Autor Suad K Zoranić
Novi Pazar je zavijen u crno. Srce Sandžaka je izgubilo jednog od svojih najhrabrijih i najvoljenijih sinova. Emir Hadžimujović, poznat kao sandžački lav, prerano je napustio ovaj svijet, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali. Bio je sportista, borac, ljubitelj pravde, patriota, sin ponosnih roditelja, brat jedine sestre, ali prije svega čovjek sa velikim srcem.
Emirova priča nije obična priča – ona je saga o borbi, nadi i nepokolebljivoj vjeri. Kao profesionalni sportista i MMA borac, bio je oličenje snage i hrabrosti. Njegova ljubav prema rodnom gradu, prema Sandžaku i prema svom narodu bila je neizmjerna. Čak i kada ga je sudbina stavila na najteže iskušenje, Emir nije pokleknuo.
Godine 2016. Emir je pretrpio ranjavanje koje ga je ostavilo nepokretnim. Mnogi bi se pred takvom sudbinom slomili, ali ne i Emir. On je to iskušenje doživio kao još jedan meč u kojem mora dati sve od sebe.
I zaista, njegova borba nije bila samo fizička – ona je bila i duhovna, inspirativna, simbol nepokolebljive vjere i odlučnosti. Njegove riječi napisane 2017. godine, za njegov rođendan, ostaće uklesane u moje pamćenje dok sam živ:
“U životu sam se trudio da se borim protiv nepravde, ako ne fizički, barem riječima, a ako ni tako, onda prekim pogledom. Ponosim se time. Ja sam čvrsto vjerovao u odredbu mog jedinog Gospodara, Allaha dž.š., pa taj događaj smatram iskušenjem,“ napisao je.
Emir je živio svoj život sa strašću i snagom koja se rijetko viđa. Bio je, kako je sam rekao, “dijete kaldrme”, odrastao na ulicama koje su ga oblikovale u nepokolebljivog borca protiv nepravde. Njegova navijačka grupa, Ekstremi, bila je njegov dom, njegovi prijatelji bili su njegova snaga, a njegova porodica njegov oslonac.
Njegov život je bio poruka – poruka da nikada ne smijemo odustati, da moramo vjerovati i boriti se bez obzira na težinu iskušenja. Emir je bio simbol nade za sve koji su se ikada osjećali izgubljeno, simbol borbe za one koji su se ikada suočili s nepravdom.
On je bio svjetlo u mraku, primjer kako se i u najtežim trenucima može zadržati osmijeh i vjera. Njegov posljednji meč, kako ga je nazivao, bio je najvažniji – meč života.
„Borim se onako kako ste me navikli u mečevima – oštro. Ovdje nema taktike, ja samo guram naprijed i znam da ću in sha Allah vrlo brzo pobijediti,“ napisao je.
Iako je fizički otišao, njegova pobjeda ostaje u svakom od nas koji smo ga poznavali, voljeli i divili mu se. Emirove riječi, njegovo nasljeđe, njegova ljubav prema životu i ljudima, zauvijek će nas podsjećati da budemo bolji, da se borimo za pravdu, za ljubav i za vjeru.
Njegov osmijeh, njegov duh i njegova snaga žive u svakom Novopazarcu, u svakom Sandžakliji koji je ikada bio dirnut njegovom pričom. Ti si bio i uvijek ćeš ostati naš lav, naš borac, naš ponos. Pogledajmo posljednju borbu Emira Hadžimujovića u ringu i prisjetimo se kakav je lav bio. Upravo je tako želio – da ga pamtimo na vrhuncu njegove snage. Neka ti je vječni rahmet, prijatelju moj. S ljubavlju i poštovanjem, tvoj Sutko.
