Sulejman Ugljanin je političku karijeru započeo 29. jula 1990. godine kada postaje predsjednik Stranke demokratske akcije Sandžaka. Ovaj stomatolog je nakon 12-godišnjeg bavljenja poslom iz struke krenuo u političke vode, i već 1996. godine izabran je za narodnog poslanika u Saveznoj skupštini SRJ. Na prvim nepopsrednim izborima 2004. godine izabran je za predsjednika opštine Novi Pazar. Bio je predsjednik MNVS-a i kasnije BNV-a. Danas je narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije i predsjednik BNV-a.
Poznat je kao ekstremista koji je zagovarao državu Sandžak, pa je u tu svrhu naoružao ljude, koji su prošli zatvorsku toruturu tih ratnih 90’-ih, a Ugljanin je pobjegao za Tursku gdje je boravio tri godine sa svojom ženom i djecom dok su sandžački Bošnjaci dobijali batine. Njih preko 20.000 preživjelo je strašnu policijsku torturu. Protiv Sulejmana Ugljanina je Milošević Slobodan podigao optužnicu, da bi ga 1996. godine vratio u Srbiju preko Surčina, i uz policijsku pratnju doveo u Novi Pazar odakle je Ugljanin nastavio svoje političko djelovanje. Od jastreba koji je napadao beogradske vlasti, postao je, za zvanični Beograd, političar na koga se računa, faktor stabilnosti u regionu Sandžaka, partner Vladi kojoj je opstanak nekada zavisio od njega. Od rušitelja Srbije evoluirao je u partnera na njenom evropskom putu.
On je politiku shvatio ozbiljno, i kao kameleon, najviše se mijenjao shodno njegovim ličnim apetitima i potrebama. To su kozmetičke promjene, više nego suštinske, i varirale su u zavisnosti od političkih okolnosti. U Sandžaku je Suljo jastrijeb, napadač, ekstremista, onaj što priziva rat, proteruje srpsku vojsku i policiju, priziva intervenciju NATO pakta, hoće državu i šta sve ne. Ugljanin je u Beogradu ministar u Vladi, proevropski orijentisan, miran i uljudan, hvali vlasti na sva zvona, pomaže Srbiji na evropskom putu, radi za interese države, ne kritikuje sistem i uživa u beneficijama koje ministarska pozicija sa sobom nosi.
Prodeverao je mnogo, i preživeo puno zahvaljujući veštini pretvaranja, manipulisanja i obmane, te interesima moćnika da uvijek imaju jednu „dvorsku ludu“ koja će kad to poslodavcu zatreba talasati vode i skretati pažnju sa gorućih problema. U tom svjetlu treba posmatrati i zadnju izjavu kada je pozvao djecu da prave državu Sandžak.

U situaciji kada Srbija, pritisnuta spolja, kuburi muku oko konačnog priznanja Kosova, kada se primiče referendum u Republici Srpskoj, kada se rasplamsava opoziciono nastojanje da ukloni Mila Đukanovića sa vlasti u Crnoj Gori, Ugljanin daje izjavu da djeca u Sandžaku prave državu. Hej, da nije smiješno jeste, ali je još više ponižavajuće, posebno prema Bošnjacima koje Ugljanin ponižava, a istovremeno izaziva srpske nacionaliste da ostrašćeno reaguju prema našem narodu, koji, ni kriv ni dužan, biva razapinjat zbog lupetanja onoga što patološki pati za ministarskom foteljom. Da je kojim slučajem ministar u Vladi, ne bi mu ni na um palo da daje takve nebulozne izjave, već bi negdje u unutrašnjosti Srbije dijelio junice i ostale domaće životinje i živinu, i hvalio srpsku vlast kako je mnogo učinila za Bošnjake i za njihova prava.
Ugljanin je kandidujući se na predsjedničkim izborima 1997. pomogao Miloševiću da očuva vlast, na način što je povukao bošnjačke glasove sebi, za taman onoliko koliko je trebalo opoziciji da sruši Moliševića, odnosno, da pobijedi Vuk Drašković. Eto i razloga zbog kojeg je Ugljanin u pratnji policije preko Beograda doveden iz Turske, a da nije uhapšen uprkos činjenici da je protiv njega na snazi bila potjernica.
Sjetimo se izjave Zorana Lilića koji je rekao za Ugljanina da je značajan politički faktor u jugoslovenskoj mirovnoj opciji. Nakon ovoga nam je jasno da je na snazi bila pogodba sa Miloševićem, a da optužnica protiv njega odlazi u zaborav. To je zapravo nagrada za Suljovo “nalijeganje na rudu.”
Koštunica shvata bitnost uloge Ugljanina, pa ga uzima pod svoje skute, a on mu zauzvrat “narućuje ljijepo vrijeme” prilikom posjete Novom Pazarau. Koštunica mu u znak zahvalnosti za falsifikovanje rezultata referenduma za donošenje novog Ustava pomaže u razbijanju IZ-e i podjelu muslimana i na vjerskoj osnovi.
Da je Ugljaninu sveta samo pozicija u Beogradu pokazuju dješavanja iz 2005. godine kada je sa Koštunicom potpisao sporazum o koalicionoj saradnji, a onda je uz klasični “slalom” postao dio narodnjačke koalicije, objašnjavajući to riječima „Izbori su trgovina, politika je biznis.”
Svi njegovi politički slalomi ne bi ličila na njega da nije on svoju sirovost pokazao u Novom Pazaru, posebno u vaktu kada je 2004. godine postao predsjednik opštine. Tada je od našega grada napravio Divlji Zapad. Bilo je ubistava, bacanja bombi, sukoba, parade obezbjeđenja, kriminal je procvetao a grad postao potuno nesiguran i opasan za život. Grad je trajno otrovan mržnjom koja i danas truje naše mahale, drži podijeljene rođake i prijatelje, braću i komšije, očeve i sinove. To je Sulejman Ugljanin.
On sebe najbolje predstavi kada mu se da medijski prostor i vlast, koju više nikada, nadamo se neće imati. Te četiri godine su bile dovoljne da od Sulja kojem su njegovi ekstremni članovi pjevali “tvoja duša kao nur je čista” ostane omraženi diktator kojem narod 2008. godine skandira “Suljo lopove” i tjera ga sa vlasti.
Danas je Ugljanin kao nekadašnji begovi koji nisu mogli da povjeruju da nisu više važni i bitni, pa otrovanim izjavama skreće na sebe pažnju i ucjenjuje Vladu da mu ponovo da crni Audi koji će ga voziti po Srbiji i kancelariju za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja, preko koje će se bogatiti, on i njemu odani pojedinci, mešetareći sa podjelom simentalki, junadi, plastenika i motokultivatora. A za narod on ne mari puno, jer je do sada nekoliko puta ostavljao narod na cjedilu nakon što mu je đavola natovario nad vratom, prizivajući zimu na golu stražnjicu, ali je on njegovu uvijek sklanjao uspješno a, narod, nedužan jeo batine.

Na kraju ovoga teksta koji je dio onoga što bi skoro svaki Bošnjak imao reći za Sulja iznosimo par njegovih nebuloznih izjava:”Zašto da se Kosovo odcijepi? Dajte da Albaniju integrišemo u Jugoslaviju, pa da napravimo državu Balkaniju. (Dnevni Telegraf, rubrika Reč dana, 30.01.1997.)

-Ja sam danas naredio formiranje odreda I oružanih formacija I od sada će svako znati ko je čiji komandant” (Intervju, 07. 06. 1991.)
– “Naša policija se sada dobro ponaša I više nemate razloga da se plašite 8Na mitingu u selu Karajukića Bunari, po povratku iz Turske, oktobar, 1996.)
– “Otišao sam iz zemlje kada je ovde vladalo bezakonje a sada se izmenila situacija.” (Blic, oktobar, 1996.)
– “Moja žena nije kao druge novopazarke. Dok smo bili u turskoj ona uzme djecu, sjedne u avion, prošjeta ih do Švajcarske I vrati se istog dana.” (Blic, oktobar, 1996.)
– Zato pozivam Terzića i policajce i molim ih da napuste Novi Pazar, jer dosta su zla naneli, i da to učine pre Bajrama, da praznik dočekamo u miru. Ako ne dobijem odgovor šta je preduzeto protiv ovih bandita, pozvaću međunarodnu zajednicu da pošalje međunarodne snage da nas brane od policije – rekao je Ugljanin. “ (Politika, 04.11.2011.)

P.S. Srbijo, daj Sulju ministarsku fotelju i minister Vulin će za njega biti mačji kašalj. Njemu je samo fotelje bitna, ostalo su samo sitnice, pa i sopstveni narod.

1 KOMENTAR

Comments are closed.