Za vrijeme ljeta sunce nikada ne zalazi u najsjevernijem gradu Švedske, što predstavlja izazov za muslimane za vrijeme mubarek mjeseca.
Piše: Cajsa Wikstrom
Kako se muslimani koji poste na samom sjeveru Skandinavije, gdje sunce nikada ne zalazi, snalaze za vrijeme ovogodišnjeg mubarek mjeseca ramazana, kada je konzumacija hrane i pića između zore i sumraka zabranjena?
Oko 700 muslimana provode ramazan u rudarskom gradiću Kiruna, smještenom oko 150 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga, okruženog snijegom prekrivenim planinama tokom ljeta. Od 28. maja do 16. jula sunce nikako ne zalali, što čini polovinu postačkog perioda ove godine.
“Počinjem postiti tako što se sehurim u 3:30, dok mi sunce udara u oči“, kaže Ghassan Alankar iz Sirije. “Navučem duple zavjese u svojoj sobi, a sunce još sija kada odem spavati.”
Budući da ne postoji centralna sunitska vlast koja bi mogla donijeti konačnu vjersku odluku, ili fetvu, muslimani na sjeveru koriste najmanje četri različite vaktije da prekinu post. Alankar se ravna po mekanskom vremenu u Saudijskoj Arabiji, jer “to je rodno mjesto islama.” No, on je zabrinut da li će njegov post biti primljen kod Boga.
“Nisam siguran da li radim pravu stvar”, kaže Alankar, koji je došao u Kirunu prije sedam mjeseci, nakon opasnog putovanja preko Libana, Turske i Grčke. “Znat ću teka kada budem u Božijoj kući, ako uđem u džennet.”
Početak ramazana se utvrđuje posmatranjem mlađaka, koji se, po gregorijanskom kalendaru, pomjeri za 11 dana unazad svake godine. Svake 33 godine ramazan pada u isto vrijeme.
Najduži post 20 sati
Većina ljudi koji poste u Kirunu prate vaktiju glavnog grada Stokholma, udaljenog 1.240 kilometra južnije, kao što ih je savjetovalo Evropsko vjeće za fetve i istraživanje (ECFR), neovisna islamska ustanova sačinjena od islamskih učenjaka sa sjedištem u Dublinu.
“U Stokholmu postoji dan i noć”, rekao je za Al Jazeeru generalni sekretar ECFR-a Hussein Halawa objašnjavajući odluku. On je ove godine osobno pozvan da dođe na sjever Švedske i da lično iskusi dužinu dana i da savjet.
Idris Adbulwhab iz Eritreje slijedi fetvu ECFR-a, što znači da će za njega najduži period posta biti 20 sati.
“Nije bitno koliko sati postiš, nula, 15, 25 ili 45, sve dok vjeruješ u to što radiš”, rekao je. “Ali, mi smo ljudska bića; naravno da je ponekad teško.”
Jedna od onih koji su odlučili postiti u skladu s lokalnom vaktijom je Fatima Kaniz. U udobnom stanu, s pogledom na planine i rudarska postrojenja, ona priprema pakistanski obrok za iftar u 20:30 sati, dok sunce uporno prodire kroz žaluzine. Ulje cvrči u tavi dok stavlja pakoras, jelo od povrća napravljeno od brašna leblebija. Sjeća se svog prvog dana u Kiruni, u junu prije pet godina.
“Čekala sam da sunce zađe, pa da mogu klanjati akšam-namaz. Čekala sam do 3:00 sata ujutru, dok mi cimer iz Kine u centru za azilante nije objasnio da je besmisleno čekati. Pomislila sam: ‘Kakvo je ovo čudno mjesto?'”
‘Puno puta pogledam na sat’
Iftarski meni za danas se sastoji od pakistanskih ramazanskih chapati (tanko okruglo tjesto) i pakoras s raitom (indiska salata napravljena od jogurta i narezanog povrća, nešto kao lukmira), i uz to švedski riblji štapići i gulaš od leće.
Slijedeći vaktiju Kirune, u narednih dvije trećine ramazana Kaniz će postiti oko 18 sati. Ali, zbog sunčevih kretanja, ona će postiti cijelih 23 sata tokom jednog od tih dana.
“Ja živim u Kiruni i cijelu godinu klanjam po vaktiji Kirune. Zašto bih to sada mijenjala za vrijeme ramazana i odjednom pratila Stokholm?”, pita se ona.
Isti sistem je pratila i predhodna četiri ramazana, od kojih je najmanje jedan bio u vrhuncu ljeta.
“Ponekad se umorim i, umjesto što pješačim kući sa posla, ponekad uzmem autobus, ali osim toga dobro se osjećam”, kaže ona. “Ali, puno puta pogledam na sat.”
Vrijeme u Kiruni varira za ljetnih mjeseci. U jednom danu sunčano vrijeme i 25 stepeni se može pretvoriti u kišu i 10 stepeni.
Ramazan u decembru: vječna tama
Međutim, kada ramazan pada u decembru, muslimani se susreću sa suprotnošću od polarnog dana – polarne noći. Dvije sedmice sunce ne izlazi na horizontu.
“Zašto mi se tada ne obrate u vezi ramazana?”, pita se Halawa iz ECFR-a. On kaže da će konferencija biti održana kasnije ove godine kako bi se izdala zimska vaktija – i za post, i za molitve.
Muslimanske molitve također prate kretanje sunca, što znači da za vrijeme zime svih pet vakata namaza mogu pasti u periodu od dva sata.
Abdulnasser Mohammed, somalijskog porijekla, došao je u Švedsku i Kirunu kada je ramazan posljednji put padao za vrijeme najduže noći 2000. godine.
“Tada nije bila uspostavljena islamska organizacija, niti je bilo informacija na internetu. Morao sam izmisliti sam svoja pravila”, kazao je on. “Tada sam postio oko pet sati.”
Mohammed, koji je sada predsjednik Islamskog udruženja u Kiruni, ljeti slijedi istanbulsku vaktiju budući da je Turska muslimanska zemlja najbliža Švedskoj. No, objašnjava da, po njegovom mišljenu, svi imaju slobodu izbora.
Radost zajedničkih iftara
“Islam nije strog”, kaže on. “Poenta ramazana nije u gladovanju ili nanošenju sebi štete. Ljudi moraju izabrati šta njima odgovara.”
Pored Sirijaca, koji su pobjegli od rata u svojoj domovini, Eritrejci čine najveću muslimansku zajednicu u Kiruni.
Hawa Fidel i Alia Hassen su bili domaćini obilnog iftara u 22:10 sati po stokholmskom vremenu u stanu u kojem zajedno žive. Oni su pripremili sofru na podu i napunili posude spužvastim pljosnatim hljebom injera, začinjenim goveđim gulašom, poslasticama i drugim eritrejskim tradicionalnim jelima.
Muškarci koji razgovaraju u dnevnom boravku već planiraju sljedeći zajednički iftar. Napravili su sistem po kojem ravnopravno raspoređuju troškove iftara, gdje svako plaća različit iznos, ovisno o svojim prihodima. Neki imaju posao, dok drugi, čiji su zahtjevi za azil odbijeni, preživljavaju od 200 dolara mjesečne naknade, koju im švedska Vlada daje.
“Zajednički iftari s prijateljima me podsjeća na Eritreju”, kaže Fidel, koja još uvijek čeka potvrdu za stalni boravak, nakon tri godine provedene u Kiruni. Ali, nedostaje joj odlazak na teravih-namaz u džamiju.
Muslimanska zajednica u Kiruni koristi dvoranu u stambenoj zgradi kao džamiju, ali za sada je otvorena samo za vrijeme džuma-namaza.
Svi su dobrodošli
Prvog petka u ramazanu, dok je kiša rominjala, oko 40 muškaraca i četiri žene, među njima i Fidel, okupili su se da klanjaju podne-namaz.
Safwaan al-Taieb, koji je bio mujezin u džamiji u njegovom kvartu u sirijskom gradu Deraai prije nego što je napustio zemlju prošle godine, proučio je melodični ezan.
Njegova sestra je došla s njim u Švedsku, ali pošto ona posti po mekanskoj vaktiji, a on po stokholmskoj, oni ne jedu zajedno. Osim porodice, za vrijeme ramazana i u ostatku godine najviše mu nedostaje društveni karakter sirijskog društva.
“U Siriji se ne iftari samo s porodicom. Svi su dobrodošli. Mi odnosimo tanjire s hranom komšijama i pozivamo druge da nam se pridruže. Ako bi to uradio Šveđanima, oni bi pomislili da si lud.”
“Do sljedećeg ramazan ću se, ako Bod da, vratiti u Siriju”, zaključio je Taieb.
Izvor: Aljazeera