Autor Suad K Zoranić
Postoje trenuci kada sport nije samo igra, već životna priča koja nosi tugu, ponos i pitanja koja ostaju bez odgovora. Takva je priča Ifeta Đakovca iz Sjenice, sandžačkog grada koji se po svemu oslanja na Novi Pazar. Srbi i Bošnjaci u Sandžaku ne prave razliku između Sjenice i Novog Pazara. Uopšte, među sandžačkim gradovima nema prepreka i barijera – svi smo jedno. Ali, istovremeno smo drugačiji od ostatka Srbije. To je neka čudna veza, neki poseban odnos. Hem što smo geografski odvojeni, hem što su nam srce, duša i racio drugačiji od ostatka Srbije.
Upravo ta posebnost čini Ifetovu priču još značajnijom. Njegov put bio je sve samo ne jednostavan. U jednom trenutku, njegov talenat nije prepoznat u gradu u kojem je odrastao, ali to ga nije zaustavilo. Naprotiv, to ga je motiviralo da se dokaže i zasija, i to daleko od doma.
Jedan od najvatrenijih ljubitelja nogometa u Novom Pazaru, Ivan Jovanović, poznatiji kao Kruška, javno je podijelio svoje emocije na društvenim mrežama. Njegove riječi kao fudbaslokog trenera bile su pune tuge, ali i ponosa:
“Ponosan na tebe što si pokazao i dokazao ko si. Ali meni ostaje žal što neki u mom gradu nisu prepoznali tvoj kvalitet i kvalitet te generacije. Ko zna koje dijete koje prođe mlađe kategorije našeg kluba traži svoj put van našeg grada. I hvala Bogu nalaze ga, jer im nafaku niko ne može uzeti.”
Te rečenice su više od obične objave – to su riječi čovjeka koji ne gleda samo na sport, već na sudbinu mladih ljudi iz svog Sandžaka. Jovanović je podijelio i isječke iz novina, kao svojevrsni dokaz da nije samo Ifet bio neprepoznat, već i cijela generacija mladih koji su možda mogli biti budućnost Sandžaka.
Ifetova priča nije samo njegova – to je priča mnogih mladih koji su morali napustiti svoj Sandžak kako bi ostvarili svoje snove. Zamislite tog mladića, punog nade i snova, kako pakuje svoje stvari i napušta mjesto koje je trebalo biti njegovo utočište. No, uprkos svemu, Ifet nije izgubio vjeru u sebe. Njegova borba, trud i talent pokazali su svijetu ko je on – ne samo kao sportista, već i kao čovjek.
Ovaj slučaj ostavlja gorak okus jer podsjeća na to koliko je važno da zajednica stane iza svojih mladih. Koliko puta smo izgubili priliku da zadržimo talente, da im damo šansu da zablistaju kod kuće? Sandžački gradovi, prepuni sportskog duha i potencijala, zaslužuju bolje. Njihovi mladi trebaju imati podršku, priliku i vjeru da mogu ostvariti svoje snove upravo tamo gdje su odrasli.
Kruškine riječi nisu samo kritika, već apel. To su riječi čovjeka koji vjeruje u budućnost ovog kraja, u snagu mladih i u njihovu sposobnost da donesu radost i ponos svima nama. Ifet Đakovac je danas simbol borbe, upornosti i vjere. Neka njegova priča bude lekcija za sve nas – da prepoznamo, podržimo i sačuvamo one koji sanjaju velike snove, jer upravo oni čine naš svijet boljim.