U specijalnoj emisiji “Borba za vakuf medijske hajke” emitovanoj na TV Sandžak 18. avgusta 2018. godine a čiji su gosti bili predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice Admir Muratović i efendija Hajro Tutić predsjednik Sabora Islamske zajednice u Srbiji, Admir Muratović je u završnici ove maratonske emisije ničim izazvan sa moje strane na najbrutalniji, najpogrdniji i najuvredljiviji način govorio o meni sa neviđenom dozom mržnje, drskosti i nevaspitanja, upotrebljavajući uličarski vokabular i način obraćanja sa namjerom da me omalovaži i ponizi pred televizijskim auditorijumom na najneprimereniji način koji ne priliči ni uličnom dripcu, a kamoli jednom hodži. On tom prilikom kaže: “I sad ja treba da tumačim Esada Rahića koji ode kod Rasima Ljajića kod kuće, traži nešto za njega, pošto je zaslužio da mu se ovo ispriča. On je poznat da je snishodljiv kad je neki interes u pitanju – katastrofa. Kaže mu ovaj ti si jeo to i to za mene. Ja se izvinjavam što moram biti ovako slikovit. Ovaj kaže: Jesam Rasko al oprosti.” Da napomenem, da tragedija bude veća, emisija sa ovakvim izjavama koje izriče jedan hodža snimljena je u prostorijama Islamskog fakulteta u Novom Pazaru gdje se predaje i uči Božija riječ.
Ovo su riječi, ovo je ders jednog svršenika Islamskog fakultata i profesora i zamenika Dekana Islamskog fakulteta u Novom Pazaru. Je li to sve od gradiva što si zapamtio iz perioda dok si završavao Islamski fakultet i od znanja koje prenosiš svojim studentima. Osoba koja javno izgovara sijaset proizvoljnih i sumanutih rečenica koje predstavljaju dnevnik uvreda ispod svakog ljudskog i intelektualnog nivoa, časti i dostojanstva govori u istoj emisiji o značaju odbrane časti i obraza.
Admir Muratović je moj najveći promašaj u čitavoj mojoj profesorskoj karijeri. Stidim se što je on bio moj učenik u Muru. Nadam se da će i njegovi učenici i studenti imati ovakvo poštovanje prema njemu jednoga dana. A osim toga, nažalost, zbog nekih munafika sličnih tebi, poslednji razgovor sa gospodinom Rasimom Ljajićem imao sam 2014. godine. Ali vrijeme je najbolji pokazatelj svih istina i zabluda.
Napominjem da sam između ostalog sedam godina predavao historiju i u ženskoj i u muškoj medresi “Gazi Isabeg” u Novom Pazaru; da sam tamo bio najvoljeniji i najcenjeniji profesor. Također sam bio tri godine, što je vjerovatno i rekordno vrijeme – urednik glasila Mešihata Islamske zajednice u Srbiji “Glas Islama” (1999-2002). Da mi je u tom periodu gospodin Zukorlić u više navrata nudio da napustim državnu školu i potpuno pređem da radim u Mešihatu uz beneficije o kojima si ti tada mogao samo da maštaš. Potsjećam te, mada si ti tada u Mešihatu bio igrač od desetorazrednog značaja, da sam bio član svih najviših i najznačajnijih Mešihatovih delegacija i u ime Mešihata govorio na svim skupovima u Beogradu i drugim mjestima, vodeći zajedno sa vašim čelnicima tešku borbu za uvođenje vjeronauke u školi. Vjeronauka je uvedena u škole kao predmet zahvaljujući meni i još nekim članovima ovog malog, ali trijumfalnog tima. Čast mi je da se mogu svrstati i među tri najzaslužnija čovjeka za uviđenje bosanskog jezika u školama u Sandžaku.
I sjećam se šta ste mnogi od vas najpogrdnije ranije u mom prisustvu govorili o tom istom Zukorliću.
U saopćenju Društva historičara Sandžaka zbog kojeg me verbalno granatiraš sa najodvratnijim i naprizemnijim munafiklucima i uvredama ne postoji nikakva lična uvreda prema tebi, a niti prema gospodinu Mevludu Dudiću i njegovoj porodici.
Čak gospodin Hajro Tutić je pokušavao tokom cijele emisije, osim manjih izleta, koliko god je mogao da obuzda i kontroliše svoju ljutnju.
Kauboj iz Bajevice vrijeđa 415 hadžija i njihovo iskreno vjerovanje u Alaha Uzvišenog, i njihove porodice i porijeklo i porodice naših mladih intelektualaca, vrijeđa mene i moje kompletno bratstvo Rahića, i širu porodiju i bezbroj mojih prijatelja.
Pa umiješ li da se zaustaviš Admire Muratoviću? Kad ćeš prestati da miješaš dnevnu politiku i čast i dostojanstvo porodičnih ljudi i njihove godine dostojne pijeteta i trag koji su ostavili u kulturnom stvaralaštvu bošnjačkog naroda.
Najavljujem ti sudsku tužbu zbog vrijeđanja dostojanstva i kako ti reče u emisiji “časti i obraza”, klevete i nanošenja duševne boli meni lično i mojoj porodici. Tamo objasni šta je meni Rasim rekao, a šta sam ja Rasimu i kada. A da govoriš laži svjedočiće i sam gospodin Ljajić. Da li će sudskom tužbom biti obuhvaćena I televizija Sandžak o tome ću odlučiti nakon konsultacija sa advokatom. A kao nepobitni dokaz priložiću snimak emisije.
Predsjednik Društva historičara Sandžaka: Esad Rahić

1 KOMENTAR

  1. Imenovane ne poznajem ali među “INTELEKTUALCIMA” na fakultetima u Novom Pazaru znam Tzv dr Mehmeta Metu. Doktorirao negde u Ukrajini uz dobru kapljicu vodke, pa kad je “trezan” po Prizrenu psuje Boga (za mene Dragog Allaha, Svemilosnog Dobročinitelja). Od njegovih ljaga su iskrice uzurpacije seoske česme (u urbanizmu islamskih naselja stjecište mještana. Usput i uzurpacije seoskih livada na ataru Ljubinja (Prizrenskog- nikako bosanskog). Siguran sam da je potpuno nekompetentan jer kao ekonomista uz to i dr ekonomije ne poznaje u dovoljnoj meri matematiku kako bi studentima prenio znanje informatike. ( Znanje matematike je uslov da se nahrane programi Excel ili Data base bez kojih ekonomista nije u stanju da obavlja svoju struku u modernom svetu).
    Da stanje bude gore smetaju mu goranske kuhinje (izraz rasizma). Gorani su prehranjivali Otomansko carstvo,CEO Balkan, SFRJ Bosnu i Sandžak.
    Meta se izgleda hranio u Bakingemskoj trpezariji pa mu smetaju mirisi goranskih jela i slatkiša.
    Doduše jedini razlog je njegov stav prema bošnjaštvu sto,normalno, nije dovoljno da bude predavač Univerziteta u N.P.

Comments are closed.