Advija Ibrahimović, djevojčica koja je preživjela genocid samo sa 11 godina a u ratu su joj ubijeni otac i majka, obratila se na današnjoj komemoraciji ispred žrtava genocida.
“Na današnji dan tačno prije 20 godina isto je tako bilo toplo ljeto a ovom dolinom tekli su potoci krvi Srebreničana koje je ubila ljudska mržnja zato što nisu pripadali vjeri onih kojima je ubijanje iz mržnje bila životna vodilja. Samo u pet dana tog ljeta njihovi rafali su pobili i noževi poklali preko 8.000 Srebreničana čija su tijela u grobnice kasnije sakrili. Da je toliko kamenica negdje pobacano bilo je previše”, kazala je na početku govora Advija.
“Svih ovih godina kao dijete koje je tih dana ostalo bez oba roditelja i čiji dječiji strah još uvijek u sebi nosi jecaje hiljada srebreničkih majki pitala sam se ko nam je i zašto to uradio. Ko su ti ljudi i kakav je to životinja u njima izrasla pa su našim očevima i braći žicom ruke na leđa vezali i onda im hladno pucali u čelo?”, zapitala se Advija.
Ona je istakla da se danas sjećamo svih onih koji su nepravedno ubijeni, da molitvom omilujemo njihove duše uz obećanje da ih nikada nećemo zaboraviti.
Ona se u jednom trenutku govora obratila direktno svojim roditeljima bez kojih je ostala te 1995.
“Moja majka Remzija je žrtva srpske vojske iz 1992. Sa ocem Dautom i sa mojom sestrom i bratom sam, u julu 1995. tražila spas ovdje gdje sada stojim. Odatle su nas izbacili i mog oca poslali direktno u šake srpskoj vojsci. Draga moja mati, dragi moj oče. Nas troje smo preživjeli nakon što smo ostali sami i odgojeni smo u domu bez roditeljskog staranja. Danas smo odrasli ljudi, završili fakultete i osnovali porodice. Vas jednako volimo kao i onda kada smo u Srebrenici živjeli sretno. Obilazimo vaše mezarove i dobro pazimo ko se to i s kakvim namjerama približava vašim nišanima. Vjerujemo da biste bili ponosni da vidite kako se ne predajemo. Ustvari, budite ponosni na sve moje sestre i braću po gubitku. Postali su zdrava generacija. A vi, moji dragi nišani bijeli. Vaše postojanje je naša vječna bol ali i naše svjedočanstvo ljudske nečasti i mržnje koji su prije 20 godina počinili genocid”, rekla je Advija.
Ona je na kraju rekla da je genocid nemoguće negirati, a svima koji su došli na komemoraciju iskreno se zahvalila.