Dugogodišnji novinar i publicista Nedžad Latić nedavno je “digao ruke od Svjetskog bošnjačkog kogresa (SBK)”. U medijima je obrazložio svoj potez tvrdnjama da su već poslije osnivačke sjednice Skupštine SBK “kola krenula nizbrdo”, a da je on posebno “frustriran kadrovskim improvizacijama” kojima se, kako je rekao, pristupalo vrlo neozbiljno, neodgovorno, pa čak i samovoljno.
U intervjuu za naš list potcrtava da je “stvar veoma ozbiljna”.
– A koliko je ozbiljna, toliko je i paradoksalna. Jer, nekoliko mojih istupa u medijima o tom pitanju izazvalo je veliki eho. Niti sam šta krupno niti teško rekao, niti sam ja sam po sebi osoba s tako velikim referencama da mediji toliko pridaju pažnju tome što kažem. Očito se radi o odnosu medija prema vodećim ljudima SBK – dodaje Latić.
Na koje vodeće ljude mislite?
– Kako sam shvatio iz pitanja novinara, najviše ih interesiraju predsjednik SBK, dr. Mustafa Cerić i Muamer Zukorlić, kao predsjednik Skupštine SBK. Drugi ljudi, poput tridesetak senatora, u sjeni su njih dvojice.
U posljednje vrijeme ste podržavali obojicu.
– Da, kao vjerske funkcionere, kao reisa i muftiju. I vjerovao sam da će Cerićeva harizma, posebno na internacionalnom planu, te Zukorlićeva borbenost i energija razdrmati malo birokratizirane nacionalne bošnjačke strukture te raskrinkati intelektualnu i političku elitu, monopoliste i kvazinacionaliste. Ali, doživio sam sasvim suprotna iskustva i došao do negativnih spoznaja. Jedna od njih je da, barem u medijima, imaju vrlo negativan imidž.
Zašto drugi šute? Koliko je predočeno javnosti, radi se o grupi akademika okupljenih oko Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), zatim o grupi biznismena ili privrednika okupljenih oko Bošnjačke nacionalne fondacije (BNF), pa i o tridesetak senatora.
– Ja sam takav, svesrdno sam podržavao SDA pa sam danas zakleti protivnik te stranke. Akter sam nekoliko nacionalnih projekata iz kojih sam istupio. Eto, neka bude da sam kontroverzan. Istupit ću i iz Islamske zajednice (IZ) ukoliko se još u ovoj godini rukovodstvo, mislim na Rijaset i Sabor IZ, ne odredi jasnije, glasnije i direktnije o korupciji, posebno u svojim redovima i primarno među muftijama i glavnim imamima.
Islamska zajednica morat će se prestati igrati “ćorobake” s korumpiranim političarima i kriminalcima! Kada sam vidio da se u SBK proklamiraju akta i daju zakletve za najveće nacionalne ciljeve i ideale, a da se u tijela i organe SBK biraju, i to poluprivatnim sašaptavanjima, polupismene, pa i kompromitirane osobe, što su, očito, stečeni maniri iz rukovođenja u Islamskoj zajednici, “digao sam ruke” i ogradio se od svega. Opet ne želim otežavati i prejudicirati stvari, a čut će se, glavni akteri u BANU i SBK uskoro će se uhvatiti za glavu. Ja sam im bio dobronamjeran.
Zasjele čavke
Odakle Vam tako jetka kritika Islamske zajednice?
– Djetinjstvo sam proveo igrajući se u haremima džamija. To je moj duhovni zavičaj. Pamtim tako drage insane iz tih harema. Danas takvih skoro da i nema. Zašto? Jer je sve tumbe postavljeno. Zasjele čavke u gnijezda slavuja, kako bi rekao hafiz Širazi.
Nekada se pričalo o siromašnim i pobožnim dervišima i šejhovima, poput Ilahami-babe, kome je, zbog pjesme “Čudan zeman nastade, krivda pravdu zamete”, Đelalija odrubio glavu.
Danas imate veoma bogate šejhove. Imate bogate milionere hodže koji se bave zapisima, egzorciste. Imate bogatu ulemu koja živi u luksuznim hacijendama i vilama. Samo imami žive na rubu siromaštva. Ne uplaćuje im se ni penziono osiguranje. Tako je i u Sandžaku.
A članovi Sabora, pa i članovi Odbora IZ, mnogi su funkcioneri SDA. Islamska zjednica u dijaspori, gospodo Bošnjaci, ne postoji! Postoje samo interesno posvađane skupine koje sebe nazivaju i registriraju kao džemate. Od Linca u Austriji, gdje se džematlije tužakaju za pronevjere stotina hiljada eura, preko Minhena, pa i Malmea u Švedskoj, do Australije i Sjedinjenih Američkih Država, gdje se tužakaju džematlije i imami, a sudski sporovi koštaju po nekoliko stotina hiljada dolara zbog pronevjere novca, zekata i kurbana.
Ja dobivam takve informacije sa svih strana. E, kad pokušate ukazati na to, spremni su vas anatemisati i ekskomunicirati iz džemata. Takvima su za sve krivi Dodik, međunarodna zajednica i razni moćnici koji ne vole islam i muslimane.
Jeste li imali lična iskustva u smislu anatemisanja?
– Naravno. Kada sam u jednoj emisiji govorio tolerantno o problemu gej populacije, na način da ih nisam prokleo, zamjerili su mi neki derviši i gorljivi imami, pa čak i funkcioneri. Haman da se nisu htjeli ni selamiti sa mnom. No, ne vide takve skupine licemjera kako takve sam Bog obruka. Zar nisu takve skupine mladih pravoslavaca bili najgori i najžešći protivnici gej parade u Beogradu? E, kad im se objavi snimak Kačavende dok bludniči sa mladićem, čemu demonstrirati protiv gej parade? Onda slijedi objavljivanje dosjea kako je Kačavenda radio za Udbu, itd. Bojim se takvih slučajeva i kompromitacije islama i Islamske zajednice od nemoralnih i nepoštenih pojedinaca. Ne može se to sakriti pod islamofobiju!
Neki slučajevi već su se desili u Islamskoj zajednici, a objavljena je i “Zelena knjiga”. Bilo je reakcija.
– Fenomen je da je Mustafa Spahić tako žestoko, baš u “Oslobođenju”, napadao imame i suradnike Udbe, čak je na suđenju rekao: “Dovedite mi crnog đavola, samo ne dovodite hodžu za svjedoka”, a tako snishodljivo se izmirio s tužiteljicom, sudijom, pa i isljednicima. Šokirala me je tvrdnja Munira Alibabića da mu je Hasan Čengić nudio nekakav novac za Institut za ratne zločine, a ovaj odbio, jer ne želi njegov “krvavi novac”. Eto, tu su pali politički principi i izgubljena je bitka za lustraciju.
