U vrijeme ekonomske krize u zemljama Evropske unije 2011. godine turska ekonomija zabilježila je rast od 8,8%, što je te godine, nakon ekonomskog rasta Kine, predstavljalo drugi najuspješniji godišnji porast bruto nacionalnog dohotka u svijetu. Jasno je da ekonomski model nove Turske predstavlja primjer uspješnog vođenja ekonomije.
Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI
Na čelu s vladajućom Strankom pravde i razvoja (AKP), Turska je u posljednjih trinaest godina zabilježila prosječni godišnji porast bruto nacionalnog dohotka od 5%, čime je dosegla 17. poziciju na listi svjetskih ekonomija. Aktuelni turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan izjavio je u više navrata da je glavni ekonomski cilj Turske ući među deset najuspješnijih svjetskih ekonomija do 2023. godine.
Samo dvije godine nakon što je MMF čestitao Turskoj na agilnom upravljanju ekonomijom tokom globalne krize, u maju 2013. godine, nakon 52 godine dugovanja i 37 vlada koje su se za to vrijeme promijenile, Turska je vratila i posljednji dug Međunarodnom monetarnom fondu te došla u poziciju da bude država koja drugima osigurava kredite. Evropska komisija pohvalila je 2012. godine tursku ekonomiju, ističući uspješno upravljanje budžetom, povećan izvoz te smanjenje stope nezaposlenosti. Nacionalni dohodak Turske porastao je od 2002. godine s 230 milijardi dolara na 820 milijardi dolara 2013. godine.
Veliki projekti
Jedan od glavnih koraka turske vlade bio je i ukidanje šest nula iz turske lire, čime je porasla njezina vrijednost te ojačano povjerenje stranih investitora, kao i građana Turske. Inflacija u Turskoj iznosila je 2002. godine 45%, a već 2004. godine snižena je na 10%. Nezaposlenost je 2003. godine iznosila 10,3%, dok je 2014. godine bila 8,8%, a stopa nezaposlenosti mladih svrstava se među najniže u Evropi, iza Njemačke, Austrije, Holandije, Danske i Malte. Budući da Turska ima najmlađe i najbrojnije stanovništvo u Evropi, taj je rezultat tim prije impresivniji. Izvoz iz Turske 2002. godine bio je 36 milijardi dolara, a do 2013. godine dosegnuo je 152 milijarde dolara, dok je uvoz sa 51,5 milijardi dolara skočio na 251,7 milijardi dolara. Za ekonomiju svake države iznimno su važna direktna strana ulaganja, koja su od 2002. do 2014. godine u Turskoj porasla za jedanaest puta i dostigla brojku od 12,5 milijardi, koliko je kroz strane investicije u ekonomiju uloženo 2014. godine. U istom razdoblju broj aerodroma u Turskoj porastao je sa 26 na 52, što je utjecalo i na rast broja putnika, sa 36 na 150 miliona.
Turska vladajuća stranka obećala je mnoge velike infrastrukturne projekte, takozvane gigantske projekte. Među završenim su projektima Marmaray, željeznički tunel izgrađen 60 metara ispod nivoa mora koji spaja Evropu i Aziju, odnosno dvije strane Istanbula, te projekt uvođenja brzog voza na više relacija širom Turske. Započeta je i izgradnja trećega mosta iznad Bosfora, cestovnog tunela Euroasia ispod Bosfora dužine 5,4 kilometra, kao i trećeg aerodroma u Istanbulu koji će ujedno biti i najveći aerodrom na svijetu. Između 2002. i 2013. godine, u Turskoj su ostvareni i mnogi vojni projekti, među kojima se ističu proizvodnja vlastitih tenkova, helikoptera, vojnih ratnih brodova i bespilotnih aviona.
U jednoj od svojih izjava turski predsjednik Erdoğan naglasio je kako su rezerve Centralne banke Turske u 2002. godini bile 27,5 milijardi dolara, a da su za deset godina dostigle iznos od 112 milijardi dolara te da se nada da će 2023. godine svijet govoriti o bilionima u rezervama Centralne banke Turske.
Deset najvećih
Obraćajući se medijima, turski predsjednik izjavio je da na Tursku treba gledati kao na veliku mašinu sastavljenu od hiljada različitih dijelova: “Prije dolaska naše stranke na vlast neki od tih dijelova radili su, a neki pak nisu; neki su bili zahrđali, izgubila se harmonija i sinhronizacija u radu: to je bila mašina koja je radila, a nije davala nikakvu korist. Pojedina područja u Turskoj napredovala su, dok su druga išla unazad. Otkako smo došli na vlast, prvo smo napravili sklad između tih dijelova mašine, tako da svi rade za isti cilj, za iste ideale. To je povećalo kvalitet, mir i stabilnost i nećemo dopustiti da se oni naruše na bilo koji način.”
Ono što je još karakteristično za Erdoğana i njegovu vladu jeste i to da, uvijek težeći ka što većim ostvarenjima svojih ciljeva, posebno prate područja u kojima bi Turska trebala više ulagati. Tako je Erdoğan poručio da u pogledu informatike i drugih novih tehnologija Turska ne žele biti samo potrošač već im je namjera postati zemlja koja proizvodi, te je naglasio da se Turska treba fokusirati na razvoj u ovim oblastima i tu se dokazati jednako kao što se dokazala u industrijskim i uslužnim sektorima.
S obzirom i na činjenicu da je Turska u 2014. godini otvorila preko milion novih radnih mjesta, vidljivo je da ovaj novi model turske ekonomije funkcionira te da je vrlo moguće ostvarenje cilja postavljenog za 2023. godinu – da Turska postane jedna od deset najvećih svjetskih ekonomija.