Ovaj nesretnik što u jednom trenutku drži komad Arap džamije nije uopšte svjestan njegove težine. Nije kadar da shvati da nije to samo komadni materijal, to je cijelo djetinstvo, odrastanje i starosti naše (očeva naših, djedova, pradjedova ….). To smo svi mi, tu su ugrađene velike emocije. Preživjet ćemo nekako i ovaj udar, ali najviše oštećena strana su naše buduće generacije. Ova čaršijska ljepotica je trebalo da bude njihov bedem sigurne budućnosti, jer bi u takvom obliku mogla svjedočiti o prošlosti njihovi korijena i predaka (nas i onih prije nas), ali očigledno će ostati samo kič novopridošlih “reformatora”.
EL-FATIHU proučimo, ne za nas, naše emocije i sjećanje, nego za buduće nam generacije i njihovu budućnost bez korijena !!!