Mladi u Novom Pazaru: Aktivizmom do uspeha (AUDIO)

http://indeksonline.rs/wp-content/uploads/2021/11/TON-Mladi-u-NP.mp3Iako su posle završenih fakulteta bile u prilici da žive u evropskim metropolama Novopazarke Mejra Halilagić (28) i Aida Dragolovčanin (29), zaposlene u Kancelariji za mlade, ipak su odlučile život nastave u svom rodnom gradu.

Mejra je završila grafički dizajn na Internacionalnom univerzitetu u Skoplju, jedno vreme živela i radila sa suprugom u Berlinu, ali su ipak, zbog osnivanja porodice, odlučili da se vrate u Novi Pazar.

Ona kaže da ovaj grad izdvaja od drugih toplina ljudi, međusobna povezanost, ali i dobra hrana.

“Mislim da su istok i Evropa dosta hladni i da mentalitet ljudi nema nigde kao u Novom Pazaru. Da nekome možeš na sred ulice da priđeš kao ovde, nekoj starijoj osobi, toga tamo nema. Ovde prolaziš ulicom, pozdraviš se sa osobom, nasmeješ se, to tamo nema. Nekako su tamo ljudi mnogo hladni, a i ti porodični odnosi su tamo mnogo udaljeni. Mislim da naša sredina mnogo pruža, porodični život se i dalje oseća, obilazimo se, viđamo se, pozitivni smo, pomažemo jedni drugima, a mislim da je to ključna stvar. Ja sam mnogo vezana za svoju porodicu, a i moj suprug takođe. Mnogo vremena provodim sa svojim roditeljima, sad imamo i dete. U inostranstvu te taj radni život nekako sputava da sve to imaš i proživiš”, priča nam Mejra.

Ona smatra da u Novom Pazaru ima mnogo prilika za posao, za sve one koji žele da rade i da svako može za sebe da nađe ono što mu odgovara i što voli.

Kao primer navodi brojne njene kolege, grafičke dizajnere, koji rade, osnovali su svoje firme.

“Nije posao razlog da se odlazi odavde i da se napušta Novi Pazar. Iskreno, ja nisam ni želela da živim u sredini gde moje dete neće da upozna moje i roditelje mog muža, jer smatram da je za odrastanje ljubav treće generacije veoma važna”, kaže Mejra.

Ipak, Mejra smatra da svi koji su u prilici treba bar deo života da provedu van rodnog grada i sigurnog života uz bližnje. Kaže da to mladima naročito može da pomogne u sazrevanju, osamostaljivanju, mogućnosti da nauče da odvoje prioritete od sporednih i nevažnih stvari u životu.

“Meni je recimo studiranje u Skoplju otvorilo neke nove prilike i šanse, pa sam učestvovala na nekim seminarima u Estoniji, a preko fakulteta sam dobila i radnu praksu u Barseloni. Tako da sam jedan deo studiranja provela u Barseloni, što je veliko iskustvo za mene, nezaboravno”, priseća se Mejra.

Ona ističe da mladi iz Novog Pazara preko Kancelarije za mlade imaju brojnih mogućnosti da odu na seminare i obuke koje se tiču neformalnog obrazovanja, a pre svega da putuju.

Njena koleginica, Aida Dragolovčanin, koja se u ovoj ustanovi bavi omladinskom politikom, završila je političke nauke na Instanbul univerzitetu i bila u prilici da nastavi školovanje i život u Turskoj.

Čak je tamo i upisala master studije i imala šansu da radi kao menadžer prodaje u jednoj firmi, ali nije sebe videla u svemu tome.

“Sebe sam videla u nekoj interaktivnoj sredini, poput Kancelarije za mlade, gde često imamo neke radionice, seminare i razne događaje, dakle nije statično, stalno se nešto dešava. Ovde radim već tri godine, zadovoljna sam poslom, okruženjem, radnom sredinom, mali smo kolektiv, ali možemo da se oslonimo jedni na druge, srodili smo se. Neko je negde napisao da postoje dve šanse za koje se nije pokajao što je uradio, prva što je otišao iz zemlje da studira u inostranstvo, a druga kada se vratio iz inostranstva u svoju zemlju”, kaže nam Aida.

Smatra da Novi Pazar, kao grad u kome u Evropi živi najmlađe stanovništvo, itekako pruža mnogo toga, koje neki ne vide i ne prepoznaju.

“Ta neka topline, to nema u drugim gradovima. Eto ja sam u Istanbulu živela, gde nam je bliska i kultura, ali retko se dešava da možeš posle posla da pozoveš nekog i da izađeš i popiješ kafu sa njim. Da pozoveš prijatelja, da mu kažeš da ti je loše i da on odvoji neko vreme za tebe, da te sasluša. To nije uobičajeno, uglavnom moraš da se najaviš, pa ako taj neko ima vremena ili unapred zakazuješ neke odlaske njima ili kafu gde ćete se videti i popričati. Kod nas u Novom Pazaru je sve drugačije, mi smo bliskiji i samim tim podrška smo jedni drugima”, tvrdi Aida.

Gradonačelnik Novog Pazara pre tri meseca dobio je najmlađeg pomoćnika u istoriji ovog grada, Tarika Rupića (25), koji je zadužen za oblast međunarodne saradnje.

I on je fakultet završio u Turskoj, sociologiju na Istanbul univerzitetu i takođe prošao kroz dilemu da li da se vrati u rodni grad.

“Verovatno je meni u prvom trenutku pomogla situacija da se desila pandemija korona virusa i da smo morali svi da dođemo. Nisam mogao ni da biram, desilo se kako se desilo. Međutim, taj iznenadni povratak kući me je naterao da vidim da jednostavno za mene onakvog kakav jesam u suštini, nije odlazak na neko drugo mesto rešenje. Tada sam shvatio da je meni u Novom Pazaru veoma lepo i bez bliskih ljudi, jer smatram da nigde nije kao kod kuće”, priča nam Rupić.

On je odlučio da se društveno i politički aktivira, jer je smatrao da ima dovoljno kapaciteta i znanja, te da na taj način pomogne, kroz različite akcije, mladima i samom gradu.

Njegove ideje su naišle na dobar odziv, krajem juna ove godine izabran je za predsednika Foruma mladih Sandžačke demokratske partije (SDP), a ubrzo nakon toga i za pomoćnika gradonačelnika.

“Nisam se nadao tolikom napredovanju, u smislu da će neko da prepozna moje ideje. Velika je apatija među ljudima zbog raznih međustranačkih prepiranja, međutim sve strašnije izgleda spolja, a kada uđete u koštac sa problemima vidite da to i nije baš tako. Vidi se da ima još ogroman broj ljudi koji su spremni da rade za mnoge bitne stvari u gradu. Postoje ljudi kojima je jednostavno potrebno da ih neko malo takne i bocne da bi se probudili. Kada se ta kritična masa ljudi koji žele nešto da promene pokrene, smatram da tu bi bio retko ko ravan sredini u kojoj mi živimo”, kaže Rupić.

I on smatra da je za mlade veoma poželjno da bar deo života provedu van svoje komfor zone, jer će ih to naterati da se bore za neke svoje ciljeve.

“Znate, kada odete hiljadu kilometara od kuće vas niko ne poznaje, ne zna vam oca i majku, dedu i nanu, a na vama je da se izborite i rukama i nogama. Vreme provedeno u Istanbulu je u meni probudilo ideju da ljude podstičem na otvoreni aktivizam u svakom smislu. Da budu spremni da se usude da odu od svoje kuće, da budu spremni da kažu šta misle u nekim manjim situacijama , neka iznose mišljenja koja mogu biti i nepravilna u određenom životnom dobu, ali je mišljenje znak da je neko razmišljao. Dakle, to osamostaljivanje je bilo ključ u mom delovanju i mislim da će to ostati tako za ceo život”, priča Rupić.

On smatra da mladi koji žive u Novom Pazaru treba da budu aktivni, da svoje vreme čine zanimljivijim tako što će delovati na više polja, kroz brojne organizacije ili udruženja.
Dodaje, da niko nema pravo da sprečava nekoga ukoliko želi da se odseli u neki drugi grad ili državu, ali da oni koji donesu takvu odluku treba dobro da razmisle i da realno odgovore sebi da li ih ova sredina guši ili su oni nedovoljno uporni da reše neke stvari.

Rupić na kraju poručuje da odlazak nije rešenje samo po sebi, već samo sredstvo za rešavanja problema, koje nužno nije potrebno.

Tekst je nastao u okviru projekta „Pod svojim nebom“, koji realizuje Udruženje građana Free media iz Novog Pazara, sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije- Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

POVEZANE VIJESTI
- Advertisment -

POPULARNO