Ćamil Duraković, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 21. godišnjice genocida u Srebrenici, ovih je dana ponovo u žiži interesiranja ne samo domaće nego i javnosti u susjednoj Srbiji.
Digla se kuka i motika da „razapne“ Durakovića zbog odluke Organizacionog odbora da se zabrani dolazak u Srebrenicu svim negatorima genocida i zvaničnom vrhu Srbije, koji genocid u Potočarima nikada nije nazvao pravim imenom.
Bura reakcija
Borac za Srebrenicu, prava povratnika i preživjelih članova porodica najvećeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata našao se tako na žestokom udaru medija iz Republike Srpske i Srbije zbog odluke koju je javno saopćio, ne spominjući ničije ime.
Ovakva odluka Durakovića izazvala je buru reakcija u Srbiji, očekivano, jer su se u njoj mnogi prepoznali i odmah je lažno protumačili na način da BiH tobože sa Srbijom ne želi imati dobre odnose, što je Duraković oštro negirao, ali se nikome nije želio pravdati.
U priču o Srebrenici tako se ponovo uplela politika, nacionalistička retorika, osude, napadi, pa je Srbija, koja je ranije obećala novčanu pomoć za Srebrenicu, najavila i mogućnost odustajanja od najavljenih ulaganja. No, Duraković, koji je među prvima prošle godine u Potočarima dobrodošlicom, zajedno s majkama Srebrenice, dočekao Aleksandra Vučića, premijera Srbije, te žestoko osudio nemile scene tokom komemoracije i dženaze, jasno je svima poručio: “Milionima se ne može kupiti dostojanstvo žrtava!”
Meta napada
Čovjek koji živi 24 sata dnevno za Srebrenicu već je i ranije bio meta napada i predmet osuda, ne samo od čelnika RS, vrha Srbije, nego i pojedinih političara koji obavljaju ministarske pozicije u Vijeću ministara BiH. Među njih se, osim dežurnog Milorada Dodika, predsjednika RS, svrstao i Igor Crnadak, ministar vanjskih poslova BiH, koji je zabranio svojim uposlenicima da učestvuju u obilježavanju 21. godišnjice genocida u Srebrenici, čime je i on direktno stao na stranu negatora genocida.
I dok je Srebrenica svake godine povod političarima iz RS da pred najvažniji dan u godini za BiH i Srebreničane svojim izjavama i napadima umanje značaj 11. jula, Duraković je meta skoro svaki dan, ne samo zbog Srebrenice nego i njegove svesrdne borbe za očuvanje bosanskog jezika u školama u RS.
Duraković je, očito, zbog svoje borbe za pravdu i istinu, sve dok je na čelu Srebrenice i sve dok je hrabar da javno nazove stvari pravim imenom, trn u oku mnogima u RS i Srbiji, ali svi koji ga poznaju isto tako znaju i da on neće pokleknuti. Jedino što mu treba jesu glasovi naroda na izborima, a ne treba sumnjati u svijest bošnjačkog naroda i odlučnost Srebreničana da se masovno odazovu pozivu na registraciju birača i ponovo glasaju za Durakovića 2. oktobra ove godine.
Preživio kolonu smrti
Ćamil Duraković rođen je 1979. godine u Srebrenici. Preživio je srebreničku kolonu smrti. S porodicom je nakon dolaska u Tuzlu izbjegao u SAD, gdje je završio Fakultet pravosudne uprave i savjetne psihologije. Godine 2005. vratio se u Srebrenicu. Obavljao je funkciju zamjenika načelnika, a na općinskim izborima 2012., kao kandidat svih bošnjačkih stranaka, izabran je za načelnika Srebrenice, u kojoj živi sa suprugom i dvije kćerke.
