Još su svježa sjećanja na rahmetli Šemsudina Kučevića, legendu suvremene sandžačke politike i najomoljenijeg gradonačelnika u protekloj epohi. Ovaj ljudski i politički kolos nas je iznenada zauvjek napustio i ostavio prazninu koja je nenadoknadiva. On je postao mjerilo i kriterijum za uspješne gradonačelnike, koji ostavljaju dubok i nezbrisiv trag u razvoju svog grada i u srcima svojih sugrađana. Rahmetli Šemsudin je bio mnogo više od gradonačelnika. On je bio veliki dost, prijatelj i brat svih građana Tutina i šire; svi su ga osjećali svojim, a u njegovom velikom srcu i plemenitoj duši imalo je mjesta za sve dobre ljude.
I baš u tom razdoblju kada se nestanak jednog takvog čovjeka i te kako osjećao u našim srcima, Novi Pazar je dobio gradonačelnika sličnog moralnog i ljudskog kalibra i profila. Čovjeka plemenitog srca i dobrih i iskrenih namjera. Čovjeka jednostavnog i jedinstvenog. Čovjeka koji svoju visoku funkciju ne shvata i ne prihvata kao otklon i distancu od svojih sugrađana, već kao mogućnost da pomogne svakom čovjeku bez obzira na njegov socijalni i profesionalni status.
On je za novopazarce njihov Nihko. Oni mu nezmjerno vjeruju i u njemu vide iznad svega poštenog čovjeka. A poštenje je postalo endemična ljudska osobina, više nego deficitarna u ovim burnim i vratolomnim vremenima.
Predusretljiv prema svakom građaninu, jednostavnog i srdačnog ponašanja, komunikativan i dobronamjeran. Čovjek kojem je lahko prići i koji prilazi svakom. Svaki kontakt sa njim uliva povjerenje i širi pozitivnu energiju i ljudsku toplinu.
Mnogi se ljudi pitaju pri susretu i razgovoru sa ovim divnim čovjekom: da li je nas novopazarce Bog Uzvišeni nagradio najljepšim darom, da smo dobili čovjeka koji sa svim svojim osobinama neodoljivo potsjeća na rahmetli Šemsudina Kučevića.
Nihko je sam po sebi odgovor na pitanje kakav treba da bude gradonačelnik. Narodu je dosta neiskrenih demagoga, ljudi koji jedno misle, a drugo rade. Gradonačelnika koji nakon imenovanja na dužnost bježe od svojih sugrađana. Koji za svo vrijeme trajanja svog mandata grade odnos prema građanima u obliku hijerarije na relaciji gospodar i podanici. Ne trebaju im ljudi koji svoju funkciju shvataju samo kao način za poboljšanje vlastitog materijalnog položaja i svoje porodice.
Građani žele čovjeka kojem je lako prići. Koji razumije njihovu muku, pa makar im u tom trernutku i ne mogao pomoći. Čovjeka kojeg sve „rane svoga roda bole“. Čovjeka sa iskrenim i poštenim nijetom.
Novi Pazar je upravo takvog čovjeka dobio u liku gospodina Nihata Biševca, trenutno najpopularnijeg sandžačkog gradonačelnika. Sretna budućnost jednog naroda počinje sa izborom pravog čovjeka na pravom mjestu. A Novi Pazar je u tom pogledu imao pravi izbor, kao i svojevremeno Tutin.
Esad Rahić