“Mislio sam da sam vidio sve, da će teški trenuci prestati. Međutim, onda sam došao u Potočare i tada mi se dogodilo ono što moram nazvati ‘holandska masovna grobnica'”, počeo je Amor Mašović svoj odgovor na pitanje portala Radiosarajevo.ba o najtežim trenucima u njegovoj dugogodišnjoj karijeri.
Teško mu je kaže, u trenucima, kada se ispraćaju ostaci onih za kojima se dugo traga, ali pronalazak kostiju mališana su nešto što ga izuzetno boli.
“Tada je pronađena beba rođena u kampu u Potočarima koja je umrla tek što je udahnula život pri porodu njezine majke i koju su Holanđani skrivali više od jedne decenije od nas. Kakav monstrum moraš biti da ubiješ bebu koja je tek oživjela, a onda to i kriješ. To je neopisivo”, kazao nam je Mašović. Tada, kako je istaknuo, sebi samo postavlja pitanja koja nikako nemaju odgovora.
Nekoj djeci, kako nam priča, roditelji nisu stigli dati imena. Jednostavno ne razumije ko je mogao iz traktorskih kolica uzeti šestomjesečnu bebu i ubiti je te ju baciti u ambis prirodne jame duboke više od 60 metara.
“Ko zna koliko je još takvih trenutaka pred nama”, zaključio je Mašović.
Dok smo s članom Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH razgovarali prilikom ispraćaja kolone sa 175 žrtava genocida počinjenog u Srebrenici, ljudi su se stalno okupljali oko njega i stiskom ruke mu govorili sve. Bez ijedne riječi. Kao da su time sve ispričali.
To je upravo zato što je ovaj čovjek istinski simbol nade za mnoge ljude koji i danas tragaju za najmilijima, zajedno s njim, punih 20 godina.
Međutim, mnogo je posla pred Mašovićem i ljudima s kojima radi. Ove godine u Potočarima će biti ukopana tek 6.241 žrtva.
“Tome treba dodati 187 žrtava genocida u Srebrenici koje su ukopane izvan Memorijalnog kompleksa u Potočarima. Tu je i 500 Srebreničana koji su preliminarno identificirani, a nalaze se u Komemorativnom centru u Tuzli čije porodice još nisu imale snage da se odluče za njihov ukop,” pojasnio je Mašović.
Bolni su razlozi zbog kojih se još uvijek ne ukopava 500 Srebreničana.
“Radi se o nekompletnim, vrlo oskudnim posmrtnim ostacima, u nekim slučajevima pronađena je samo jedna ili dvije kosti žrtve. Drugi razlog je u slučajevima gdje je stradao veliki broj članova jedne porodice, a nisu svi pronađeni te porodice žele da ih zajedno ukopaju i čekaju da se pronađu svi ubijeni”, pojašnjava Mašović.
Broj pronađenih Srebreničana žrtava genocida je oko 7.100 od 8.372 upisanih u Memorijalnom centru Potočari, te Mašović ističe da to znači da je pred Institutom značajan zadatak da bi se više od 1.200 žrtava pronašlo, ekshumiralo, identificiralo i predalo njihovim porodicama.
E.F., Radiosarajevo.ba
