Predsjednik SAD-a na iftaru u Bijeloj kući muslimanskim liderima servirao govor kako Izrael ima pravo da se brani.
I ove godine je u Bijeloj kući, 14. jula, predsjednik Barack Obama upriličio iftar za ugledne ličnosti iz milionske muslimanske zajednice u Sjedinjenim Državama.
“Hvala Vam što ste ovdje – Ramadan karim! Kasno je. Vi ste gladni. Biću kratak”, počeo je predsjednik Obama svoje obraćanje, na koje su prisutni odgovorili oduševljenim smijehom zbog srdačnosti i dobrodošlice.
Brutalno granatiranje
Predsjednik je rekao da je ramazan podsjetnik svima koliko mnogo toga dijelimo: vrijednosti mira i dobročinstva, važnost porodice i zajednice. Ponovio je neke temeljne istine i odlike Sjedinjenih Američkih Država, kao što je poštovanje slobode vjere. Predsjednik je citirao čak i neke izreke Poslanika islama, a potom naveo određene izrazito uspješne primjere i doprinose muslimana u Sjedinjenim Američkim Državama. Posebice je imenovao ličnosti koje su dolaskom u SAD načinile neki važan utjecaj ili korist američkom društvu.
U svojoj iftarskoj propovijedi predsjednik Obama, naravno, nije mogao zaobići gorku temu koja svih ovih dana opterećuje milione ljudi, ne samo u Americi već širom svijeta – opsadu i brutalno granatiranje Gaze.
U ozračju mjeseca posta, pred sami nastup iftara, predsjednik Obama je muslimanskim uglednicima servirao čemer dvoličnosti – politike koja danas pravi opći haos na Bliskom istoku.
I ove godine je u Bijeloj kući, 14. jula, predsjednik Barack Obama upriličio iftar za ugledne ličnosti iz milionske muslimanske zajednice u Sjedinjenim Američkim Državama.
Bez imalo zadrške i poštovanja prema milionima američkih građana, muslimana i nemuslimana, ali i prema svim ljudima svijeta, predsjednik Obama ponavlja gotovo identične riječi koje je rekao više puta u toku svog mandata: “Izrael ima pravo da se brani.”
Na tom gorkom iftaru u Bijeloj kući se, gle čuda, zadesio i izraelski ambasador Ron Dermer, koji je jedva dočekao Predsjednikove riječi i slavodobitno na svom Twitteru objavio da se nalazi u Bijeloj kući na iftaru i da “cijeni jaku izjavu koju je ovdje dao Predsjednik Obama o izraelskom pravu da sebe brani”.
Šta je razlog da se na ovako ponižavajući način predsjednik Obama, koji je, uzgred kazano, najodgovorniji za katastrofalnu vanjsku politiku i njene nesagledive posljedice na Bliskom istoku, odnosi prema svojim sugrađanima, muslimanskim uglednicima? “Da ispita njihovu lojalnost ili možda propita njihov kapacitet kompromitacije i izdaje” – reagirao je na ovu neugodnu blamažu ugledni muslimanski mislilac dr. Tariq Ramadan.
Veće i važnije pitanje je zašto su ti isti muslimanski lideri koji su slušali tako ponižavajući govor američkog predsjednika ostali sjediti? Zašto nisu ustali i napustili takvo ponižavanje ili, barem, zašto veći broj njih to nije učinio. Jer da je kojim slučajem predsjednik Obama učinio nešto slično ili, bolje kazano, barem pokušao učiniti tako nešto židovskim američkim uglednicima – to bi se sigurno desilo.
Obmana i laž
Obamine riječi “Naš cilj je bio i ostaje mir i sigurnost i za Izraelce i za Palestince” su obmana i laž, ukoliko poslije tih riječi slijedi jednostrano opravdavanje samo izraelskog prava. Šta je s pravima Palestinaca?
Je li dovoljno okarakterisati Hamas terorističkom organizacijom i tim sve opravdati. Zar nije ovakav odnos prema stradanju civila kakav ima Izrael, kojeg većina američkih i evropskih medija silovito balansira sa nasumičnim granatiranjem koje čini Hamas iz pojasa Gaze, jedna vrsta etičkog terorizma, jer većina svijeta s Izraelom, ipak, komunicira na normalan način i on se smatra čvrstim saveznikom i partnerom Zapada. Sa Gazom te komunikacije uopće nema – ona je zatvor, logor na otvorenom. Ona se, izgleda, na Zapadu promatra kao kakva zaražena karantina, koju treba spaliti i sravniti sa zemljom!?
Katastrofalna vanjska politika Obamine administracije najviše je odgovorna za opći haos na Bliskom Istoku. Od Sirije, gdje već više od tri godine svijet svjedoči humanitarnoj katastrofi, preko Iraka, gdje se nakon neuspjelog američkog projekta demokratizacije stvara tamni vilajet, do Egipta, gdje su ljudske slobode i prava zgaženi vojnom huntom, do Gaze, gdje skoro dva miliona civila biva izloženo kolektivnom kažnjavanju u najvećem logoru na otvorenom, na milost i nemilost Izraela, samo da bi taj isti Izrael imao “pravo da se brani”. Status quo je, priznaje predsjednik Obama, neodrživ i jedino rješenje je, po njemu, “pravedan i dugotrajan mir između Izraelaca i Palestinaca, koji će poštovati dignitet svih ljudi”. Međutim, sada je pitanje je li u Svetoj zemlji uopće moguće išta drugo osim statusa quo. Zašto? Jer se ne poštuje dignitet svih ljudi jednako!
Bez imalo zadrške i poštovanja prema milionima američkih građana i muslimana i nemuslimana, ali i prema svim ljudima svijeta, predsjednik Obama ponavlja gotovo identične riječi koje je izrekao više puta u toku svog mandata: “Izrael ima pravo da se brani.”
“Od izrelskog brutalnog ponašanja prema Palestincima jedino više uznemirava njihova riješenost da zaogrnu svoja djela tvrdnjama o moralnosti”, napisao je prije nekoliko dana ugledni američko-libanski autor James Zobgy, koji je posebno kritikovao mentalitet nepriznavanja nikakve pogreške.
Najveći udarac
Čini se da ovaj mentalitet sve izraženije i sve napadnije koriste i Sjedninjene Američke Države, jer ako predsjednik Amerike potpuno otvoreno i bez zadrške iskoristi jednu svečarsku priliku, muslimanski sveti mjesec i iftar, te prisustvo američkih muslimanskih uglednika za jedno tako gorko poniženje – onda je to put u potpuni sunovrat vrijednosti i ideala na kojima počivaju Sjedinjene Američke Države.
Ipak, propagandna mašinerija moćnih se polahko urušava. Iako se to dešava dok traju najžešći napadi na Gazu i dok hiljade civila istraumatizirano iščekuju svoj red na smrtni hropac – upravo ti nemoćni i očajni vapaji iz Gaze su najveći udarac i ispit moralnosti i svijesti savremenog svijeta.
Za većinu slobodnih i nezavisnih širom svijeta realnost se probija na svjetlo dana.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera