Muamer Zukorlić je još jednom pokazao da mu ništa na ovom dunjaluku nije sveto i da će svaku situaciju i povod, bilo da se radi o lijepim ili lošim događajima, pokušati da manipulacijama i zamjenama teza pretvori u svoju korist. Tako je uradio i sa tragičnim ranjavanjem Dika Dolovca, gdje je na konferenciji za medije, i ako je Diko ranjen, Zukorlić sebe predstavio kao žrtvu.
Svako ko je mogao svoj nagon za povraćanjem da kontroliše i da izdrži da 25 minuta sluša monolog ovog mađioničara mogao je čuti kako ovaj manipulator u uvodnih minut dva pominje Dika, i uzgred budi rečeno to je jedina istina koju je u svojem izlaganju rekao, a onda sebe i svoju poziciju stavlja u prvi plan. Patetični govor u kojem bez i jednog argumenta ili dokaza optužuje sve živo što po zemlji hoda imao je za cilj da kod slušaoca izazove sažaljenje a ovom prevarantu da u ruke argument da može da kaže “jesam li vam ja govorio da je to sve tako…”.
Koliko je sažaljenja uspeo da generiše ostaće nepoznato jer se sandžački narod izveštio da prepozna prevarante koji jedno misle drugo pričaju a treće rade, ali da je futo futni i veselik veseli u to samo se uvjerili, jer čovjek koji na glavu stavi ahmediju a onda javno pred kamerama potvara, laže i širi smutnju ili je duhovna fukara ili je futo, jadnik koji iz svega hoće da izvuče ćar.
Diko i Iksan, zajedno sa Nedžom, Haskom, Kenanom, Eljom bili su članovi Zukorlićevog ličnog obezbeđenja koji se od njega nisu odvajali 24 sata dnevno. Kad ode da spava oni su staržarili ispred vrata u hodniku ili autu do sabaha a onda ga po cijeli dan pratili i svojim tijelima štitili, to cijela čaršija zna, a zna se i van granica Srbije. Dok je bio u toj ekipi Zukorlićevo okruženje i aktivisti Islamske zajednice o Iksanu su pričali kako je najhrabriji čovjek na svijetu, kako je to sandžački lav, pravi gazija. I Zukorlić se odjednom ne sjeća ko je Iksan, a bio mu je povjerio zaštitu života, već kaže da je to neki portir u mnoštvu portira kojeg on i ne poznaje. Slaga sa ahmedijom na glavi a ni ne trepnu.
Diko i Iksan su bili prijatelji spremni da ukoliko dođe do opasne situacije poginu da bi zaštitili jedan drugoga ali to Zukorliću nije odgovaralo jer on vidi opasnost za sebe svuda gdje sa dva čovjeka sastave i pokažu međusobnu bratskost. Kao vješti proizvođač svih sandžačkih svađa i podjela koje godinama sprovodi, po onoj staroj zavadi pa vladaj, Zukorlić je i ovu dvojicu uspio da zavadi. Iksan je napustio posao Zukorlićevog tjelohranitelja ne zbog navodnog kriminalnog dosijea, i to je Zukorlić slagao na konferenciji, već zato što se posvađao sa Zukorlićevim bratom, i što nije htio da bude slijepi poslušnik kojem Zukorlić i njegovi sateliti namještaju razne opasne situacije. Što je Iksan izašao iz tog okruženja Zukorlić je o njemu lansirao priče kako je kriminalac, kako je kukavica, kako je izdajnik i dugi niz epiteta koje samo njegov um može da smisli. Umjesto da smiruje Zukorlić je potpaljivao situaciju označavajući Iksana i sve druge koji se ne salžu sa njegovim mišljenjem i postupcima kao legitimne mete za napade.
Velika je tragedija što je Diko ranjen, i da Allah da što prije da ozdravi, ali i Iksan i Diko, i mnogi drugi muslimani, su žrtve Zukorlićeve nezasite želje za vlašću, parama, položajem. On funkcioniše u haosu i u konfliktnim situacijama se najbolje snalazi. Kad nema konflikta Zukorlić dovi da se nešto desi kako bi on medijskim manipulacijama i lažima sebe predstavio kao žrtvu. Mnogo njega zabole što je Diko ranjen, isto kao što ga zabole što su ranjeni Eko ili Elja. Možete se kladiti da je kad je čuo za Dikovo ranjavanje pomislio “kako ovo da iskoristim za sebe”, i da se desilo suprotno, da je Diko ranio Iksana opet bi Zukorlić pomislio “kako ovo da iskoristim za sebe”. On je otac svih podjela, svađa i razdora u Bošnjaka sa jednim ciljem, držati sebe na površini. On ljude vidi kao potrošnu robu i kao vampir se hrani ljudskom krvlju i patnjom. Kad iz ljudi isisa svu snagu i energiju, kad proceni da mu više neće koristiti, odbacuje ih uz najgore laži i potvore. Pitanje je samo dana kad će i Dika “tog momka čiste duše koji nikome ne misli zlo”, kako sam Zukorlić reče, proglasiti za izdajnika i kriminalca i distancirati se od njega. Trenutno na njegovoj tragediji profitira i osjeća bol svake Dikove rane, a ustvari baš ga zabole što je Diko ranjen.
