Viteže divni, sunce Semberije,Sa tvojim mačem pero ne jednačim,Bojak si bio, na megdan sa jačim,Zemlja te tuđa pod kamenom krije.
Carstvo što prezre, za rad otadžbine,Svjetlost Istoka zalud što ti nudi,Jer za domovinu štit su tvoje grudi,Kada se uz pjesmu na bojištu gine.
Ah to bojno polje, čudesna krasota,Sa istoka vapaj stiže i do mene.Krotim ga u sebi a paklene sjene
Nad Bosnom su opet, ko neka pohota.I ja sam prezreo, bojnoga mi štita,Sve, za ljubav tvoju, zemljo ponosita.