Bivši reisul-ulema Mustafa Cerić prošle je sedmice na svom profilu na Facebooku postavio pitanje dana za “turskog emanetdžiju”, predsjednika Recepa Erdoğana, zbog čega nije od Aleksandra Vučića tražio da prizna genocid nad Bošnjacima, ostavljenim mu u emanet.
Nastranu to što je ovaj status lajkalo devedeset duša i što on nema naročitu težinu, s obzirom na to da ga ne piše zvanični predstavnik Bošnjaka, značajno je spomenuti da je ovaj status Cerić napisao iz Abu Dabija, gdje je boravio na međunarodnoj konferenciji “Ljudsko bratstvo”.
Pretpostavimo da su Cerićeve namjere časne i da bivši reis tek brine o odnosu Turske spram Bosne i Hercegovine. Pretpostavimo da ga kao muslimana boli nedovoljna briga Erdoğana za Bosnom i Bošnjacima, a da ga kao intelektualca nesposobnog da razumije složene odnose ekonomskih i diplomatskih veza između dviju država u 21. stoljeću brine što Turska uopće sarađuje sa Srbijom, uprkos tome što ona nije priznala genocid u Srebrenici.
Bojimo se da se ovdje ne radi o nerazumijevanju, već o tendencioznosti.
Dok Cerić iz Abu Dabija dijeli svoje brige s virtualnim pratiocima, ne brinu ga bilateralni odnosi Srbije s UAE i Saudijskom Arabijom, s kojom Srbija kontinuirano izgrađuje sve jače ekonomske odnose, redovito povećavajući obim trgovinske razmjene. Začudo, nije ga toliko brinulo ni to što Srbija sama nije priznala genocid, već što Erdoğan to od njih nije tražio.
Ali, treba razumjeti da Cerić nastupa s pozicije vjerskog autoriteta, pa da on to on od ćafira iz Srbije i ne očekuje, za razliku od braće iz Turske. Rezultat je to istančanog osjećaja za pravdu koje Cerić postavlja pred sebe i druge, pa ne može oprostiti predsjedniku jedne muslimanske države što ne traži priznanje genocida od ćafira. I da Cerić dosljedno insistira na principima koje zastupa i koje zahtijeva od Erdoğana, Isa, a. s., bio bi spušten u njegovu kancelariju u Upravnom odboru Vesatijje.
Međutim, Cerićevi javni istupi svjedoče da on nije hazreti Omer našeg vremena, već eksponent arapskih despotskih režima, pa se i ovo njegovo pitanje Erdoğanu treba čitati kao manifest turkofobnog diskursa produciranog iz arapskih centara moći. I ne samo arapskih.
Cerić je u UAE boravio povodom posjete pape Franje, potpisavši (skupa s muftijom Nedžadom Grabusom) i otvoreno pismo podrške kao član međunarodne organizacije evropskih učenjaka EULEMA (KAICIID). Ovu organizaciju, podsjetimo, finansira saudijska monarhija, Vatikan i aktualna Vlada Austrije! I dok je mudrovao o ljudskom bratstvu i potrebi za mirom u svijetu, istovremeno tipkajući status u kojem pita Erdoğana zašto od Vučića ne traži priznanje genocida u Srebrenici, Cerić tokom svog nastupa nijednom riječju nije spomenuo zločin nad Hutima u Jemenu.
Zločin koji vrlo lahko može biti okarakteriziran kao genocid. A i kako bi kad taj užas provodi Saudijska Arabija zajedno s koalicijom čiji su dio i Ujedinjeni Arapski Emirati? Ne smeta Ceriću ono što snage koje podržavaju Saudijska Arabija i UAE rade civilima Jemena, ali mu smeta to što predsjednik jedne države nije od predsjednika druge tražio da prizna genocid koji se desio prije dvadeset i četiri godine.
Nije Ceriću smetalo ni ubistvo novinara Džemala Kašogija, ali su mu baš teško pali napadi i pritisci na Saudijsku Arabiju povodom tog slučaja. Tada se oglasio na svom Twitteru.
Naravno, ne smeta mu gostovati u Abu Dabiju, primiti dobar honorar i pričati o miru u svijetu, dok saudijski i emiratski projektili ubijaju nevinu jemensku djecu. Očito je da su Cerićevi zahtjevi za društvenom pravdom i islamskim principima u politici bili i ostali selektivni.
Stoga je Cerićevo pitanje Erdoğanu u istom danu u kojem on vazi u Abu Dabiju i prešutnim odobravanjem daje vjerski legitimitet saudijskim i emiratskim vojnim akcijama tek pokazatelj moralnog sunovrata bivšeg reisul-uleme. Očito je da UAE, kako primjećuje učenjakinja Farah El-Sharif, koriste ugled islamskih učenjaka okupljenih na konferenciji da emiratsku ideju o jednom programu religijske umjerenosti prodaju globalnoj publici.
Stoga te učenjake treba smatrati odgovornim zbog izgovorenih riječi i zbog posljedica koje one mogu imati u prešutnom odobravanju potencijalno štetnih mjera, kakve su ilegalno zatočenje, glad ili rat. Ili genocid u Jemenu.
IZVORStav.ba