Novi Pazar – Islamska zajednica se ni ovoga puta neće baviti dnevnom politikom, niti trenutnim predizbornim koalicijama, ali ne može prešutjeti da se islamu, zarad dnevno političkih poena, lijepe stavovi koji su suprotni fundamentalnim principima vjere.
Još više zabrinjava izjava gospodina Jovanovića, da je stav njegove političke partije identičan stavu islama, pozivajući se na izjavu bivšeg sandžačkog muftije i njegovog aktuelnog koalicionog partnera Muamera Zukorlića.
Ovo može biti lični stav spomenutog Zukorlića, a nikako stav islama i Islamske zajednice. Islamska zajednica je stava da Srbija treba da bude dio porodice evropskih naroda sa mogućnostima za ekonomsku stabilnost države i socijalnu sigurnost ljudi, međutim i tada će Islamska zajednica biti čvrstog stava da je homoseksualizam bolest društva te će preventivno djelovati i raditi na tome da se društvo izliječi od takve i svih drugih vidova bolesti koje negativno utiču na ljudsku zajednicu.
TUMAČENJE:
Polazeći od činjenice da je zdrava porodica osnov očuvanja društva, te da su međuljudski odnosi u islamu definisani Kur’anom i hadisom, znajući da se homoseksualizam prvi put pojavio u vrijeme Božijeg poslanika Luta alejhi selama, “I Luta, kada reče narodu svome: “Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!“ (El-A’raf 80,81), te da je čitav narod kažnjen zbog tog velikog grijeha, svjesni emaneta koji nosimo, očuvanja moralnih vrijednosti i odupiranja svakom zlu, jasno i nedvosmisleno kažemo da je homoseksualizam i svaki drugi vid odnosa, osim onog prirodnog između muškarca i žene u bračnoj zajednici, islamom zabranjen.
U početku svih početaka Allah, dž.š. je stvorio Adema i Havu (Adama i Evu) u paru i sve što je stvorio, On je u paru stvorio. Da je htio stvorio bi ih istog pola, ali nije. I Nuh a.s. (Noa) je u svoju lađu za spas uzeo po par životinja suprotnog pola.
Nije li nam znak da Muhammed a.s. nikada nije vjenčao istopolne osobe dovoljan kako je bio protiv takvih brakova. Odnosno, to i ne mogu biti brakovi jer jedan od glavnih ciljeva braka je produkcija, a ta produkcija je nemoguća kad i biologija ne ide u prilog da muškarac rodi.
Otuda je i zgražavanje kad vjernik ugleda takvu suprotnost koju nam je i sami Allah dž.š. osudio. Homoseksualizam, je u suprotnosti kako sa islamskim učenjem, tako i sa drugim nebeskim religijama, hrišćanstvom i judaizmom.
Čovjek je stvoren i u njemu postoje određeni nagoni, odnosno prohtjevi. Islam ne negira tu činjenicu, ali nastoji da te nagone kod čovjeka kultiviše, odnosno usmjeri. Tako po islamskom učenju strast koja se javlja kod čovjeka prema osobi suprotnog pola nije sama po sebi zabranjena, međutim brak je jedini ispravan način gdje se ona može zadovoljiti.
Vjera islam striktno zabranjuje nastrane prohtjeve, dok druge ograničava i dozvoljava u optimalnoj mjeri, tako da pored zadovoljstva ostvaruje i druge brojne koristi ljudskoj zajednici.
Čovjek pred svojim Gospodarom neće biti pitan za ono što mu njegova duša došaptava sve dok to ne ispolji jezikom ili djelom. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: “Allah je doista oprostio mom ummetu ono što im njihove duše došaptavaju, sve dok ne urade ili ne izgovore!” (Buharija, br. 5269, i Muslim, br. 127) Ipak, kada osjetimo da nam duša ili šejtan uljepšava kakvo loše, haram djelo, nije dozvoljeno da se prepustimo takvoj mašti, gajeći je i jačajući u nama. Naprotiv, dužni smo presjeći takva razmišljanja i zatvoriti vrata na samom početku, prije nego se iskra razvije u požar koji se više ne može ugasiti. Na to ukazuje Allahova knjiga upute, časni Kur'an, zabranjujući ne samo loše djelo, nego i put koji njemu vodi: “O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.” (En-Nur, 21)