Naslovna Sport Fudbal Emir Lotinac, prvi superligaški kapiten FK Novi Pazar

Emir Lotinac, prvi superligaški kapiten FK Novi Pazar

Bila je prva nedelja marta, 2012. godina, tribine Gradskog stadiona krcate, na njima 9.000 ljudi, a atmosfera i buka kao da ih je 100.000.

Nikada pre Novi Pazar i Partizan (1:1) nisu igrali prvenstveni meč u Pazaru. U 21. minutu, prvi kapiten Novog Pazara u Superligi, Emir Lotinac prima loptu na svojoj polovini terena i posle svega par koraka ubacuje u šestu brzinu, driblingom protrčava pored dvojca u crno – belom dresu i po ulasku u kazneni prostor šalje centaršut koji “u trepavicu” pogađa Admira Raščića. Ostalo je istorija. Golman Partizana, Vladimir Stojković stajao je zatečen u mestu još nekoliko minuta, dok je Raščić sa Lotincem i ostatkom ekipe slavio pogodak duž istočne tribine. To je trenutak koji je obeležio karijeru Emira Lotinca (29), danas fudbalera Balestiera, osmoplasiranog tima najbolje singapurske S-1 lige. Kako je šampionat u ovoj bogatoj i egzotičnoj azijskoj zemlji završen još pre mesec dana, bivša “četvorka” Novog Pazara dane odmora provodi u rodnom gradu.

Bledi li slika sa istorijske utakmice protiv beogradskog diva?

– Svakim novim danom je samo svežija i lepša. To je nešto što ne može nikad da se zaboravi. Partizan je imao strašan tim, vodio ga je Izraelac Adam Grant, a u crno – belom timu i moj cimer iz dana kad smo zajedno igrali u OFK Beogradu, Vladimir Volkov. Još imam jasnu sliku tribina pre početka meča, pamtim i skoro čitav tok utakmice. Često kroz sećanje opet trčim tih 40 metara koji su doveli do gola Raščića. Pamtim da sam odmah po golu, ponesen atmosferom, počeo da plačem od sreće, a moj tadašnji saigrač Đorđe Tutorić zgrabi me za ruku i reče nešto što se ne zaboravlja – ajde, idemo, plači posle utakmice.

Danas su tribine Gradskog stadiona poluprazne. Da li si upoznat sa razlozima zbog čega je to tako?

– U Pazar sam iz Singapura stigao dan uoči utakmice u Beogradu između Partizana i Novog Pazara (4:0). Bilo mi je neshvatljivo da o tom meču niko ništa ne priča. Pre samo četiri godine, ma gde da se igraju, o utakmicama protiv Partizana i Zvezde pričalo se danima. Stekao sam utisak da je sad malo ko znao da se taj meč uopšte i igra. O čemu je reč? Ne znam. Dve godine sam izvan Pazara i kluba, ništa mi nije jasno.

Da li si išao da gledaš ovaj sastav Novog Pazara?

– Nisam se rastao sa klubom koji volim na baš prijateljski način, pored toga što sam mu oprostio jedan deo dugovanja prema meni. Uvek navijam za moj Pazar. Nisam od onih koji kad nisu u klubu navijaju protiv njega. Teško mi pada stanje u kojem se Pazar nalazi i iz sveg srca mu želim da se digne, a mojim velikim prijateljima Alivodiću i Vusljaninu da probaju da ga u preostala dva kola koliko-toliko podignu.

Ima li u Emirovim planovima mesta za razmišljanje na temu povratka u Pazar?

– Imam izuzetne odnose sa ljudima iz Balestiera. Za sada sam najbliži odluci da nastavim karijeru u istom klubu. Mnogo stvari bi moralo da se poklopi da bih se vratio u Pazar. Ukoliko bi pronašli zajednički jezik to bi bilo izvodljivo, tim pre što u februaru očekujem prinovu u porodici.

Gde je mesto tvog Balestiera u singapurskom fudbalu?

– Nismo se proslavili ove sezone. Osmo mesto je neuspeh. Ne tako davno, pre dve godine, postigli smo najveći uspeh u istoriji kluba, osvojili smo prvi put Kup Singapura. Dve godine zaredom igrali smo u grupnoj fazi Azijskog kupa. U drugoj sezoni da smo uspeli da donesemo bod iz Hong Konga plasirali bi se u nokaut rundu.

Ko su tvoji saigrači?

– NJihova imena ovde ne znače mnogo. Inače, radi se o odličnim igračima i još boljim ljudima. Uz mene je Novopazarac Sadin Smajović. Odigrao je petnaestak utakmica za prvi tim, ali kako je još mlad vreme radi za njega. U nosioce igre spadaju trojica Hrvata, Miroslav Kristić iz Imotskog, Niko Tokić iz Zagreba i Riječanin Robert Peričić. Nerazdvojni smo, mnogo znači kad si van zemlje a možeš da komuniciraš na jeziku koji najbolje poznaješ.

Pazarci su bili i još uvek su prisutni na singapurskim fudbalskim terenima. Sadin Smajović i ti niste jedini ambasadori Novog Pazara u toj dalekoj zemlji.

– Fahrudin Mustafić je u karijeri postigao ono što će malo kome još poći za rukom. Bio je i ponovo će biti reprezentativac Singapura, dugo je nosio i kapitensku traku. Izuzetno je cenjen.

Ranijih godina još neki fudbaleri iz Novog Pazara sa dosta uspeha branili su boje singapurskih klubova.

– Esadu Sejdiću pripadaju sve zasluge što je Singapurom prodefilovala čitava kolonija Novopazaraca. Bio je fudbaler koji je ostavio veliki trag, danas je ugledni ugostitelj. Otvorio je vrata ove lepe zemlje svima nama koji smo kasnije došli. Uz njega i Mustafića vrlo visoko, po onome što je ostavio iza sebe, se kotira legenda Tampines roversa, Sead Muratović. Pre mene u Balestieru dobar utisak ostavili su otac i sin, LJutvo i Vahid Bogućanin, kao i Tarik Čmajčanin, koji mi je prošle godine bio saigrač.

Singapurski fudbal

Šta bi još trebalo da znamo o singapurskom fudbalu i Emiru Lotincu u njemu?

– Liga nije toliko gledana. Oni su zaljubljenici u engleski fudbal. Prenosi mečeva Premijer lige Engleske su česti, pa ne čudi da se uglavnom navija za Liverpul i Čelsi. Ove godine najpoznatiji klub Singapura Tampines rovers doveo je u svoje redove bivšeg asa Liverpula i Arsenala DŽeremija Penanta, što bi mogla biti najava da dolazi vreme “otkrivanja Singapura” od strane zvučnih fudbalskih imena. Svaki tim u najboljem sastavu može da ima najviše tri stranca, to je i razlog što sam prezadovoljan činjenicom da sam za Balestier već sakupio voše od 100 utakmica. Igram zadnjeg veznog ili štopera, zamenik sam kapitena, šutirao sam penale, tri puta se upisao u strelce golova, ima još dosta toga što me čini srećnim i ponosnim u toj prelepoj zemlji

– Izvor : http://www.danas.rs/sport.18.html?news_id=334115

Exit mobile version