Neki prepoznatljivi objekti iz bošnjačkog kulturno etničkog miljea su potpuno nestali, mnogi su uništeni raznim nestručnim restauracijama i prepravkama, dok je samo jedan manji broj njih ostao sačuvan na slikama i grafikama Ibrahima Rekovića, Rasima Hadrovića, Zuvdije Hodžića, Mehmeda Slezovića, Aldemara Ibrahimovića, Džengisa Redžepagića, Hilmije Ćatovića i mnogih drugih.
Da je bilo više sluha, bošnjačka kulturna baština bila bi bogatija za još mnogo više sačuvanih džamija, kuća, kula, ćuprija, bedema, hamama, karavan-saraja, hanova, turbeta, mezaristana, šadrvana, česama.
Sve to nije rušeno zbog dotrajalosti i neke potrebe, već iz neznanja ili „dokazivanja“ raznim vlastima, a i zbog nedovoljne svijesti o zaštiti tragova svoga postojanja, zbog obračuna sa svim onim što podsjeća na „orijentalno islamsko“, „zaostalo tursko“, „što se nije uklapalo u savremena urbanistička rješenja“, odnosno, baš zato što je bilo važno za očuvanje prepoznatljivosti Sandžaka.
Stoga, knjiga ima nemalu vrijednost, zbog sagledavanja, bilježenja, skupljanja na jedno mjesto i preotimanja od zaborava barem elementarnih podataka o historiji, geografiji, demografiji, tradiciji, jednom riječju vjersko-kulturnoj baštini Bošnjaka na području Sandžaka.
Fatih Hadžić je rođen u Rožajama 1985. godine. Diplomirani je grafičar, profesor likovne kulture. Imao je 11 samostalnih i više kolektivnih izložbi slika u Srbiji i Crnoj Gori. Autor je monografije ‘’Džamije u Sandžaku’‘. Objavljivao je radove u časopisima ‘’Bošnjačka riječ’‘ – Novi Pazar, ‘’Almanah’‘ – Podgorica i ‘’Avlija’‘ – Rožaje. Živi u Novom Pazaru