenu kalota.
(Preporod, 01. maj 2013. godine)