Nedavno su skoro jedan do drugoga, na svečanosti otvaranja Islamskog centra u Rijeci, sjedili
Muamer Zukorlić i Mustafa Jusufspahić. „Velikom“ muftiji to nije smetalo, samo je natakao
tamne naočare i zaturio glavu u stranu. Izgleda da su davno prošla vremena kada „Glavni“
nije želio da se sa braćom Jusufspahić mimoiđe ni na autoputu, a oni koji bi ih ugostili,
primili ili pozvali na neku svečanost, po automatizmu bi postajali izdajnici roda bošnjačkoga,
udbini poslušnici i sluge Beograda. Po tom metodu je „Glavni“ nacionalno protekfirio i
Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH – jer se odvažio, na insistiranje jednog od
Jusufspahića, da ga primi u svom kabinetu.
No, da li je zaboravio mufto taj vakat ili se više niko ne obazire na njegovo mišljenje ili je, pak, neka druga sila približila ova dva porodična klana? Treba podsjetiti da su nekada oni bili uobičajeni inventar po svakojakim proslavama srpskih političkoh eliti. Samo jedna od proslava, kada su te dvije ahmedije bile nezaobilazni dekor, bila je inauguracija Tadića 2004. godine i to taman na 11. jul, dan srebreničkog genocida. I dok su Srebrenicom odjekivali jauci uplakanih majki koje su pronađene ostatke svoje djece i muževa spuštali u mezar, na inauguraciji Tadiću je odjekivalo „Bože pravde“, a Mufto i „crveni“ hodža su stojali mirno i blaženo.
Izgleda da su dani sloge ponovo na vidiku. Htjeli ili ne htjeli ovu dvojicu na saradnju tjera njihov najveći neprijatelj i najgori mogući košmar – jedinstvo Islamske zajednice. Zbog toga „Glavnom“ ne smeta što tik do njega sjedi jedan od Jusufspahića, zbog toga nikakve proteste ne upućuje muftijstvu u Hrvatskoj, zbog toga ne izdaje nikakva priopćenja, zbog toga ne galami u medijima i ne istjeruje muftiju Hasanovića iz Bošnjaka (kao što je B.Izetbegovića istjeravao onomad).
Jer zna „Glavni“ da dok je Jusufspahića biće i Zukorlića, zna da su to podupirači koji se međusobno podupiru. Zato se oni najbolje razumiju i čuvaju od „ne daj Bože“ ujedinjenja.
Mediji i portali i privatna piskarala „Glavnog“ su u proteklom vremenu toliko galamili o Memorandumu 2 Srpske akademije nauka i umjetnosti. Naročito o tački koja govori o slabljenju Islamske zajednice u Sandžaku. To im je bio dokaz da je „Glavni“ na pravom putu. Ipak, kada analiziramo tu tačku dolazimo do zaključka da je opstanak „Glavnog“ zapravo strateški cilj SANU. Zato odjednom akreditacija, zato namah proradiše sudovi u aferi „distribucija“. Znaju ovi krugovi da jedinstva nema dok je „Glavni“ tu. Zato ga treba poduprijeti i sačuvati od mogućeg pada. Jer ko bi im tolike podjele omogućio da nije njega, koji bi to još u Bošnjaka ovako blatio ursku i Edogana kao „Glavni“ i njegovi hamali, a pri tom se predstavljao kao veliki Bošnjak i patriota.
Dakle, da bi po njihovom modelu bio dobar Bošnjak moraš biti za podjenjenu Islamsku zajednicu, moraš pljuvati po Turskoj i Turcima, Bakiru i svim ostalim bošnjačkim autoritetima, moraš biti protiv jedinstva i protiv svega onoga što je u temeljnom interesu Bošnjaka, Bosne i Sandžaka. Zato više niko u Sandžaku neće ovo privatno Bošnjaštvo “Glavnog”, zato je pročitan na svim stranama, a naročito među običnim narodom.