“Nikada ni jedna zajednica nije preživjela kada je njeno kulturno pamćenje gurnuto u zaborav. Oni koji žele da jedan narod nestane proizvedu stanje u kojem taj narod prezire sve ono što o njemu svjedoči – pa, eto, ispravlja greške svog viševjekovnog identiteta – i prozore i zidove, i krovove, i imena, i jezik. Uskoro neće znati ni šta su bili, ni šta su sad. Malo znanja, puno oholosti i mazohisticko nasilje nad vlastitim identitetom. Šutnja je pogubna. Nažalost, ja mislim da se radi o induciranoj samodestrukciji. Kad je jedan narod izložen različitim ideološkim i fizičkim pritiscima da nestane, on dodje u fazu u kojoj se stidi sebe, pa mu sve što ga pokazuje onakvim kakav jeste izgleda nedovoljno dobro, nedovoljno komforno, nedovoljno moderno. U psihologiji je poznata potreba djece koju su jedan ili oba roditelja zanemarili da konstantno i o svemu lažu, da mijenjaju boju kose, vrše plastične operacije i pretjerano upotrebljàvaju šminku. Misle da su ostavljeni ili nevoljeni zato što nisu dovoljno dobri takvi kakvi jesu.To užasno preoblikovanje našeg kulturnog naslijeđa, njegovo razaranje, je podsvjesno nastojanje da se ugodi onima koji više od stoljeća nastoje negirati naše postojanje, koji nas smatraju muljem koji su Turci nanijeli i koje treba očistiti sa zemlje na kojoj nema korijenja. Ja se, nekako iskreno nadam da će ljudi u Novom Pazaru, objektivizirati ovaj slučaj nesumnjivog samorazaranja i razumjeti gdje ih to vodi. Ili, gdje to vodi sve nas.” Komentar u vezi obnove Arap džamije u Novom Pazaru, Dr Amra Hadžimuhamedović, historičar arhitekture, stručnjak za konzervaciju, restauraciju i rekonstrukciju kulturnog naslijeđa, dugogodišnja predsjednica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH…