Meron: Oslobađajuće presude u Hagu nisu bile greške!

Sarajevo – Predsjednik Haškog tribunala (ICTY) Teodor Meron (Theodor) dao je ekskluzivni intervju za “Dnevni avaz” nakon boravka u Njujorku, na posljednjoj ovogodišnjoj raspravi u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) o radu Tribunala.

Meron za naš list govori o tome šta Tribunal ostavlja žrtvama ratnih zločina u BiH i regionu te kako će biti gonjeni osumnjičenici nakon 2017. godine, ali i o slučaju Vojislava Šešelja i greškama Tribunala.

Uspostavljanje mostova

Nakon svega, koliko brzo bi se Šešelj mogao ponovo naći u haškom pritvoru? I šta Vi kao predsjednik Tribunala kažete na činjenicu da je Šešeljev povratak u Beograd već donekle narušio regionalne odnose?
Pravna pitanja u vezi s predmetom Šešelj, uključujući i njegovo privremeno puštanje na slobodu, spadaju u nadležnost Pretresnog vijeća ICTY koje postupa u tom predmetu. Kao predsjednik, ja nemam i ne smijem imati bilo kakvu ulogu u vezi s tim pitanjima, u skladu s principom sudijske nezavisnosti. Svjestan sam da razni političari i drugi komentiraju privremeno puštanje Šešelja na slobodu. Kao predsjednik jedne pravosudne institucije, ne smatram da je prikladno da komentiram izjave drugih u vezi s ovim pitanjem.

Plašite li se, ipak, da će Šešelj usporiti proces obnavljanja regionalnog povjerenja koji je Haški tribunal započeo pomažući da neprijatelji postanu prijatelji, kao što su to postale Francuska i Njemačka?

Tribunal je doprinio pomažući da se obnovi i provede poštivanje vladavine prava u bivšoj Jugoslaviji. To je bio prvi sud koji je sudio počiniocima ratnih zločina i drugih međunarodnih zločina na visokim položajima nakon sukoba na tom prostoru, uključujući i počinioce na najvišim pozicijama, koji nikada ne bi bili izvedeni pred lice pravde bez angažiranja ICTY. Zahvaljujući dijelom naporima na izgradnji kapaciteta koje je uložio Tribunal i primjerima koje je dao u svojim suđenjima, nacionalna pravosuđa danas su u boljoj poziciji da nastave rad Tribunala i doprinesu okončanju nekažnjivosti.

Međutim, pitanje da li će uspostavljanje mostova između država i naroda na Balkanu uspjeti ovisi o liderima i društvenim zajednicama u tom regionu. Pomirenje i dugoročan mir, naravno, nada su svih nas kada pogledamo prostor bivše Jugoslavije i vjerujem da su takvo pomirenje i mir mogući. Ali je na ljudima u regionu, društvenim i vjerskim vođama, studentima i nastavnicima, onima kojima je stalo do budućnosti zajednica na tom prostoru, da povedu taj proces i omoguće da dođe do pomirenja i dugoročnog mira. To su kompleksni procesi koje ne mogu diktirati vanjski faktori, već moraju doći iznutra u tim zajednicama.

Tribunal je napravio i neke očite greške, oslobodio neke zapovjednike Srbe i Hrvate te prihvatio izuzeće sudije po Šešeljevom zahtjevu. Može li se uopće govoriti da je Haški tribunal pomogao u sprečavanju prijetnji žrtvama i zaštitio ih?
Kao prvo, ne slažem se da su oslobađajuće presude “greške”. Naša privrženost osiguranju pozivanja na odgovornost ne znači da se svako suđenje mora završiti osuđujućom presudom. Mandat sudija jeste da utvrde je li određena osoba kriva van razumne sumnje prema zakonu i na osnovu dokaza. Da je jedina uloga sudija da osude, živjeli bismo u svijetu u kojem bi svaka osoba optužena za zločin automatski bila kriva. Takav svijet nije ono što mislimo kada kažemo – pravda.

U vezi sa sigurnošću svjedoka, to je za Tribunal od najveće važnosti. Mi primjenjujemo brojne zaštitne mjere kako bismo ih zaštitili u situacijama koje zahtijevaju takve mjere, a organiziramo i relokacije u najozbiljnijim slučajevima. Važno je napomenuti da sudovi i policija na nacionalnom nivou imaju ključnu ulogu u garantiranju sigurnosti svih građana na svojoj teritoriji, uključujući i svjedoke u suđenjima za ratne zločine na međunarodnom i nacionalnom nivou.

Presuda Prliću

Haški tribunal ipak je postao preskup i prespor, jer radi od 1993. godine, a Vi ste najavili da će ostati otvoren do 2017. Hoće li Tribunal biti primoran da radi i nakon tog roka?

ICTY će biti zatvoren nakon što završi svoj preostali pravosudni posao i poduzme administrativne korake, poput rashodovanja preostale imovine, što je sve potrebno završiti prije njegovog zatvaranja. Početkom 2015. preostat će četiri prvostepena i pet drugostepenih predmeta. No, krajem te godine očekuje se da će se taj broj smanjiti na samo jedan prvostepeni i jedan žalbeni postupak. U ovom trenutku očekuje se da će posljednja presuda, žalbena presuda u predmetu “Prlić i drugi”, biti izrečena polovinom 2017.

Svjestan sam kritika da je Tribunal spor i skup. Ali, mora se imati u vidu da je vrsta predmeta koji se vode pred Tribunalom potpuno različita od onih koji se vode pred nacionalnim sudovima. To su predmeti koji uključuju mnoštvo navodnih zločina počinjenih tokom dugih perioda na širokom geografskom području i s desetinama i stotinama žrtava.

Zato mora biti izveden veliki broj dokaza, mora biti preveden, predočen i vrednovan. Svjedoci moraju biti dovedeni s velike udaljenosti kako bi svjedočili. Pitanja u vezi s činjenicama i pravom moraju biti detaljno raspravljena i analizirana. Osim toga, većina naših suđenja koja su u toku odnosi se na optužene koji su kasno uhapšeni, poput Karadžića, Mladića i Hadžića. Međunarodna krivična suđenja, koja se u velikoj mjeri oslanjaju na podršku država, kompleksna su i moraju se voditi uz puno poštovanje prava optuženih.

Ali, troškovi su, ipak, astronomski, potrošeno je više od dvije i po milijarde dolara?

Troškovi rada ICTY oslikavaju ne samo jedinstvenu i kompleksnu prirodu njegovog rada nego i širok spektar zadataka koje on poduzima kako bi osigurao da se suđenja vode u skladu s najvišim međunarodnim standardima. Mora se imati u vidu da naš budžet uključuje stavke koje u nacionalnim sistemima ne bi bile dio budžeta jednog suda.

Naprimjer, budžet Tribunala uključuje troškove vođenja istraga, koje bi u nacionalnim sistemima snosila i provela policija. Također, Tribunal ima veliko odjeljenje za pismeno i usmeno prevođenje. Tribunal vodi i svoju pritvorsku jedinicu, što bi u nacionalnom sistemu spadalo u nadležnost ministarstva u vladi. Služba za žrtve i svjedoke ICTY organizira put i smještaj i pokriva osnovne troškove svjedocima. Treba imati u vidu da su svi ovi i brojni drugi sistemi i procesi na Tribunalu morali biti razvijeni od nule kada je Tribunal osnovan početkom 1990-tih. Uzimajući u obzir ovaj kontekst, zajedno s važnim presedanima koje je postavio Tribunal, sve to pomaže da se objasni da mnogi u međunarodnoj zajednici smatraju da je cijena pravde visoka, ali opravdana i vrijedna tog troška.

Kontroverzne presude

Šta možete poručiti žrtvama, znajući da su mnoge od njih smatrale da ih možete razumjeti čak i bolje zbog Vašeg ličnog životnog iskustva?

Utjecaj koji je Drugi svjetski rat ostavio na mene posebno me zainteresirao za rad koji može doprinijeti da zvjerstva postanu manje vjerovatna i koji smanjuje opasnost od nasilja, haosa, bespomoćnosti i gubitka samostalnosti, kojih se tako dobro sjećam.

Međutim, kao dusija u mom poslu je od presudne je važnosti da se usredsrijedim samo na zakon i na dokaze. Kada zakon i dokazi ne potkrepljuju tvrdnju da je neka osoba kriva van razumne sumnje za konkretni zločin koji joj se stavlja na teret, onda je dužnost sudije, odnosno moja dužnost, da donese presudu u skladu s tim. Sudije ne mogu biti podložne vanjskim uticanjima, popularnim percepcijama ili kritikama, predlošcima o nečijoj krivici ili ličnim stavovima. Pravda jeste i mora ostati slijepa na sve to. Obavljajući posao sudije na principijelan način, ne uzimajući u obzir ništa osim zakona i dokaza, pomažem da se osiguraju snaga i integritet međunarodnog krivičnog pravosuđa.

Vjerujete li da će žrtve naći svoj mir i utjehu u presudama koje ste Vi i Vaše kolege izrekli tokom duže od 20 godina postojanja Haškog tribunala?

A što se tiče toga hoće li žrtve naći svoj mir poslije presuda Tribunala, mislim da se to prvenstveno odnosi na presude kojima je neko oslobođen krivice. Oslobađajuće presude u bilo kojem pravosudnom sistemu sa sobom nose određenu vrstu kontroverze i nesumnjivo žrtvama zločina nanose bol.

Ta kontroverznost uvećana je na međunarodnim suđenjima, s obzirom na dimenzije navodnih zločina i političke implikacije tih navoda. I zaista, žrtvama oslobađanje od krivice može izgledati kao poricanje onoga što im se dogodilo, kao izdaja njihovih nada i očekivanja. Ali, prema meni, pravi podbačaj međunarodnog krivičnog pravosuđa bio bi kada bi međunarodni sudovi pojedince osuđivali u slučajevima kada za to nema dovoljno osnova u dokazima i zakonu.

Već sam se osvrnuo na pitanje oslobađajućih presuda i želim ponoviti da je mandat sudija da utvrde je li neka osoba kriva van razumne sumnje prema zakonu i na osnovu dokaza. To je fundamentalni princip i nikada od njega nećemo odstupiti. Sudije Tribunala izriču presude isključivo na osnovu dokaza pred sobom i primjenjujući zakonska pravila. Oni ih ne izriču da bi zadovoljili određenu grupu.

To, ipak, ne zvuči kao potpuna utjeha žrtvama koje su očekivale drugačije…

Nadam se da će vremenom čak i one žrtve koje nisu sretne određenim odlukama to shvatiti. Poštivanje vladavine prava zahtijeva da prihvatimo ne samo one pravosudne odluke s kojima se slažemo nego i one s kojima se ne slažemo.

Karadžić, Mladić, Hadžić i Šešelj

Da li očekujete li da će Rezidualni mehanizam biti u stanju da u sudnice privede više od 5.000 osumnjičenih za ratne zločine samo u BiH? Koliko ta suđenja za ratne zločine mogu potrajati nakon zatvaranja Tribunala?

Mehanizam za međunarodne krivične sudove ima mandat da izvršava određene ključne funkcije ICTY, kao i suda s kojim je on u sestrinskom odnosu, Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu, nakon što ta dva suda budu zatvorena. Proces tranzicije u vezi s ICTY-om u toku je od osnivanja haškog ogranka Mehanizma koji je počeo s radom 1. jula 2013. godine. Mehanizam preuzima odgovornost za raznorazne funkcije koje je ranije obavljao Tribunal. Te funkcije već uključuju ili će uključivati zaštitu svjedoka, nadgledanje izvršenja kazni, rukovođenje ogromnom arhivskom građom, saradnju s nacionalnim sudovima, ali i određene pravosudne funkcije. Na primjer, Mehanizam će imati jurisdikciju nad svim žalbenim postupcima na presude izrečene poslije 1. jula 2013. To uključuje eventualne žalbene postupke proistekle iz aktuelnih suđenja koja se vode pred ICTY-em u postupcima protiv Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Gorana Hadžića i Vojislava Šešelja.

MKSJ je prestao s podizanjem novih optužnica u vezi s navodima o ratnim zločinima i međunarodnim zločinima 2005. godine, a Mehanizam nema mandat da sam podiže optužnice. I teret toga da se osigura pozivanje na odgovornost stoga je na sudovima u Bosni i Hercegovini i drugdje u regionu. Ti nacionalni sudovi pred sobom imaju veliki zadatak koji predstavlja izazov i koji zahtjeva ne samo jake pravosudne kapacitete nego i regionalnu saradnju. Čak i kada ICTY bude zatvoren, Mehanizam će biti na raspolaganju nacionalnim vlastima i dostavljati dokaze iz suđenja vođenih pred ICTY-em kako bi pomogao suđenja na nacionalnom nivou.

Naslijeđe Haškog tribunala

Šta će biti glavno naslijeđe Haškog tribunala?

Tribunal je pokazao svijetu da je i nakon pola stoljeća nekažnjivosti, kada se radi o krivičnom gonjenju za ratne zločine i druge međunarodne zločine, moguće voditi kompleksna suđenja na međunarodnom nivou, i to u skladu s najvišim međunarodnim standardima. U stotinama odluka i presuda, ICTY je pojasnio opseg zaštite koja se garantira prema međunarodnom humanitarnom pravu i elemente međunarodnih krivičnih djela. Tribunal je razvio utjecajan korpus sudske prakse koja se odnosi na bezbroj proceduralnih pitanja i pitanja u vezi s dokazima. Čineći sve to, kao i postavljajući važne praktične presedane, Tribunal je utro put osnivanju više drugih međunarodnih i mješovitih krivičnih sudova, uključujući i prvi trajni međunarodni krivični sud na svijetu (ICC – Međunarodni krivični sud). MKSJ je u pravom smislu prokrčio taj put. Na prostoru bivše Jugoslavije, pogotovo, još jedan važan aspekt naslijeđa Tribunala odnosi se na podršku u jačanju nacionalnih pravosudnih sistema u vezi sa suđenjima za ratne zločine.

Locirali smo 161 optuženika

Hoće li pravda u slučaju bivše Jugoslavije ikada u potpunosti biti ostvarena?

Sa zadovoljstvom mogu reći da je ICTY locirao svaku od 161 osobe protiv kojih je podigao optužnice, što je rekord kojim se malo koji, ako ijedan, nacionalni pravosudni sistem može pohvaliti. Međutim, mandat ICTY nikada nije bio da sudi svima koji su osumnjičeni za ratne zločine počinjene tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Veliki dio odgovornosti za krivično gonjenje takvih predmeta jeste na lokalnim sudovima u regionu. Nacionalni pravosudni sistemi sve više rade na tom zadatku. Zahvaljujući i djelimično naporima koje je uložio Tribunal, nacionalna pravosuđa, tužioci i drugi pravosudni organi u boljoj su poziciji da obavljaju taj posao i time doprinesu ne samo cilju da se osigura pozivanje na odgovornost nego i da se to učvrsti.

POVEZANE VIJESTI
- Advertisment -

POPULARNO