U mjesecu ramazanu, za iftarskoga vakta, Trg sultana Ahmeta je najposjećenije mjesto u Istanbulu; uz duvare Aja Sofije i Sultan Ahmetove džamije, koju u XVII vijeku dade da se izgradi sultan Ahmet I i u hladu drugih spomenika. Turci znaju reći, ‘iglu da baciš ne bi pala’, toliko naroda bude okupljeno…
Stotine ljudi je ovdje posjedalo na prostirke i deke, sa hranom donesenom od kuće, uz glas ezana sa Plave džamije uživaju u zajedničkom iftaru. Na trgu je tako mnogo ljudi da nakon što se popune sve zelene površine, sofre se postavljaju i po ulicama i kaldrmama; sve, samo da bi se iftarilo u atmosferi mira i blagosti što ih ulijeva sama Sultan Ahmetova džamija. Dodatnu ljepotu čini i ‘mahja’, posebna ramazanska rasvjeta džamije.
Čaršija stoljetnih okusa i umijeća
Poslije iftara, mnoštvo se po akšamskom ezanu stane redati u safove, unutar i izvan Sultan Ahmetove džamije… Nakon što se klanja namaz, kreće se na put u stari, 19-ovjekovni Istanbul. Zbog nostalgije prema nekadašnjoj ramazanskoj atmosferi u Istanbulu, na trgu se svake godine oživljavaju zabave i okusi iz osmanskog vremena.
S jedne strane štand sa osmanlijskom pastom koja se sastoji od šarenih bombona u obliku štapića, s druge strane turska kafa skuhana na žaru… Osmanlijsko šerbe, boza, ‘ebru’ slikarstvo, kaligrafija, lončarstvo i još mnoge druge tradicionalne turske poslastice i umijeća zauzimaju svoje mjesto na “čaršiji stoljetnih okusa i umijeća”.
Zbog gužve, prilično je teško ući u čaršiju. Onaj ko uspije ući u čaršiju i probati tradicionalne slastice i kupiti neki suvenir, smatra se sretnikom. Iako nismo uspjeli biti među tim sretnicima, uspijevamo bar fotografisati ulaz u čaršiju!
Kavuklu i Pišekar, Hadživat i Karađoz
Na Trgu sultana Ahmeta postavljena je i pozornica. Na njoj se poneku veče nakon iftara prikazuju dijelovi tradicionalne turske pozorišne predstave, “Srednja igra”. Glavni junaci te predstave su Kavuklu i Pišekar, koji kroz poučne priče nasmijavaju gledaoce. I teatar sjenki, Karađoz i Hadživat se nalazi među neizbježnim događanjima u toku mjeseca ramazana. Kao što vjerovatno pretpostavljate, mora se biti jako brz ako se želi predstavu gledati iz prvih redova. Za vrlo kratko vrijeme oko pozornice se stvori velika gužva. Dosta pažnje privlači i osmanski vojni orkestar “Mehter”. Sa marševima koje sviraju i pjevaju orkestar “Mehter” ushićuje kako Turke, tako i strane posjetitelje. Poneku večer održavaju se i koncerti Turske umjetničke muzike.
Historijsko područje koje obuhvaća i Sultan Ahmetov trg je značajno mjesto i za one koji žive u Turskoj, ali i za turiste. Osim Sultan Ahmetove džamije, Aja Sofija spomenik iz vremena Bizanta, te na pet minuta hoda udaljena Topkapi palata, cijelo mjesto pretvaraju u jedan veliki otvoreni muzej. Upravo taj otvoreni muzej u ramazanskim noćima proživljava svoje najposjećenije sate. Iftari koji se na trgu pripremaju za posjetitelje, zabava, namaz koji se klanja u jednoj od najveličanstvenijih džamija u Istanbulu, čine ramazan još značajnijim i berićetnijim. Tradicionalna zabava koja počinje poslije iftara, nastavlja se i nakon teravih-namaza. Posjetitelji možda provode u toj gužvi naporan dana, ali odlaze zadovoljni, govoreći: “Ramazan u hladovini Sultan Ahmetove džamije vrijedan je toga.”
(Kübra Erten)