Mediji bliski vlasniku gradilišta na slici objavili su da je izvjesna “Komisija za procjenu stanja konstrukcije Arap džamije” dala zaključke po kojima će se pristupiti “sveobuhvatnoj Obnovi Arap džamije” (termin koji nije definisan u teoriji metode zaštite). Također, u tekstu su nabrojane razne definicije metoda zaštite, citirani i članovi zakona, nabačeno mnogo “stručnih termina” kako bi tekst izgledao što stručnije za šire mase, no fali mi suština (da ne kažem da mi je nejasno).
Kao arhitekta i neko ko je prilično upućen u zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, postavio sam sebi par pitanja u vezi ZVANIČNOG objašnjenja pomenute Komisije. Prije svega:
1. Ko čini Komisiju?
2. Koji metodološki postupak je primijenjen?
3. Ako je zanemaren Republički zavod za zaštitu spomenika kulture i njegovi uslovi, zašto nisu barem lokalnoj javnosti prezentovana: istraživanja, analize, valorizacija i prikaz odabrane metode ZAŠTITE?
4. Postoji li dokumentovano istraživanje na terenu zatečenog stanja objekta sa grafičkom dokumentacijom, nacrtima, fotografijama itd.?
4. Postoji li istraživanje zasnovano na komparativnoj građi sa izvornim stanjem?
5. Postoji li detaljno istraživanje današnjeg stanja s aspekta tehničkih, historijskih i društveno-ekonomskih nauka?
6. Može li se vidjeti kako je Komisija VALORIZIRALA objekat?
7. KOJA METODA ZAŠTITE SE PRIMJENJUJE? (u tekstu se govori prvo o rekonstrukciji, pa o restauraciji, pa onda i o tzv. “sveobuhvatnoj obnovi”)
8. KOJI SE TO MATERIJALI KORISTE? budući da se u tekstu kaže: “Pri izboru materijala kojima se gradi se strogo vodi računa o tome da se koriste dostupni materijali slični po vrsti, formi i izgledu onima koji su korišteni za gradnju vjerskih objekata u period iz kojeg datira Arap džamija, a koji istovremeno zadovoljavaju konstruktivni (noseći i arhitektonski (vizualno-estetski) aspekt.” NISAM TO VIDIO DANAS NA TERENU!
9. Kada ćemo dobiti odgovor koji nije politički obojen?
Da pojasnim … Ljudi u lokalnim zajednicima su vlasnici svoje kulture. Oni imaju pravo da sami interpretiraju i vrednuju tu kulturu, ali da, kada je riječ o baštini, primarno poštuju pravnu regulativu koja se na baštinu odnosi.
Značenje kulture i njenih vrijednosti može se definirati samo ljudskom percepcijom i interpretacijom BAZIRANOM NA ZNANJU. U tom smislu se moraju poboljšati kulturne kompetencije, dok u primjerima kulturno-historijskog naslijeđa, ljudska percepcija mora biti bazirana NA POŠTIVANJU USPOSTAVLJENIH NORMI ZAŠTITE i korištenja.
Cilj aktivne zaštite jeste da se na najbolji način sačuvaju i prezentiraju izvornost, osobenost i ljepota baštine u urbanističkom, arhitektonskom, estetskom, oblikovnom i dokumentarnom smislu, ali pod uvjetom njene integracije u savremeni život. Ovi ciljevi se sprovode kroz odabir jedne od metoda obnove i zaštite, kojem prethodi iscrpan metodološki postupak usko vezan za zaštitarsku struku, a praćen je nizom istraživanja i analiza onih naučnih disciplina koje su indirektno vezane za ovaj složeni proces.
Da pomognem u odgovoru na prijašnja pitanja:
AKO STE ODABRALI RESTAURACIJU – Pod pojmom restauracije se podrazumijeva postupak obnove graditeljskog naslijeđa, kojim se historijskim građevinama, odnosno cjelinama dodaju dijelovi, koji su postojali u izvornom izgledu ili u jednoj od razvojnih faza, a danas nedostaju. Ovom metodom obnavljaju se graditeljska dobra djelomično ili u cjelosti u izvornom obliku ili u obliku, kojim se na osnovu valorizacije utvrdi da je najprikladniji za zaštitu, savremenu prezentaciju i korištenje. – JE LI UVOĐENJE ARMIRANO-BETONSKIH STUBOVA ONO ŠTO JE IZVORNO FALILO?
AKO STE ODABRALI REKONSTRUKCIJU – Rekonstrukcija je postupak očuvanja graditeljskog naslijeđa, kojim se obnavlja historijska građevina ili cjelina, koja je bila porušena potpuno ili u svom većem dijelu. Do primjene rekonstrukcije u savremenoj konzervatorskoj praksi se dolazi samo u
iznimnim slučajevima i to kad je autentična građevina ili cjelina naglo porušena (u ratnim razaranjima ili elementarnim nepogodama i sl.), a postoje izrazite kulturne, duhovne, estetske, političke ili druge potrebe da se ona obnovi u svom prvobitnom odnosno ranijem izgledu. – NAŽALOST, SAD JE PORUŠENA. HOĆE LI SE DETALJNO VRATITI AUTENTIČNI DIJELOVI, KOMPOZICIJA, MATERIJALIZACIJA …?
… ima još tehnika, međutim, danas, gledajući gradilište, nisam prepoznao nijednu. Vidio sam samo DEGRADACIJU kulturno-historijske baštine, MOJE, NAŠE, VAŠE!
*DEGRADACIJA – potpuno ili djelimično rušenje graditeljske baštine, nadograđivanje i pregrađivanje, narušavanje
okoliša itd.
Emir Ašćerić, magistar arhitekture
P.S. Molim vas da za tekst ne vežete moje političko (samo)opredjeljenje. Ovaj osvrt ne vrijeđa nikoga, niti nosi politički kontekst. Ako je nijjet (namjera) čist, ako se rušenje brani time da će se uraditi “sve kako treba”, očekujemo odgovore na ova pitanja. Pokažite javnosti ČINJENICE, ne samo političke odgovore.
P.P.S. Tražimo odgovor i od republičkih institucija – ZAŠTO DRŽAVA NE REAGUJE, NITI JE REAGOVALA? Nije dovoljno poslati samo rješenje o zabrani!
TU JE I FOTOGRAFIJA GRADILIŠTA:
(stubovi su AUTENTIČNO armirano-betonski)
