Umihana Rašović-Kasumović rođena je u Sjenici, ali se, usljed nestabilne političke situacije na Balkanu i početka rata, s porodicom preselila u Švedsku. Diplomirala je na Univerzitetu u Malmeu međunarodne odnose što joj je bio i motiv za politički angažman.
Tokom 2014. godine postala je član Lijeve partije, a početkom ove godine izabrana je u glavni odbor te stranke u regionu Skane. Na predstojećim izborima u Švedskoj kandidat je na pet listi, što dovoljno govori o povjerenju koje joj je ukazala njena partija.
Sa Rašović-Kasumović razgovarali smo o predstojećim izborima u Švedskoj, genocidu u Srebrenici, učešću žena u politici…
- Vaša kandidatura na predstojećim parlamentarnim izborima u Švedskoj izazvala je dosta pažnje u švedskim medijima. Da li u vremenu kada islamofobija sve više raste širom Evrope jedna bivša izbjeglica, pri tom muslimanka, može očekivati širu podršku javnosti?
– Jedan od razloga moje kandidature je borba protiv islamofobije. Od srednje škole sam se borila protiv islamofobije kako u školi tako i u društvu općenito. Na radnom mjestu se, nažalost, susrećem sa islamofobijom svakodnevno i borim se na različite načine protiv toga. Borim se tako da poslodavcima i kolegama skrenem pažnju na islamofobiju, opomenem ih da postoje zakoni protiv toga i na različitim sastancima radnika u Zavodu za zapošljavnje stavim islamofobiju i rasisam kao tačku dnevnog reda. Postala sam aktivista Lijeve partije 2014. godine i na taj način nastavila moju borbu protiv rasisma i islamofobije. Mislim da je moja kandidatura bitna i očekujem širu podršku javnosti posebno od manjinskih naroda. Ono što treba istaći je da većina Šveđana nisu islamofobi i rasisti, ali taj manji dio koji jeste treba staviti pod kontrolu. Članovi kao i uprava Lijeve partije su nominirali, a zatim i izabrali mene kao kandidatkinju na pet različitih izbornih lista. Kandidat sam na državnom, regionalnom i lokalnom nivou, za članicu glavnog odbora u regionu i glavnog odbora u gradu Eslovu gdje živim. Njihovo povjerenje meni daje samopouzdanje da mogu da očekujem podršku od radničke klase, socijalista i antirasista.
- Da li je opredjeljenje za Lijevu partiju jedna vrsta Vaše borbe za prava manjinskih naroda u ovoj zemlji?
– Borba za prava manjinskih naroda je razlog zašto sam se opredijelila za Lijevu partiju. Danas u Švedskoj nema niti jedna partija koja se bori za prava manjinskih naroda kao Lijeva partija i prirodno je da budem dio toga. Kroz Lijevu partiju se borim za manjinska prava u Švedskoj, ali isto tako i za Palestinu, te nepravdu koja je prisutna internacionalno. Trenutno se borim za manjinska prava na više frontova: demonstracije, mediji (debatni članci), te putem debata sa ostalim partijama u Općini Eslov gdje sam porotnica. Moj sljedeći članak bit će objavljen 10. jula, a osim o rasizmu i islamofobiji govorit ću i o Srebranici. Upravo o Srebrenici trebamo govoriti što više, te koristiti resurse koji su nam pruženi. Posebeno se to odnosi na nas političare u evropskim zemljama. Govoriti o Srebrenici i bošnjačkoj historiji moj je prioritet jer tako Šveđanima mogu pokazati šta se ustvari tamo desilo.
- Porijeklom ste iz Sjenice, grada u kojem većinom žive Bošnjaci. Da li ste zbog Vaše nacionalne ili vjerske pripadnosti bili meta desničarskih lidera u Švedskoj?
– Zbog moje nacionalne i vjerske pripadnosti, te zato što sam žena, smatram se diskriminiranom. Studije pokazuju da poslodavci zadnje zapošljavaju strankinje u Švedskoj. Na prvom mjestu su Šveđani, na drugom Šveđani, na trećem stranci i na zadnjem mjestu – strankinje. Što znači da se od mene očekuje da budem puno bolja od svih da bi dobila ista prava. U upravi za obrazovanje u općini sam na svakom sastanku meta desničarskih i rasistisčkih političara, ali uvijek im uzvratim konkretnim argumentima. Nekoliko članaka sam u prethodnom periodu objavila u istaknutim švedskim medijima koji su našli na javne kritike od strane desničara, što sam, naravno, i očekivala. Srećom takvih istupa i mišljenja je manje.
- U svojim javnim nastupima vrlo rado ističete povezanost s Bosnom i Hercegovinom i rodnim Sandžakom. Smatrate li da eventualnim uspjehom na predstojećim izborima možete doprinijeti jačanju veze ovog područja s Švedskom?
– Naravno, to bi mi i bila velika želja. Od moje šeste godine sam članica Bosanskohercegovačkog saveza u Švedskoj. Preko različitih udruženja u Švedskoj sam sarađivala uspješno sa udruženjima iz Bosne i Hercgovine. Saradnja sa udruženjima dokaz je da se i kroz politiku može djelovati. Jedan od mojih ciljeva je povezivanje Švedske s Bosnom i Hercegovinom i Sandžakom, a to mogu ostvariti putem političkog aktivizma u narednom periodu.
- Činjenica je da su žene u zemljama Zapadne Evrope dosta zastupljenije u politici nego je to slučaj u Bosni i Hercegovini i zemljama regije. Ipak, imamo primjere u kojima žene obnašaju značajne i odgovorne funkcije. Kako ocjenjujete rad visokopozicioniranih političarki u regiji, primjerice hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, Ane Brnabić, predsjednice Vlade Srbije?
– Drago mi je da region ima dvije visokopozicionirane žene i nadam se da će one biti primjer i podrška ostalim ženama u politici. Ana Brnabić je relativno nova kao predsjednica Vlade Srbije i očekujem od nje da će u narednih nekoliko godina raditi na razvoju Srbije, ljudskih prava, prava manjina, te da se aktivno uključi u borbu protiv mita i korupcije. Kada je riječ o gospođi Grabar-Kitarović, moja politika i politika Lijeve partije Švedske se razlikuje puno od politke HDZ-a i Kolinde Grabar-Kitarović. Dvije skroz suprotne političke strane. Da se ja i Kolinda Grabar-Kitarović kandidujemo u istoj državi bile bismo političke protivnice. Konzervativna partija kao Hrvatska demokratska zajednica u Švedskoj nikada ne bi imala uspjeha kao socijalistička ili lijeva partija. Izuzmem li te političke i idejne razlike s hrvatskom predsjednicom, mogu zaključiti da mi je veoma drago što jedna žena stoji na čelu države u regionu.
.
Izvor: Al Jazeera