Medžlisi sandžačkih gradova u periodu bivše Jugoslavije nisu bili pod jednom kapom, bili su podijeljeni između muftijstava Kosova i Crne Gore, a svi zajedno su pripadali Rijasetu Jugoslavije, sa centrom u Sarajevu.
Osnivanje Mešihata Sandžaka pokrenuto je od stranke SDA 1991. godine u Rožajama, sastanak je vodio potpredsjednik SDA, Harun Hadžić, a sastanku je prisustvovao i tadašnji reis Selimovski. Nakon ovog okupljanja uslijedilo je više naknadnih pokušaja da se osnuje Mešihat Sandžaka, ali Miloševićev sistem je to spriječavao, a pomagali su mu pojedini petokolonaši iz redova medžlisa Novi Pazar.
Sa ratom se raspalo dotadašnje uređenje Rijaseta Jugoslavije sa centrom u Sarajevu, Bošnjaci Sandžaka su bili obezglavljeni u vjerskom smislu riječi, pa su na sve moguće načine probali da se samoorganiziraju na nivou medžlisa. Mešihat IZ u Sandžaku je osnovan tek 1993. godine. Veliku ulogu u pisanju Ustava Islamske zajednice je imalo rukovodstvo tadašnje SDA, a inicijativu je vodio Azem Hajdarević, sa aktivistom SDA i vjerskim službenikom Mevludom Dudićem, pod patronatom tadašnjeg BNVS-a.
Od samog osnivanja Mešihat održava veoma snažne veze sa IZ u BiH, što je i formalizovano Ustavom IZ u BiH iz 1997. Ova integracija zasniva se na većinskom bošnjačkom nacionalnom korpusu među muslimanima Sandžaka, Slovenije, Hrvatske koji su ušli u sastav IZ u BiH, što je istaknuto i prvim članom Ustava IZ u BiH:
“Mešihat Islamske zajednice Sandžaka, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj i Mešihat Islamske zajednice u Sloveniji, sastavni su dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.” Ustav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, član 1, stav 2.
Slika Ustava IZ
Oduševljenje vjernika i džematlija u Sandžaku kada je donesen novi Ustav IZ te 1997. godine je nemoguće opisati riječima. Bošnjaci su se izborili u Miloševićevom vremenu da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini bude jedina i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka izvan domovine i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju, po Ustavu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, član 1, stav 1.
Svi znamo već kasniji problem nastanka Rijaseta Srbije i to što im se spočitavalo da su oni krivci koji su Bošnjake odvojili u duhovnom smislu od Bosne, i da su po toj konstataciji razbijanja klasični “paradžemat’’. Iako se Muamer Zukorlić kitio epitetima čuvara jedinstva sa Bosnom i da je duhovni centar samo Sarajevo, on je na mala vrata uveo novi Ustav Islamske zajednice u Srbiji, koji ukida Mešihat Sandžaka i izbacuje IZ Bosne i Hercegovine iz Ustava.
Novi Ustav Islamske zajednice u Srbiji u članu 1 glasi ovako: ”Islamska zajednica u Srbiji (u daljem tekstu: Islamska zajednica) je jedna i jedinstvena tradicionalna vjerska zajednica muslimana sa područja Sandžaka, Preševske doline, Centralne Srbije i Vojvodine, muslimana dijaspore i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju.”
Novi Ustav:
A po članu 6 novog Ustava Islamske zajednice u Srbiji nigdje nema duhovnog centra u Sarajevu, nego se pominju dva centra: Novi Pazar i Beograd, a glasi ovako: “Sjedište Islamske zajednice je u Novom Pazaru. Islamska zajednica može imati svoje sjedište i u Beogradu.”
Novi Ustav
Sa ovim novim Ustavom Bošnjaci Sandžaka su izgubili posljednju vezu sa Bosnom, a Muamer Zukorlić je dobio ogromne ovlasti bez ikakve hijerarhijske odgovornosti. Sada nesmetan može uključiti za političke, ili bilo koje druge izbore, svu infrastukturu IZ, njene zaposlene, kao i finansirati kampanju iz budžeta Islamske zajednice, što je strogo zabranjeno po Ustavu IZ BiH.
Nije Muamer Zukorlić donio novi Ustav samo radi većih i autonomnih ovlasti, što ukazuju dokazi koje imamo – glavni cilj osnivanja IzuS je smanjenje mogućnosti otkrivanja ogromnog priliva novca naših privrednika iz dijaspore. Glavna potvrda koja ide u prilog ovoj priči jeste sljedeće:
– U toj godini nije se samo oslobodio stega Rijaseta BiH, nego je i ukinuo ekonomski sektor u okvirima Mešihata
– Osnovao je privatnu knjigovodstvenu firmu “Elmax”, u vlasništvu Elme Elfić, njegove druge supruge, i ovlastio ovu firmu za sva poslovanja Islamske zajednice.
Efekat ukidanja ekonomskog sektora u okvirima Mešihata, a pritom jedinog upliva u poslovanje ima Elma Elfić jeste prelazak u vlasništvo samo jedne porodice i gubljenje bilo kakve kontrola tokova novca. Posljedica ovakve privatizacije je nestanak ogromnih sredstava sa računa IZ. Na jednom primjeru imamo ogroman broj džamija ili drugih vjerskih i propratnih objekata koji su se gradili. Većinu su pravile džematlije i mještani tog mjesta, a dok istovremeno imamo velik broj različitih firmi sa Zapada, u vlasništvu Bošnjaka, koje daju donacije na ime tog istog objekta. Ukupni priliv novca jednog objekta prelazi desetostruku vrijednost samih radova. A tom se novcu ne zna trag, jer je vršeno podizanje sa bankovnih računa u kešu.
Nastavit ćemo tekst sa zakulisnim igrama Muamera Zukorlića i privatizaciji Islamske zajednice, neinformisanosti Huseina Kavazovića i o tome zašto je ucjenjen Mustafa Cerić, da učestvuje u ovim kriminalnim radnjama.