Na današnji dan pre 61 godinu, rodjen je vizionar uspešne Srbije – Dr. Zoran Đinđić

ZORAN DJINDJIC

“Život je ono što od njega napravimo. I Srbija je ono što od nje napravimo. Svojim činjenjem ili nečinjenjem. Ako sami ne damo pozitivan sadržaj svom životu, on verovatno neće biti dobar”

Ovo je jedan je od najpoznatijih citata prvog demokratskoj premijera Srbije, ubijenog posle nešto više od dve godine od početka mandata.

Doktor filozofije, dugogodišnji predsednik Demokratske stranke, nekadašnji gradonačelnik Beograda i premijer Srbije, ubijen ispred zgrade Vlade usred dana Zoran Đinđić rođen je 1. avgusta 1952. godine.

Đinđić je rođen u Bosanskom Šamcu u sadašnjoj Republici Srpskoj, a ondašnjoj FNRJ. Završio je Devetu gimnaziju u Beogradu, gde je njegov otac Dragomir premešten kao oficir JNA. Studirao je filozofiju na Univerzitetu u Beogradu, a paralelno je pohađao i predavanja iz istorije umetnosti, sociologije i ekonomije. Još tokom studentskih dana zainteresovao se za politiku, a za sebe je tada govorio da je “levi anarhista”.

S grupom istomišljenika Zoran je ubrzo preuzeo rukovodstvo Saveza studenata na Filozofskom fakultetu. Početkom januara 1974. godine, savezi studenata iz Beograda, Zagreba i Ljubljane organizuju studentski skup u Ljubljani. Za skup je bio pripremljen “Nacrt rezolucije saveza studenata filozofskih fakulteta u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu”, koji je ukazivao na postojanje krize jugoslovenskog društva i sa radikalno levih pozicija kritikovao tadašnju komunističku vlast. Nakon što je slovenačka policija brutalno sprečila održavanje studentskog skupa, organizatori, uključujući i Đinđića, su uhapšeni.

Oni su formirali štrajkački odbor, zbog čega su bili svakodnevno napadani u štampi. Novembra 1974. godine u Ljubljani je održano suđenje, na kome su šestorica studenata, među kojima i Zoran Đinđić, bili osuđeni na po godinu dana zatvora. Međutim, pritisak međunarodne javnosti pomogao je osuđenim studentima da izbegnu izdržavanje zatvorske kazne.

Nakon sukoba sa komunističkim režimom Đinđić odlazi u Nemačku, gde nastavlja studije filozofije kod profesora Jirgena Habermasa u Frankfurtu. Za vreme boravka u Frankfurtu, Đinđić je često posećivao knjižaru “Karl Marks” u kojoj je u to vreme radio Joška Fišer. To poznanstvo preraslo je, 20 godina kasnije, u lično prijateljstvo, koje je postalo predmet spekulacija u smislu Fišerovog ranijeg pacifizma i njegove kasnije uloge u napadima NATO-a na Jugoslaviju.

Zoran Đinđić je 1979. je doktorirao na Univerzitetu u Konstancu na tezi “Problemi utemeljenja kritičke teorije društva” kod Jirgena Habermasa. Deset godina kasnije, Đinđić se vratio u Jugoslaviju da bi preuzeo profesorsko mesto na Univerzitetu u Novom Sadu.

Bio je jedan od osnivača Demokratske stranke. Postao je predsednik izvršnog odbora stranke 1990. godine i izabran je u Narodnu skupštinu Republike Srbije, a četiri godine kasnije postao je i njen predsednik.

Nakon sudskog spora sa predsednikom Vlade Republike Srbije Mirkom Marjanovićem, 20. septembra 1996. osuđen je na 4 meseca zatvora, uslovno na dve godine. Vrhovni sud Srbije je 9. jula 1998. preinačio ovu presudu i izrekao novu u kojoj je osuđen na 7 meseci zatvora, uslovno na 3 godine.

Nakon niza masovnih protesta zbog poništenih izbora od strane republičke vlade u zimu 1996-97. godine, Đinđić je 21. februara 1997. postao predsednik Skupštine grada Beograda. Sa Srpskim pokretom obnove Vuka Draškovića i Građanskim savezom Srbije Vesne Pešić stvorio je koaliciju “Zajedno”, koja se raspala samo četiri meseca nakon pobede. Đinđić je smenjen sa mesta predsednika Skupštine Beograda glasovima Socijalističke partije Srbije, Srpske radikalne stranke i Srpskog pokreta obnove.

002

U septembru 1999, Đinđić je proglašen za jednog od najvažnijih političara na početku 21. veka u izboru časopisa “Tajm”. Nakon povratka u zemlju, jula 1999. godine, optužen je za ugrožavanje državne bezbednosti. Suđenje po ovoj optužbi bilo je zatvoreno za javnost.

Njegova uloga u izborima za predsednika Savezne Republike Jugoslavije septembra 2000. i demonstracijama 5. oktobra bila je od presudnog značaja. Vodio je široku Demokratsku opoziciju Srbije, koju je činilo 18 stranaka, do pobede na parlamentarnim izborima u Srbiji decembra 2000. Postao je premijer Srbije 25. januara 2001.

003

Sredinom 2001. godine, u doba Đinđićevog upravljanja Vladom Srbije, ta vlada je potpisala ugovor sa Majkrosoftom povodom savetodavnih usluga i stručnih razmatranja na ime tzv. vladine elektronske inicijative.

Na stepeništu zgrade Vlade Srbije, usred dana u centru grada, 12. marta 2003. godine, Zoran Đinđić pogođen je pucnjem iz snajpera. Smrt sprskog premijera proglašena je sat vremena kasnije.

Za ovo ubistvo osuđeno je nekoliko članova Zemunskog kriminalnog klana, a politička pozadina ubistva do danas nije rasvetljena.

004

Iza Đinđića je ostala supruga Ružica i dvoje dece: Jovana i Luka.

Lako je postavljati populističke zahteve i navoditi ljude da vas u tome podržavaju. Hrabrost je u tome da se radnicima kaže istina. (21. mart 2001.)

I na kraju pitanje koje se neprekidno postavlja….

GDE BISMO BILI DANAS ?

 

SandžakHaber.net / Izvor: Telegraf

POVEZANE VIJESTI
- Advertisment -

POPULARNO