Cetinje je u šoku nakon tragedije koja je pogodila ovaj mirni grad. Slobo Marković, prvi komšija Aca Martinovića, masovnog ubice koji je ubio više osoba u krvavom pohodu, podijelio je potresnu priču za Telegraf.
Sa suzama u očima i drhtavim glasom, Marković je opisao posljednje trenutke susreta sa svojim komšijom samo nekoliko sati prije tragedije.
„Slučajno sam upalio televizor i vidio vijesti. Tragedija. Počeo sam plakati. Nisam mogao vjerovati da se to desilo, da je to uradio moj komšija Aco,“ kazao je Slobo, jedva zadržavajući suze.
Marković, koji živi u istoj ulici gdje je Martinović počinio stravičan zločin, prisjetio se naizgled bezazlenog razgovora koji je vodio sa komšijom neposredno prije tragedije.
„Jutros sam ga sreo, negdje oko 12:30, možda 13 sati. Izgledao je sasvim normalno. Pitao sam ga: ‘Komšo, kako si?’, a on je odgovorio: ‘Dobro.’ Pričao je o svom poslu farbara, nije bilo ništa neobično u njegovom ponašanju. Bio je miran i tih čovjek, nikad se nije isticao niti pravio probleme,“ priča Slobo.
Na pitanje da li je ikada primijetio bilo šta što bi ukazivalo na ovakvo ponašanje, Marković kategorično tvrdi da nije. „Ništa nije ukazivalo na ovakav ishod. Znao sam i tu djecu koju je ubio, divni su to mališani bili. Nisam imao pojma da on u kući drži oružje,“ rekao je Slobo, dodajući da je vijest o masakru primio kao ličnu tragediju.
Nakon masakra, u kojem su žrtve bili i djeca iz bliskog susjedstva, Cetinje je zavijeno u crno. Mnogi građani ovog grada ne mogu razumjeti kako je Martinović, za kojeg su svi imali riječi hvale kao za tihog i povučenog čovjeka, mogao da postane masovni ubica.
„Bio je povučen, ali uvijek uljudan. Niko od nas nije imao ni najmanju sumnju da bi se ovako nešto moglo dogoditi,“ kažu komšije koje su u nevjerici pratile razvoj događaja.
Tragedija je otvorila brojna pitanja – kako se Martinović naoružao, da li je bilo znakova koji su ukazivali na psihološke probleme i da li su institucije mogle spriječiti ovu nesreću? Policija i dalje istražuje motive, a mještani se nadaju da će odgovori doći, iako im ništa ne može vratiti izgubljene živote.
„Ne mogu spavati od tada. Svaki put kad zatvorim oči, vidim djecu i njihovu porodicu. Ovo je gubitak za cijelo Cetinje,“ zaključuje uplakani Slobo.
Cetinjski mještani okupljaju se u znak solidarnosti s porodicama žrtava. Organizovana je komemoracija, a crkva i lokalne vlasti nude podršku ožalošćenima. Građani apeluju na institucije da povećaju kontrolu naoružanja i pruže podršku ljudima koji pokazuju znake mentalnih poteškoća, kako se ovakve tragedije ne bi ponovile. Ovaj strašan događaj ostavio je duboke ožiljke u srcima ljudi na Cetinju. Dok istraga traje, Cetinjani se nadaju da će pronaći snagu da nastave dalje, uvijek se sjećajući nevinih žrtava koje su izgubili u ovom nezapamćenom masakru.
Izvor Telegraf.rs
