Pretresno vijeće Haaškog tribunala odlučilo je da je Radovan Karadžić kriv za genocid u Srebrenici, u julu 1995. godine.
Sudija O-Gon Kwon prisutnima je iščitivao optužnicu te je govorio o detaljima napada na Srebrenicu u julu 1995. Citirao je i izjavu Ratka Mladića koji je, po ulasku u Srebrenicu, kazao “došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima.”
Govoreći o optužbama za genocid u Srebrenici, Kwon je rekao da su srpske snage i prije jula 1995. godine u enklavi stvorili „nemoguće uslove za život“.
Podsjetio je Kwon i na zloglasni sastanak u hotelu Fontana. Nakon preuzimanja vlasti u Srebrenici, kako je rekao Kwon, komandant VRS-a Ratko Mladić na sastancima u hotelu “Fontana” rekao predstavnicima Bošnjaka da mogu izabrati hoće li „preživjeti“ i najavio da će vojno sposobni muškarci biti „pregledavani“.
“Sastanci u Fontani bili su samo fasada da se prirkije plan da se žene, djeca i stariji trajno uklone iz Srebrenice”, rekao Kwon.
Navelo se i kako je oko 30 hiljada ljudi, žena, djece i starih prevezeno iz Srebrenica. Vijeć je konstatovalo da je muslimansko stanovništvo iz Srebrenice bilo prinuđeno na odlazak, suprotno onome što je Karadžić govorio tokom suđenja.
Vijeće je zaključilo da je – kada je Srebrenica osvojena – nastao plan da se uništi populacija bosanskih Muslimana.
Nakon što su se Bošnjaci okupili u Potočarima, pripadnici VRS-a su razdvajali muškarace od žena i djece 12. i 13. iula 1995. godine, rekao Kwon.
“Odvojeni muškarci su odvedeni u Bratunac, a paralelno su počele predaje muškaraca Bošnjaka, koji su kolonom kroz šumu pokušali doći do teritorije pod kontrolom Armije BiH. Srebreničani su odvedeni na više lokacija, a 13. jula je u skladištu Kravice ubijeno više stotina Bošnjaka”, izjavio je sudija Kwon čitajući zaključke Pretresnog vijeća.
Orahovci, Branjevo, Brana, Sandići, obala rijeke Jadar…čitao je sudija Kwon mjesta na kojima su strijeljani Srebreničani. Ubijanje muslimana nastavljeno je, dodao je, i u danima koji su uslijedili.
“Najmanje je bilo 5.115 ubijenih muškaraca u vezi sa događajima”, kazao je Kwon i dodao:
“Vijeće je uvjereno da je plan da se ubiju vojno sposobni muškarci i dječaci Srebrenice već bio utvrđen kada je počeo sastanak u hotelu Fontana…strijeljanje u Kravici predstavlja početak plana da se izvrši masovno ubijanje.”
“Ratko Mladić, Ljubiša Beara i Vujadin Popović dijelili cilj da se bosanski muslimani iz Srebrenice eliminišu, te da su imali namjeru počine ubistva, istrebljenje i genocid.”
Ubijani su svi muškarci, bili borci ili ne, oni koji su se predali, oni koji su zarobljeni, istaknuto je.
Vijeće zaključuje da kompleksna operacija ubistava ne bi bila moguća bez podrške komandanta Glavnog štaba VRS-a Ratka Mladića, koji je imao cilj uništenje muškaraca iz Srebrenice.
Sve ovo pokazuje jasnu namjeru da se svi vojno sposobni muškarci, svi do jednog, pobiju.
“Jedini razuman zaključak jeste da je namjera bila da se unište bosanski muslimani iz Srebrenice”, rekao je Kwon.
Karadžić je priznao da je odobrio plan da se zauzme Srebrenica, ali je ustvrdio da se u tom planu nikad nije raspravljalo o pogubljenju Srebreničana.
“U martu 1997, optuženi i Mladić osmislili dugoročni plan čiji je cilj bio da se muslimani uklone iz Srebrenice”, rekao je Kwon.
Naglašeno je i da je Karadžić bio jedina osoba koja je imala moć da zaustavi ubijanje Srebreničana: “Ne samo da to nije učinio, već je lično naredio da muškarci, koji su bili u Bratuncu, budu prebačeni na druga mjesta gdje su ubijeni. Znači, potpuno je znao za ubistva koja su se događala.”
“Karadžić je razgovarao s Deronjićem, kojeg je imenovao, o sudbini na hiljade zatočenika. Iako nisu razgovarali o ubistvima, Karadžić i Deronjić su govorili kodirano, a narednog dana Deronjić razgovara o ubistvima. Dakle, jasno je da tada je već donesena odluka o ubistvima”, rekao je Kwon.
Ovaj obrazac, kako je rekao Kwon, jasno pokazuje da se Karadžić slagao s planom ubistava.