-Možete li da nabrojite sve pazarske česme
-Sjećate li se poplave koja je 1979. godine zadesila naš grad? Toliko solidarnosti naših sugrađana… NE.
-Sjećate li se koliko smo bili sretni kad je Bajro 1985. godine potpisao za Partizan? NE.
-Sjećate li se baraž utakmice 1995. godine između FK Novi Pazar i FK Sloboda iz Užica? Kakva penal serija… NE.
-Sjećate li se Šemana, Ojana? NE.
-Miša-malog, Vehba Maljevca, Kajmake? NE.
-Bioskopa Crvena zvezda? NE.
-Festivala omladinskih horova? NE.
-Kako smo šetali po Korzou, stajali kod kioska? NE. Za pečurku ste čuli, ali dosta vas ne zna gde je…
-Starog Arta, stare Gane? Akvarijuma? NE.
Ili ste previše mladi, ili ni vi, ni vaši stariji niste svjedočili bilo čemu od ovoga. Vi ne znate nekadašnji miris naše čaršije. Ne znate mjesta na kojima smo se okupljali. Ne znate čemu smo se radovali. Ne znate ljude koje smo voljeli. Oni nisu imali silna zvanja i titule ali su za nas bili veliki ljudi. Ne znate kako pulsiraju Raška i Jošanica dok se djeca na gumama “puštaju” niz njih.
Vi ne znate naše adete, naš merhamet. Ne znate da cijenite tradiciju, porodice. Mi nikada nismo ustuknuli pred divljaštvom i silom.
Ne znate da je ovo grad ljudi kojima je dovoljno i malo.
Ne znate da ovaj grad nije nastao vašim dolaskom i pohlepom vaših mentora, njihovim fabrikovanjem historije…
Zato…
Zato ne biram vas.
Ne zato što vas mrzim, već zato…
Zato što ne znate a niste ni pokušali da naučite, da prihvatite. Da cijenite.
Zato što želite da nas pokorite. Naša sjećanja, uspomene, adete.
Da ukradete našu budućnost iz čiste pohlepe.
To što vi nudite nije ni naš stari, ni Novi Pazar.