Postoji li neko koga mrziš, koga, zaista, mrziš? Neko s kim ne razgovaraš već neko vrijeme? Neko koga osuđuješ za nešto? Nisi jedini. Ovo je bolest muslimanskog ummeta današnjice, koja je poprimila tolike razmjere da skoro svaki musliman poznaje barem jednog muslimana kojeg mrzi. Prepušteni ovom osjećaju, zaboravljamo da je ummet poput građevine u kojoj mi, muslimani, činimo njene cigle, a naše bratstvo je cement. Bez oprosta nema bratstva. U redu, neko je pogriješio prema tebi. Obmanuo te. Ogovarao te. Lagao te. Ali, čak i u ovim ekstremnim situacijama Kur’an i hadis nas uče da, ukoliko želimo da zaslužimo oprost Allaha, dž.š., na Sudnjem danu, moramo praštati drugima (naročito onima koji su nas najviše povrijedili).
Svi mi smo počinili puno grijeha, napravili puno grešaka i, bez sumnje, oštetili smo druge, prevarili, ogovorili i lagali. Zašto se, onda, fokusiramo na greške svoje braće i sestara dok nismo svjesni vlastitih? Ne oprostiti je isto kao živjeti u oholosti i neznanju o vlastitim nedostacima, dok je oprost povezan sa bogobojaznošću i svjesnošću o Bogu.
Postoji li neko ko je bez grijeha? Postoji li neko ko može biti toliko ohol da kaže da ne treba da oprosti? Zar ne znamo da Uzvišeni Allah oprašta onima koji praštaju drugima? Samim tim trebali bismo se truditi da shvatimo poteškoće drugih ljudi i da im oprostimo.
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže :
‘’…i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.’’ (Ali Imran, 133-134.)
Poznato nam je i to da je Gospodar svih svjetova Er-Rahman (Milostivi) i Er-Rahim (Samilosni), i da je Njegova milost beskonačna bez obzira na brojnost i veličinu grijeha (izuzev širka). On, Milostivi, uvijek je spreman primiti našu pokajničku dovu. On, Uzvišeni, voli suzu koja kane iz oka onoga koji iskreno dovi za oprost, i voli ona srca koja su spremna da praštaju.
Jednom prilikom, Poslanik, s.a.v.s, upitao je svoje ashabe: ‘’Znate li čime ćete zaslužiti palače visokih zidova u Džennetu (kao simbol velike nagrade) i čime će vas Allah uzdignuti?’’ Kada su odgovorili da ne znaju, kazao im je: ‘‘Praštanjem i kontroliranjem sebe kada vas provociraju, pravednošću prema osobi koja je bila nepravedna prema vama, davanjem onome ko vama nije dao kada vam je pomoć bila potrebna i održavanjem veze sa onima koji je ne održavaju sa vama.’’
Isto tako, Poslanik, s.a.v.s., kazao je: ‘’Najbolji ljudi su koji se sporo naljute, a brzo opraštaju. S druge strane, najgori ljudi su oni koji se brzo naljute, a sporo praštaju.’’
Čistoća srca jednog čovjeka je ključna karakteristika koja utječe na to da on brzo prašta. Izvinjenja se moraju prihvatiti, shodno Poslanikovom hadisu u kojem je rekao:
‘’Ko god se izvini svome bratu, a to izvinjenje ne bude prihvaćeno, onda osoba koja odbija da prihvati izvinjenje nosi grijeh kao što ga ima neko ko otima imovinu drugog.’’
Poslanik, s.a.v.s., također je rekao:
‘’Vrata Dženneta se otvaraju ponedjeljkom i četvrtkom. Oprosti se svakom muslimanu koji Allahu ne pridružuje druga, osim čovjeku koji je u zavadi sa svojim bratom. I kaže se: ‘Ostavi njih dvojicu dok se ne pomire. Ostavi njih dvojicu dok se ne pomire.’’’
Ukoliko pogledamo primjer i ličnost Poslanika, s.a.v.s., uvidjet ćemo kako je on uvijek praštao i nije pokazivao neprijateljstvo ni prema kome, osim prema onima koji su vodili rat protiv njega.
Evo i jednog primjera koji dobro ilustrira navedeno: Jedna starija žena imala je običaj da svaki dan baca smeće po putu kojim je prolazio Poslanik. Međutim, jednog dana smeća nije bilo na putu, što je Poslanika, s.a.v.s., ponukalo da ispita o čemu se radi. Žena je ležala u bolesničkoj postelji, a na njeno iznenađenje, Allahov Poslanik, s.a.v.s, došao je da je vidi i raspita se o njoj. I – primila je islam.
Ovo je primjer čovjeka za kojeg tvrdimo da ga slijedimo.
Čovjek po imenu Sumama, kao vođa svog plemena, ubio je mnogo muslimana. Na jednom od svojih putovanja uhvatili su ga muslimanski vojnici i odveden je u Poslanikovu džamiju gdje su ga svezali za jedan od stubova. Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je ashabima da ga odvežu i dadnu mu najbolju hranu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zaista je bio milost svjetovima.
Ponukani primjerom najodabranijeg Allahovog roba, mi bismo isto tako trebali biti milostivi jedni prema drugima. Prije svega, trebali bismo paziti da ne učinimo ništa što bi moglo uznemiriti našu braću i sestre (što samo po sebi predstavlja milost), a zatim bismo trebali oprostiti onima koji su nas uznemirili ili naljutili. Nikada nećemo biti jak ummet ukoliko ne budemo bili spremni da praštamo.
Neki bi mogli reći kako je praštanje znak slabosti i poniženja, i po njima je bolje biti jak i sačuvati svoju čast. Ali, čast u očima Allaha leži u praštanju :
‘’Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.’’ (Eš-Šura, 43.)
Ukoliko, zaista, želimo da budemo izuzetno jaki, onda moramo biti jaki protivnici šejtana i praštati svojoj braći i sestrama, te će tako možda Allah, inšallah, oprostiti i nama mnogobrojne greške.
SandzakHaber.net / Izvor: Minber.ba