Otkad je Izrael 8. jula pokrenuo operaciju “Zaštitni rub”, prvo napadajući Hamasove ciljeve iz zraka te zatim od 17. jula i s kopna, arapski svijet prešutno mu drži leđa – dokaz da su se odnosi snaga u regiji žestoko promijenili, a nova pravila igre diktira Egipat.

Sukob s islamistima

Nakon što je vojska u toj zemlji prošle godine zgazila vladajuću garnituru Muslimanskog bratstva na čelu s Muhamedom Mursijem (Hamasovu sestrinsku organizaciju), Egipat je počeo predvoditi novu koaliciju arapskih država (Jordan, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) koja se u sukobu Izraela i Hamasa, islamističkog militantnog pokreta koji kontrolira pojas Gaze, svrstala uz Izrael.

– Gnušanje i strah koje arapske države osjećaju prema političkom islamu čak je jače od njihove alergije spram izraelskog premijera Benjamina Netanyahua – tvrdi Aaron David Miller, bivši pregovarač za Bliski istok.

Sporazum o primirju

– Nikad nisam vidio situaciju poput ove: da toliko arapskih država prešutno odobrava ubijanje i uništavanje u Gazi i gaženje Hamasa. Šutnja je zaglušujuća – tvrdi Miller.

Najvažniji pokazatelj toga koliko su se stvari promijenile egipatski je prijedlog sporazuma o primirju. Egipatske vlasti (tradicionalno ključni medijator u pregovorima s Hamasom, kojeg i SAD i Izrael, ali i EU svrstavaju u terorističke organizacije) dale su prijedlog primirja koji uvažava većinu izraelskih zahtjeva i gotovo nijedan Hamasov. Egipatski saveznici su ga pozdravili, a Hamas su, kada ga je odbio, optužili da nije spreman na kompromis. I što je najbolje, na njemu se i dalje insistira kao na polaznoj tački za daljnje pregovore.

Očito, tvrdi dio analitičara, postoji usklađenost interesa tih režima s Izraelom – u konfliktu s Hamasom egipatska borba protiv političkog islama gotovo je identična izraelskoj borbi protiv palestinskih militanata. Dakle, situacija koju niko u vrijeme Arapskog proljeća nije niti sanjao. Tada je većina stručnjaka u Izraelu, Washingtonu i na palestinskom teritoriju očekivala da će ustanci, koji su se poput epidemije širili arapskim svijetom, vlade arapskih država učiniti otvorenijima spram želja svojih građana, odnosno da će one razviti veće suosjećanje s Palestincima i snažniju netrpeljivost spram Izraela.

No, umjesto izolacije, izraelske vlasti trenutno uživaju njihovu taktičku podršku. Izrael se prometnuo u njihovog saveznika u borbi protiv političkog islama (pa za smrt nevinih palestinskih civila i dalje krive Hamas, i u situaciji kad izraelska raketa pogodi UN-ovu školu u kojoj su utočište pronašli žene i djeca, čak i nakon što su im djelatnici UN-a poslali 17 upozorenja u kojima navode sastav ljudi koji se sklonio kod njih – no, treba reći da je Izrael najavio istragu ovog zločina).

Žestoko po Hamasu udaraju i egipatski mediji, isto kao nekad po Muslimanskom bratstvu. Neki od istupa toliko dobro sjedaju Izraelu da su ih emitirali u pojasu Gaze.

– Koriste ih da nam kažu ‘pogledajte, vaši navodni prijatelji nas ohrabruju da vas ubijamo’ – tvrde u Gazi. S druge strane, Egipat i dalje uništava pogranične tunele koji se koriste za krijumčarenje u Gazu, a granične prijelaze drži zatvorenima, osim za ranjene.

Egipat i Izrael

Egipat i arapske države, pogotovo Saudijska Arabija i UAE, zbližili su se s Izraelom i u zajedničkoj poziciji prema Iranu, regionalnoj sili koja ima dugu povijest potpomaganja Hamasa, iako su zbog odluke Hamasa da podrži sunitske pobunjenike protiv Bašara al-Asada odnosi donekle zahladnjeli.

Novi poredak, s druge strane, predstavlja problem SAD-u u njegovu pokušaju da zaustavi borbe. U traženju rješenja američki državni sekretar John Kerry primoran je okrenuti se Turskoj i Kataru (“geopolitičkoj anomaliji” koja se s jedne strane sigurnosno i investicijski oslanja na SAD, a s druge pomaže Hamas i čak je udomljavao talibansku ambasadu te pokušava proširiti svoj regionalni utjecaj) kao alternativnim medijatorima.

Ubijanje civila

No, tu postoji ozbiljan problem. Naime, Turska i Katar podržavaju Muslimansko bratstvo, što ih pak alijenira kad je riječ o ostalim arapskim zemljama. Stoga se i utjecaj Katara, vrlo značajan na početku Arapskog proljeća, gotovo istopio pa je i stari emir morao ustupiti svoje mjesto nasljedniku.

A i njihova se televizijska mreža Al-Jazeera sve češće doživljava neprijateljskom u arapskim zemljama.

Strateško preslagivanje u regiji za Izrael trenutno znači olakšanje. Svi, čini se, smatraju da je ubijanje nevinih palestinskih civila opravdano u svrhu ostvarenja jednog jedinog cilja: uništavanja Hamasa.

Trodnevni humanitarni prekid vatre

Američki državni sekretar John Kerry i generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon u četvrtak su objavili da su Izrael i Hamas pristali na bezuvjetno humanitarno primirje u trajanju od 72 sata, koje bi trebalo započeti u petak. Humanitarno primirje ne znači nikakvo trajno rješenje, već prvenstveno predah za brojno civilno stanovništvo u Pojasu Gaze. Doduše, otvara se prilika za eventualne pregovore dvije zaraćene strane, no u trenutku objave ovog članka nije bilo jasno je li takvo nešto na pomolu.

Izrael kopa svoj tunel oko Gaze

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu jučer je obećao da izraelske snage neće odustati tako dugo dok ne unište Hamasove tunele, i to s primirjem ili bez njega.

Izraelski su vojnici od početka kopnene ofanzive 17. jula, koja je uslijedila nakon devet dana zračnih napada, otkrili 32 tunela iz Gaze prema Izraelu, od kojih se neki nalaze na dubini od čak 25 metara. Pronalaženje dobro sakrivenih ulaza u te tunele, koji se nalaze čak i u kućama, mukotrpan je posao i temelji se na obavještajnim podacima, a u njemu koriste, osim bagera i tenkova, čak i robote i pse. Ulazak ljudi u tunele je, tvrde, preopasan jer su u njima često postavljene zamke u vidu eksplozivnih naprava. U sukobima kod ulaza ili izlaza iz tunela ubili su dosad, dodaju, desetine militanata Hamasa (koji je objavio i snimku jednog od napada svojih ljudi na izraelske vojnike, u kojem su se svojoj meti približili upravo kroz jedan od “tunela terora”, kako ih naziva Izrael).

Hamas, tvrdi Izrael, tunele smatra svojom strateškom zlatnom kokom u odnosu prema vojno nadmoćnom neprijatelju i u njih ulažu golem novac. Svaki tunel košta između 500 hiljada i dva miliona dolara, a prokopavanje samo jednog kilometara ponekad traje i godinu dana.

Jedan od mogućih izraelskih planova je i uspostavljanje trajne “buffer zone” u pojasu Gaze uz granicu s Izraelom (sad je uspostavljena privremena, široka tri kilometra, iz koje je stanovništvo evakuirano), koja bi se opremila “tehnologijom za otkrivanje tunela”.