“Zašto su protiv Inicijative?
Inicijativa za pomirenje islamskih zajednica je zvanicno osnovana 2012 godine. Ona je plod surovih djesavanja u Islamskoj zajednici od 2007 god., pa nadalje. Ideja Inicijative je potekla od nekolicine vjerskih službenika iz IZuS koji nisu bili zadovoljni na koji način se tretira nastali problem 2007 godine. Bio sam jedan od tih ljudi, a skrenucu pažnju da smo svi mi, te 2007 godine, dali podršku rukovodstvu IZuS na celu sa tadašnjim glavnim muftijom Muamerom ef. Zukorlicem. Što se tiče lično mene, ja sam moje postdiplomske studije u Libanu završio upravo te 2007 godine, tako da ne osjecam nikakvu krivicu u tim dješavanjima i nastalom neredu, zato osjecam slobodu da govorim ono što je pravo. Lično sam smatrao da je napravljena ogromna greška, i dan danas smatram greškom osnivanje i registrovanje nove, paralelne Islamske zajednice, jer ce to, naravno, izroditi ogromne probleme medju muslimanima u Srbiji. Istina je da je Rijaset IZ Srbije vec bio prije registrovan u Beogradu, a nezadovoljni vjerski službenici su se te 2007 godine prikljucili Rijasetu i prosirili je na teritoriji Sandzaka i drugim regionima. Njihov plan je bio smjena rukovodstva IZuS., medutim, buduci da u tome nisu uspjeli, oni su se prikljucili pomenutom, vec prije registrovanom, Rijasetu. U razgovoru sa mnogim tim vjerskim službenicima, na moja pitanja zašto su to uradili, odgovor je bio potpuno jedinstven, a to je da je u Islamskoj zajednici vladalo potpuno jednoumlje, nepoštivanje Ustava IZ., vec su se odluke donosile samovoljno od strane čelnih ljudi, i da je daleko od toga da je neko htio porušiti Islamsku zajednicu, vec je bila namjera odredjena reforma u rukovodstvu. Za realizaciju svojih namjera, oni su trazili pomoć od stranke SDA, koja je tada bila na vlasti u Novom Pazaru i drugim sandzačkim gradovima. Politika kao politika, stranka SDA je, po mom nekom mišljenju, jer nisam imao nikakav kontakt s njima, odreagovala na način borbe protiv političkog oponenta, jer je bilo svima jasno kakvih problema je bilo na relaciji IZuS i stranke SDA koja datira još od 90-tih godina, tacnije od 1996-te godine. Dakle, problem se nije pojavio tek tako iznenada, vec je tinjao sve do te 2007 godine kada je problem kulminirao i napravio razdor u saffu muslimana u Srbiji. Sve to za mene lično nije bilo opravdanje da se napravi paralelna vjerska zajednica, jer ce to proizvesti vece probleme i nemire od onih koji su bili ogradjeni unutar IZ. Iz tog razloga, mi smo dali podršku Muameru ef. Zukorliću i rukovodstvu IZuS.Medjutim, kako su dani odmicali, borba za ocuvanje IZuS., je poprimala takav oblik da smo morali da se služimo neislamskim sredstvima da ocuvamo ono što je islamsko. Izdata je fetva da niko ne smije da se selami, obilazi, kontaktira sa bilo kime iz redova “izdajničke strane”. Na sastancima i skupovima se cesto moglo cuti osude poput izdajnici, otpadnici, murtedi, i sl. Onaj ko bi prigovorio ili se nije u potpunosti slagao sa takvim osudama bio je kritikovan da koketira sa izdajnicima, da nisu čisti, i na taj način je svako od nas mogao ostati automatski bez posla a opravdanje za to bi bilo njegovo navodno šurovanje sa otpadnicima. Na taj način se stvorio prostor potpune samovolje odredjene grupe ljudi. Bilo kakav pokušaj da se stanje sredi je okarakterisan kao izdajništvo. Govorili bi nam: ko si ti da o tome pričaš, neko se ponio, umislio!! Ovakav stav je govorio da se rasprave po tom pitanju nikako ne otvaraju kako se ne bi pitanje našeg problema potpuno rasvijetlilo, vec se mora prihvatiti cinjenica da su oni izdajnici, rušitelji islamske zajednice i da se ne smije imati ikakav kontakt s njima. Ponavljam, smatram da su ti vjerski službenici napravili grešku, ali isto smatram da je njihova greška naduvana do te mjere kako bi se ocrnjeli u ocima javnosti, narocito ako ih nazoveš srpskim imamima.Ovakvo nemilo stanje je trajalo punih pet godina. Neki su isterani sa svojeg radnog mjesta, neko potpuno ignorisan, neko marginalizovan, sve dok grupa vjerskih službenika iz redova IZuS nije odlucila da pregovori o ovakvom neodrzivom stanju. Zauzeli smo stav da se ne dovodi u pitanje odlucnost odbrane Islamske zajednice, u smislu njenog rada i neovisnosti od bilo kakvih spoljnih utjecaja, ali da nas iskustvo od pet godina naucilo da se ovaj problem ne moze rijesiti ukoliko ne zatrazimo pomoć od naše bratske Bosne i Turske. Toj našoj grupi se prikljucio odredjeni broj vjerskih sluzbenika iz Rijaseta IZ Srbije i zajednickim naporima dogovorili platformu koju smo zajednicki potpisali. Ta Platforma je prikupila više od 100 potpisa, preko 50 potpisa isključivo iz IZuS i oko 50 iz Rijaseta. Ovaj broj vjerskih službenika je sačinjavao preko 75% sluzbenika jedne i druge islamske zajednice, što govori da je želja i spremnost za ujedinjenje bila ogromna. Sadržaj Platforme je bio da se proces ujedinjenja ostvari iskljucivo posredstvom Turske i Bosne, jer su oni nama ovjereni prijatelji, braća po vjeri.Osjetivši opasnost za svoje položaje, krenuo je žestoki napad na Inicijativu i njene članove. Jedan po jedan član je isteravan iz Islanske zajednice, a mašinerija potvora da smo instalirani od ovoga i onoga je svim raspoloživim sredstvima željela da okalja i ocrni našu časnu, muslihunsku, vjersku obavezu. Takva metoda je u svijetu oprobana i donekle uspješna. Onako kako je svaki musliman postao potencijalni terorista, jer se muslimanima okacila etiketa terorizma, tako je svaki onaj ko zeli da se ovo stanje smiri na muslihunski način posta izdajnik, otpadnik, jer se etiketa izdajništva okacila svima onima koji zele da se ovo stanje smiri na jedan muslihunski način. Zato je njima bitna ta neislamska fetva da se medjusobno ne selamimo, ne kontaktiramo, ne prijateljujemo, da ne poštujemo pravo muslimana da ga treba selamiti, obilaziti, klanjati mu dzenazu, itd. Ta fetva služi samo kao štit da se do dogovora ne dodje, da se položaji čelnih ljudi ne dovedu u pitanju. Prigovaraju da se može svako pokajati i vratiti u IZu S. Gdje i cemu da se vratimo? Da prihvatamo neislamske fetve, da se ne selamimo sa rodbinom, komšijama, prijateljima, da ne obilazimo muslimane, da ne klanjamo dzenaze, da ih ne posjecujemo u dobru i zlu? Jel tome da se vratimo? Naš poziv je da Islamska zajednica bude jedna, da bude servis muslimanima, a ne servis odredjene grupe ljudi i politicke partije. Mi smo svo vrijeme, od 2012 godine pa do danas izbjegavali da na bilo kakav način djelujemo kao posebna Islamska zajednica, zato nismo otvorili cak ni kancelariju, a mogli smo napraviti kompletnu infrastrukturu jedne Islamske zajednice.Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne u ovom teškom vremenu. Amin!
Bajazid Nicević, član Inicijative za ujedinjenje islamskih zajednica u Srbiji.”
Preuzeto sa FB Bajazida Nicevića
Analiza uzroka podijela, krivice, svađa, fetvi mržnje u IZ od 2007 do današnjih dana
