Od Zapada nemamo ništa; Mislim da i mi i Srbija trebamo početi da vodimo računa o sebi

Niti vidim neku Veliku Srbiju, niti vidim da smo mi nešto mnogo dobili od Zapada. Naš put u EU će biti moguć samo ukoliko se samo-palestiniziramo. Mislim da i mi i Srbija trebamo početi da vodimo računa o sebi i da pokušamo konačno, nakon što krvarimo četvrt vijeka nastaviti razgovor koji je prekinuti početkom devedesetih. Sve drugo smo probali, od pokolja do medijskih ratova, i danas nismo ni sjenka onih zemalja i onih naroda koji smo bili 1990. godine. Jedini jasan dobitnik raspada Jugoslavije je Hrvatska koja pod zastavom članstva u EU i NATO pokušava ostvariti regionalnu hegemoniju, kazao je u razgovoru za Vijesti.ba Dr. Emir Suljagić.
VIJESTI.BA: Kako komenatirišete teze koje je u časopisu Foreing Affairs iznio bivši diplomat i britanski konzul u Banjaluci Timothy Less a koje se odnose na dovršavanje velikodržavnih projekata, koji bi doveli do disolucije BiH. Jesu li ove ove teze bezazlene u konteksu geopolitičkih perspektiva Zapadnog Balkana?

SULJAGIĆ:Problem sa sadržajem tog članka je problem sa svim takvim prijedlozima, naime, izgledaju jednostavno i elegantno i vrlo je lako prenebregnuti ljudsku cijenu takvih projekata. Činjenica da je članak – za koji uopšte ne sumnjam da je rezultat plaćenih lobističkih nastojanja – uopšte objavljen u Foreign Affairs ilustruje mjeru upućenosti u situaciju na Balkanu. Još manje ljudi koji se razumiju u Balkan će biti u novoj administraciji. Stoga je njegovo u tako ozbiljnoj publikaciji u trenutku kada se smjenjuju dvije administracije u Washingtonu, a neizvjesnost o politici koja dolazi nikad nije bila veća, vrlo ozbiljno i vrlo opasno. Samo diletanti to mogu otpisivati i potcjenjivati, kao što samo kompletni amateri mogu potcjenjivati rezultate lobiranja u koje je režim Milorada Dodika uložio dvadeset miliona američkih dolara dosad. Svijet se nikad nije vrtio oko ćepenka na Baščaršiji i pačeta kod Hadžibajrića. A i da jeste, davno je prestao.

VIJESTI.BA: U dijelu javnosti koje je izrazito antibosanski nastrojeno ove teze su dočekane sa priličnim oduševljenjem. Konotiraju se kao prilog tezi o nemogućnosti opstanka BiH kao države. Spočitava se naime nekakvom “političkom Sarajevu” ( ma šta taj pojam značio) da je uznemireno samom činjenicom što je Less “treći entitet” ponudio kao rješenje, iako niko od zvaničnika nije ni reagovao. Previđa se da je pomenuti tu etnoteritorijalizaciju postavio samo kao poligon za uzlijetanje prema disoluciji. Možda je naivno očekivati da takvi priznaju da njihova troenitetska stajališta nemaju za cilj ukazati na mogućnost opstanka države sa takvim uređenjem nego u konačnici priželjkuju raspad. Nije li u tome kontekstu i dobro što pojedini mašu sa Lessovim tezama?

SULJAGIĆ: Lobiranje, prije svega u Sjedinjenim Američkim Državama treba shvatiti ozbiljno, ali iluzije kako će za nekim zelenim stolom biti ostvareno ono što nije ostvareno ognjem i mačem i kako će ovu zemlju biti moguće mirno podijeliti su samo to – iluzije. Stoga, probaću to da kažem što jednostavnije mogu: Dragan Čović i HDZ će dobiti sve ono što su mogli dobiti na tenkovima gardijskih jedinica HV-a 1993. godine. I ništa više. Nema članka u Foreign Affairs koji će to promijeniti. I nema Bakira Izetbegovića i SDA koji im može dati ono što nije mogao zauzeti Janko Bobetko. Toliko, dakle, o trećem entitetu.

VIJESTI.BA: Kako gledate na Lessovu kontradiktornu tezu da je etničko ograđivanje jedini garant mira, bez obzira što će se Bošnjaci i Makedonci teško pomiriti s tim. Po kojoj bi logici nestale međunacionale tenzije ukoliko bi došlo do takve vrste nacional-državne homogenizacije, čak i pod uslovom da Bošnjaci “ispare” kako Less toplo preporučuje?

SULJAGIĆ: To je implicirano u onome što Milorad Dodik i Dragan Čović pokušavaju nametnuti već nekoliko godina: da je miran raspad Bosne i Hercegovine moguć, štaviše poželjan i da ćemo tek onda kada muslimansku većinu ograde u bodljikavu žicu, svi prosperirati, uključujući i muslimane. Moj problem je što to ima ne samo publiku u Sarajevu – u takozvanim elitnim političkim strankama za koje su jedino komunalna pitanja politika, jer zaboga važnije je gdje se parkirao Esad Radeljaš nego to da se pravi novo skladište municije u Jahorinskom potoku – nego i zagovornike, koji su u akademskoj zajednici i medijima. Porazno je da je jedan od najglasnih zagovornika Herceg-Bosne i trećeg entiteta koliko jučer bio u vrhu Univerziteta u Sarajevu. Cijela jedna falanga na Univerzitetu u Sarajevu, iako parazitira na leđima muslimanske sirotinje, otvoreno zagovara njihovu getoizaciju. Bez granica na Drini i Uni, bosanski muslimani ne mogu preživjeti kao kolektiv i bilo kakvo koketiranje s tim je čin izdaje bez ikakve dvojbe. To nije pitanje akademske debate, nego jasno egzistencijalno pitanje za matematičku većinu građana Bosne i Hercegovine.

VIJESTI.BA: Koliko su ove teze koje su plod lobističkog antidržavnog djelovanja separatističkih politika i njihovih težnji, i nemaju li za cilj u javnom diskursu normalizirati ovakva stajališta koja bi u jednom procesu od egzotičnih postala dnevno-politički realna?

SULJAGIĆ: Samo da podsjetim da je, recimo, jedan od osnivača Herceg-Bosne na Opštim izborima 2014. godine dobio skoro trideset hiljada glasova u Sarajevu. Govorim o Martinu Ragužu. Danas vam se ljudi koji su vodili njegovu kampanju u Sarajevu predstavljaju kao građani i ljevičari. Stoga nemojte biti iznenađeni kad vam i neki SDA-ov funkcioner, kao što je meni jedan rekao, sutra kaže: „'Ma eto im Mokro, neka ga uzmu!“ ili „Ne možemo mi birati Hrvatima člana Predsjedništva!“. Govoriti u tim kategorijama, vjerovati u nagodbu takozvanih umjerenih nacionalizama je put u nestanak ove zemlje i ovog naroda. Jer, s druge strane se, naročito u slučaju HDZ-a, ne nalaze ljudi koji su zainteresovani za podjelu. Božo Ljubić, siguran sam, ne želi treći entitet: on želi da 118.000 birača HDZ-a vlada muslimanskom rajom od dva miliona. A s tim pregovori nisu mogući, jer njihova pobjeda znači naš nestanak.

VIJESTI.BA: Da bi se neprijatelj porazio nužno je ipak imati dozu poštovanja prema njemu. Očito je da Less lobira u interesu neprijatelja ove države. Ko lobira za BiH?

SULJAGIĆ: Koliko znam trenutno u Sjedinjenim država postoji Savjetodavno vijeće za Bosnu i Hercegovinu, koje radi isključivo zahvaljujući entuzijazmu Ajle Delkić, jednog od tihih heroja ove zemlje. Ali, i ona i organizacija su skoro bez ikakvog budžeta i ne mogu sanjati o tome da unajme profesionalne lobističke kuće, kao što su Picard&Kentz ili Myrmidon Group koje trenutno imaju ugovore sa Vladom RS. To je vrsta aktivnosti na koju se jedino može uzvratiti istom vrstom aktivnosti. Dakle, pronaći pare i platiti lobiranje. Usuđujem se reći da će u iduće četiri godine uticaj profesionalnih lobista biti važan kao malo kad u istoriji Sjedinjinih Država. Režim Milorada Dodika je dosad potrošio 20 miliona dolara. I očigledno ima podršku naroda za to. SDA je vjerovatno ukrala ili proharčila sto puta toliko za isto vrijeme. Nivo političkog sljepila koji vidim u sadašnjoj vlasti je zastrašujući. Ponekad imam dojam da niko tu odavno ne koristi latinicu. Prisustvujemo tektonskim promjenama, kakve nisu viđene vjerovatno od 1945. godine i formiranju poptuno novog globalnog poretka. I samo su ignoranti u Sarajevu uvjereni da će nas to mimoići, ali ne poduzimaju ništa da nas to uistinu mimoiđe. Ovakva neodgovornost je kriminalna.

VIJESTI.BA: Miljenici Less-ovih teza također iste objašnjavaju i tzv.globanim preslagivanjima na geopolitičkoj pozornici. Vjeruje se da će nova američka administracija koja do sada nije uzimala podjelu BiH kao mogućnost, sada odjednom promjeniti kurs. Zbog čega bi nova američka administracija stvaranjem Velike Srbije istu isporučila Rusiji, ili po nekom ludom scenariju Velika Srbija treba postati američki satelit?

SULJAGIĆ :Niti vidim neku Veliku Srbiju, niti vidim da smo mi nešto mnogo dobili od Zapada. Naš put u EU će biti moguć samo ukoliko se samo-palestiniziramo. Mislim da i mi i Srbija trebamo početi da vodimo računa o sebi i da pokušamo konačno, nakon što krvarimo četvrt vijeka nastaviti razgovor koji je prekinuti početkom devedesetih. Sve drugo smo probali, od pokolja do medijskih ratova, i danas nismo ni sjenka onih zemalja i onih naroda koji smo bili 1990. godine. Jedini jasan dobitnik raspada Jugoslavije je Hrvatska koja pod zastavom članstva u EU i NATO pokušava ostvariti regionalnu hegemoniju. BiH i Srbija su završile u civilizacijskom karantinu i ne vidim da jedni ili drugi postati članice EU i sačuvati donji prag kolektivnog dostojanstva. Stoga mislim da je vrijeme da prestanemo voditi tuđe ratove i pokušamo biti pametni i izbjeći turbulencije koje izvjesno dolaze. Ne moramo plaćati krvlju svaku moguću globalnu promjenu.

Razgovarao: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)

POVEZANE VIJESTI
- Advertisment -

POPULARNO