Već šest godina, mi službenici obje islamske zajednice, kao i naš napaćeni narod, živimo u iščekivanju i nadi da se obećanja naših vjerskih poglavara ispune i da konačno postignemo toliko željeno jedinstvo.
Međutim, umjesto jedinstva, sloge i izmirenja, imali smo šest godina ne dijaloga, ne saradnje i ne komuniciranja. Šest godina blaćenja, ponižavanja, optuživanja i udaljavanja jednih od drugih. Šest godina sijanja i širenja međubratske mržnje i neprijateljstva. Šest godina dijeljenja Božijih kuća-džamija, na “džamije ovih” i “džamije onih” , na “naše” i “njihove” džamije. Šest godina neprijatnosti i zamjeranja prilikom dženaza, mevluda, pa čak i hadždža.Šest gidina kidanja rodbinskih, tazbinskih i susjedskih veza i hakova.Šest godina zloupotrebe najčistijih i najodabranijih mjesta, poput mimbera, mihraba i ćursova, za potpirivanje i širenje ružnog mišljenja i govora o svom bratu.Šest godina fabrikovanja ogromnog broja nestručnih kadrova čija osnovna uloga i cilj je da budu nemilosrdni vojnici koji neće birati sredstva u odbrani “svoje” i napadanju one “druge strane”.Šest godina u kojima su nam i veselja i žalosti i namazi i ramazani, pa čak i bajrami izgubili onaj miris, ljezet i ljepotu.Šest godina naše sveukupne bruke, sramote i grjehote.
Zbog svega toga, i mnogo drugog ne rečenog, mi službenici obje islamske zajednice smo, osjećajući i priznajući svoju najveću odgovornost za ovakvo naše trenutno stanje, odlučili, ne obazirući se na čelnike ni jedne ni druge islamske zajednice, da se sa ovakvim stanjem nećemo pomiriti, i da ćemo svoj maksimum uložiti kako bismo ovaj problem prevazišli i stanje popravili.
Stoga smo se najprije počeli sastajati, razgovarati i dogovarati oko načela i principa ujedinjenja postojećih islamskih zajednica na teritoriji Republike Srbije u jednu jedinstvenu IZ, tragajuci pri tom za pravednim rješenjem i načinom koji bi bio prihvatljiv za sve strane, gdje ne bi bilo poraženih, poniženih i odbačenih. Rješenjem koje garantuje potpunu ravnopravnost svih strana, i svih službenika obje islamske zajednice, uz priznavanje i uvažavanje faktičkog stanja i zaštitu svačijeg haka i prava.Rješenjem u kojem bi smo svi bili dobitnici i pobjednici.
Nakon što smo postigli suglasnost o tim osnovnim pitanjima i principima ujedinjenja islamskih zajednica, obratili smo se onima koji su najzaslužniji sto šmo mi uopće danas to što jesmo, i koji samim time imaju najveće pravo nad nama, a mi najveći hak prema njima, a to su naša braća u Turskoj, i to lično Dr. Mehmed Gormez predsjednik Dijaneta Republike Turske, tražeći od njega savjet i podršku, ali i uključenje naše braće iz Rijaseta BiH, sa kojima sačinjavamo jedno tkivo i jedno biće u ovom procesu. Tom prilikom smo naišli na jedan doista brižljivi roditeljski odnos i punu podršku od strane predsjednika Dijaneta Republike Tuske Mehmeda Gormeza, a kasnije i Rijaseta BiH.
Znali smo da ćemo, pokretanjem ove inicijative, naići na mnogobrojne prepreke, ali nismo mogli ni pretpostaviti da će otpor naše braće-rukovodilaca i jedne i druge islamske zajednice biti toliki. Od pokušaja da se ovaj naš trud i inicijativa za ujedinjenje predstave kao nastojanje za formiranjem treće islamske zajednice, preko raznih potvora, šikaniranja, prijetnji, pa do otpuštanja sa radnih mjesta, pa čak I fizičkih nasrtaja na pokretače i podržavaoce ujedinjenja islamskih zajednica i muslimana na teritoriji Republike Srbije.
Vrhunac “hrabrosti” i “smjelosti” u potvaranju, naša braća su pokazala, sirenjem mržnje i iznošenjem optužbi čak i na račun Republike Turske, koja se jedina od početka ovih naših problema ponašala nepristrasno i u nekoliko navrata, potpuno neutralno, pokušavala posredovati u cilju postizanja kompromisa među zavađenim stranama.
Napominjemo, da smo htjeli formirati treću islamsku zajednicu, što bi mnogi jedva dočekali, mi bismo to već odavno uradili. Međutim, Allah nam je svjedok, da nam je cilj potpuno suprotan tome, a to je gašenje već postojećeg mnoštva islamskih zajednica, i njihovo kompromisno sjedinjenje u jednu jedinstvenu islamsku zajednicu na teritoriji Republike Srbije.
S toga, ovom prilikom pozivamo sve naše kolege, sve džematlije, sve muslimane, sve pojedince i institucije, a posebno poglavare i jedne i druge islamske zajednice, da uzmu učešće i daju svoj doprinos ovom historijski za nas važnom procesu, kako bi smo svi zajedno, uz Božiju pomoć, povratili red, slogu, harmoniju, jedinstvo, ljubav, prijateljstvo i blagostanje u svakom smislu.
Uz napomenu, da je jedna većina službenika obje islamske zajednice, već stavila svoj potpis, i time i formalno dala svoju podršku ovoj inicijativi.
Također, pozivamo vjerske poglavare Republike Turske i BiH, da, bez odugovlačenja, iskoriste svoj ogromni autoritet, i pruže praktičnu podršku ovom procesu, kako bi što prije bio realizovan, i muslimani konačno dobili jedinstvenu islamsku zajednicu na teritoriji Republike Srbije, a samim time i svoje toliko željeno jedinstvo.
I na kraju, posebno apelujemo na Vladu Republike Srbije, da preko svojih resornih ministarstava, i nadležnih institucija, uzme aktivno učešcće, i pomogne ovaj proces, koji je za boljitak svih pa i same države, i time ispravi svoj dio odgovornosti za trenutno stanje islamskih zajednica i muslimana na njenoj teritoriji.