Dekan FPN u Sarajevu gdje je Abazović studirao: Moja preporuka Dritanu Abazoviću

5104

Dekan FPN-a u Sarajevu Sead Turčalo za Vijesti.ba komentarisao je ishod parlamentarnih izbora održanih juče u Crnoj Gori.

Turčalo smatra kako su rezultati glasanja u stvari pokazali kako je među građanima Crne Gore došlo do neke vrste zamora zbog trodecenijske vlasti Demokratske partije socijalista.

Međutim, ističe kako je to ipak manje uticalo na ishod izbora nego sama činjenica da je vrlo aktivnu ulogu u cijeloj predizbornoj kampanji imala Srpska pravoslavna crkva (SPC), država Srbija, ali i Rusija kroz svoje proruske političke elemente.

Lideri oba opoziciona bloka Aleksa Bečić i Zdravko Krivokapić, kaže Turčalo, u svom sinoćnjem obraćanju u prvi su plan stavili pobjedu Vasilija Ostroškog i koristili različite teološke argumente u objašnjavanju nečega što je zapravo demokratski proces. A građani i njihova uloga u cjelokupnom tom procesu su, dodaje, marginalizovani. 

“Tu smo vidjeli dimenziju koja je na neki način ovaploćena u liku Amfilohija Radovića, kojem su svi ti lideri na kraju otišli na rukoljub. Podsjetit ću da je Krivokapić u politiku ušao kao Radovićev kandidat. Na skupovima njegove nevladine organizacije, koju je osnovao onog trenutka kada su litije počele, predstavnici SPC-a bili su ključni gosti. To je nešto što je imalo znatno veći uticaj na ishod izbora, nego ova činjenica koja se nekako vrlo često stavlja u prvi plan – da su Đukanović i njegova partija više od 30 godina na čelu Crne Gore”, dodaje Turčalo.

Predsjednika Građanskog pokreta URA Dritana Abazovića, koji je na jučerašnjim izborima osvojio četiri mandata u Parlamentu Crne Gore, Turčalo kaže da dobro poznaje. Turčalo objašnjava da je Abazović bio završna godina kada je on počeo da radi kao profesor na FPN-u.

“On se sada nalazi u nekoj vrsti izazovne pozicije, jer je kampanju temeljio na tome da sruši postojeću vlast. Moja poruka, preporuka njemu je da se u tom odlučivanju s kim će ući u koaliciju vodi nekom vrstom hipotetičkog scenarija, u kojem bi se zamislilo kako bi Crna Gora izgledala i gdje bi bila da je u njoj tri decenije vladala prosrpska i proruska stranka Demokratski front. Da li bi Crna Gora bila članica NATO-a, da li bi u regiji u tim evropskim integracijama otišla najdalje, da li bi na kraju krajeva bila nezavisna država”, naglašava Turčalo.

Uz takav hipotetički scenario, a istovremeno i poredeći platformu DF-a s onim što je Abazović rekao u pobjedničkoj noći – da očekuje evropsku, prosperitetnu, emancipatorsku Crnu Goru – onda se lako dolazi do zaključka da od tih elemenata naprosto ništa ne konvergira s onim za šta se zalaže DF kao grupa stranaka koja je osvojila drugi najveći broj mandata u Skupštini Crne Gore.

Turčalo je uvjeren da Abazović, kao neko ko se dobro razumije u politiku, kada sve što se dešavalo stavi u istorijski kontekst, vrlo teško može odabrati DF kao opciju koja može obezbijediti prosperitet njegovoj državi.

“Vjerujem da će se i kolega Abazović opredijeliti za jednu zaista pravu proevropsku opciju, a onda unutar nje pokušati postići neke ciljeve, i da će uspjeti naći neku vrstu kompromisa koji ni na koji način ne može uključivati DF, jer suštinski se potpuno razlikuje od njegovog viđenja Crne Gore”, dodao je Turčalo.

Međutim, ukoliko bi se Abazović ipak odlučio da pruži podršku DF-u, Turčalo je mišljenja kako bi to značajno uticalo na promjenu geopolitičkih silnica u regiji, budući da bi i Crna Gora takoreći otišla ka osnaživanju proruske političke opcije.

“Iako se država nalazi u NATO-u i u procesu je evropskih integracija, to bi suštinski ojačalo anti EU i anti NATO snage u regiji. I zaista bi to na neki način bila jedna vrsta prilično ozbiljnog geopolitičkog poremećaja u regiji. Ja hoću da mislim da će se kolega Abazović odlučiti za neki drugi pravac i nastojati da s nekim drugim strankama ostvari svoj politički cilj koji je promovisao”, potcrtava Turčalo.

Takođe, navodi kako očekuje da će Abazović, s obzirom da se radi o osobi koja je od svog angažmana u civilnom društvu, pa sve do današnjeg političkog angažmana bila izuzetno pro EU i pro NATO orijentisana, ipak na kraju shvatiti da politička platforma DF-a zapravo ne nudi nikakvu emancipaciju i evropsku orijentaciju Crne Gore, već njeno okretanje u jednom potpuno suprotnom pravcu.

U pogledu Abazovićeve eventualne podrške Đukanovićevom DPS-u, a imajući u vidu da su njih dvojica i u Skupštini Crne Gore imali verbalne okršaje, Turčalo je ocijenio kako će tu biti potrebno napraviti neke vrste ozbiljnih kompromisa, u smislu nekih personalnih rješenja u budućoj vladi.

“Tek u takvim okolnostima uvjeren sam da bi došlo do neke otvorenije podrške. Vidjeli smo i iz izjava nekih analitičara koji dobro poznaju crnogorske prilike da postoji neki izgledni scenario u kojem bi neko od osoba sa liste koalicije “Crno na bijelo” mogao na kraju kao nezavisni zastupnik završiti u bloku koji će podržati DPS, Liberalnu stranku i druge manjinske stranke bliske DPS-u, i da bi to u stvari bila neka prilično nestabilna koalicija, ali koalicija koja bi opet imala tu vrstu kontinuiteta vlada”, zaključio je Turčalo u razgovoru za Vijesti.ba.