Krvavi saudijsko-izraelski savez

Napad na Gazu dolazi po saudijskom kraljevskom nalogu, a ovaj kraljevski nalog nije ništa više nego javna tajna.

Izrael, Saudijska Arabija, Palestina, Gaza, David Hearst

Piše: David Hearst

Mnogi prsti su umiješani u napade izraelske vojske na Gazu. Amerika nije nesretna što Hamas dobiva takve batine. Dok su pristizale slike krvoprolića na ulicama Shujaiye, John Kerry je u nedjelju rekao u emisiji NBC-a ”Meet the Press” da Izrael ima svako pravo da se brani, a američki ambasador Dan Shapiro je u vijestima izraelske televizije Channel 2 rekao da će Amerika pokušati pomoći umjerenim snagama da postanu jače u Gazi, misleći na Palestinsku samoupravu.

Ni Egipat nije shrvan tugom. Njihov ministar vanjskih poslova Sameh Shoukry drži Hamas odgovornim za civilne žrtve nakon što su odbili primirje. Niko nije Netanyahuu toliko bitan kao treći tajni saveznik u ovom grešnom savezu, jer mu nijedan ponaosob ne može dati zaklon koji mu je potreban za vojnu operaciju ovakve žestine. To ne može doći od roditelja koji izražava zabrinutost, ali je nemoćan, poput Amerike. Takvo dopuštenje može doći samo od brata Arapa.

Redovni sastanci

Napad na Gazu dolazi po saudijskom kraljevskom nalogu. Ovaj kraljevski nalog nije ništa više nego javna tajna u Izraelu, a i bivši i sadašnji sigurnosni dužnosnici opušteno pričaju o tome. Bivši izraelski ministar odbrane Shaul Mofaz iznenadio je voditelja na televizijskoj stanici Channel 10, rekavši da Izrael mora odrediti ulogu Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u demilitarizaciji Hamasa. Na pitanje šta misli pod tim, dodao je da bi se sredstva iz Saudije i Emirata trebala koristiti za obnovu Gaze nakon što se Hamas učini nemoćnim.

Amos Gilad, glavni čovjek za vezu izraelske odbrane i Mubarakovog Egipta, a sada direktor odjela za politike i političko-vojne odnose izraelskog Ministarstva odbrane, nedavno je rekao akademiku Jamesu Dorseyju: “Sve je pod zemljom, ništa nije javno. Ali naša sigurnosna saradnja sa Egiptom i zemljama Zaljeva je jedinstvena. Ovo je najbolje razdoblje sigurnosnih i diplomatskih odnosa sa Arapima.”

Slavlje je uzajamno. Kralj Abdullah je obznanio da je telefonirao predsjednika Abdul-Fattaha al-Sisija da odobri egipatsku inicijativu za prekid vatre koja nije predočena Hamasu, i da je dao Jerusalem Postu da citira analitičare o tome da li se o primirju ikada ozbiljno razmišljalo.

Mossad i saudijski obavještajni zvaničnici se redovno sastaju: dvije strane su se savjetovale kada je bivši egipatski predsjednik Muhamed Mursi trebao biti svrgnut u Egiptu i sarađuju po pitanju Irana, i u pripremama za izraelski napad u saudijskom zračnom prostoru i u sabotiranju postojećeg nuklearnog programa. Iz pouzdanog izvora dolaze tvrdnje da Saudijci finansiraju većinu skupe izraelske kampanje protiv Irana.

Slična reakcija

Zašto su Saudijska Arabija i Izrael tako dobri saveznici? Već desetljećima je obje zemlje obuzimao sličan osjećaj kada bi pogledale oko sebe: strah. Njihova reakcija je bila slična. Obje zemlje su osjetile da se jedino invazijom mogu osigurati protiv svojih susjeda (Liban, Jemen) ili finansiranjem ratova i državnih udara (Sirija, Egipat, Libija). Oni imaju zajedničke neprijatelje ili suparnike – Iran, Turska, Katar, Hamas u Gazi i Muslimanska braća. Imaju i zajedničke saveznike – američke i britanske vojno-industrijski establišment, Fatahovog moćnika od važnosti Americi, Mohammeda Dahlana, koji je već jednom pokušao preuzeti kontrolu nad Gazom i koji će im vjerovatno biti pri ruci kada slijedeći put zatreba.

Razlika danas je u tome što prvi put u historiji dviju zemalja postoji otvorena koordinacija između dviju vojnih sila. Nećak kralja Abdullaha, princ Turki, bio je javno lice tog ponovnog uspostavljanja prijateljskih odnosa, koje je prvi put bilo signalizovano objavljivanjem saudijskog izdanja knjige izraelskog akademika. U maju je princ odletio u Brisel na sastanak sa generalom Amosom Yadlinom, bivšim šefom obavještajne agencije kojeg je turski sud optužio zbog njegove uloge u upadu na brod Mavi Marmara.

Moglo bi se reći da ne postoji ništa zlobno u želji princa Turkija da prevaziđe stare tabue, i da su njegovi motivi i mirni i pohvalni. Princ je odani pristaša pohvalne mirovne inicijative koju predlaže saudijski kralj Abdullah. Arapska mirovna inicijativa, koju su podržale 22 arapske države i 56 muslimanskih zemalja, zaista bi bila osnova za mir da je Izrael nije ignorirao prije nekih 12 godina.

Princ Turki je sa velikim uzbuđenjem pričao o mogućnostima za mir u članku koji je objavio Haaretz. U njemu je napisao:

“A kakvo bi zadovoljstvo bilo kada bih mogao pozvati ne samo Palestince, nego i Izraelce da me posjete u Rijadu, gdje mogu posjetiti dom mojih predaka u Dir'iyyahu, koji je nastradao od ruke Ibrahim paše – ista sudbina zadesila ga je kao i Jerusalem od ruke Nabukodonosora i Rimljana.”

Žestoki udarac

Riječ je o sredstvima, a ne cilju, koja razotkrivaju pravu cijenu ovog saveza. Prinčeva promocija Arapske mirovne inicijative dolazi po cijenu napuštanja historijske podrške koju je kraljevstvo pružalo palestinskom otporu. Dobro uvezani saudijski analitičar Jamal Khashogji upravo je došao do ovog zaključka kada je kodiranim jezikom govorio o velikom broju intelektualaca koji napadaju ideju otpora.

”Nažalost, broj takvih intelektualaca ovdje u Saudijskoj Arabiji je veći od prosjeka. Ako se takav trend nastavi, to će uništiti časnu tvrdnju kraljevstva da ono podržava i brani palestinski cilj od vremena njegovog osnivača, kralja Abd al-Aziza al-Sauda.

U ovom trenutku, mir bi doista svima dobro došao, ne samo Gazi. Način na koji izraelski saveznici u Saudijskoj Arabiji i Egiptu postižu mir, potičući Izrael da Hamasu zada žestoki udarac, dovodi u pitanje šta se ovdje zaista dešava. Turkijev otac, kralj Faisal bin Abdulaziz, okretao bi se u grobu da vidi šta njegov sin potpisuje.

Savez Saudijske Arabije i Izraela je skovan krvlju, palestinskom krvlju, krvlju više od 100 duša poginulih u nedjelju u Shujaiyi.

(Ovaj tekst prvobitno je objavio Huffington Post)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

POVEZANE VIJESTI
- Advertisment -

POPULARNO