Juče u popodnevnim časovima širom Sandžaka munjevitom brzinom doprla je najtužnija vijest koju su sandžački Bošnjaci mogli čuti: ostali smo bez naše uzdanice, bez nepokolebljivog, odlučnog i hrabrog sina Sandžaka koji nam je godinama ulivao samopouzdanje i vjeru u ljepšu i perspektivniju budućnost; ostali smo bez čovjeka kojega smo svi neizmjerno voljeli i kome smo bezrezervno vjerovali, ostali smo bez tebe voljeni naš Šemsudine.
Ti si uvijek bio uspravan, dostojanstven, stamen i nepobjediv. Samo tebi je riječ poraz, posustajanje i odustajanje bila strana i nepoznata. Živio si kao neprikosnoveni nacionalni i politički gazija i neosporni pobjednik i otišao si neporažen i nepobjeđen u jedan novi svijet gdje vladaju vječna pravda i istina.
Ali prije odlaska si nam jasno pokazao i ostavio u amanet put koji jedino vodi prema ljepšem sutra. Put nacionalnog jedinstva, sloge i pomirenja za koji si se zdušno i istrajno borio.
Tvoja smrt još jednom nas opominje da je život neminovno prolazan i vremenski ograničen, ali i da velika ljudska djela zauvjek ostaju. Bio si gradonačelnik, ali tvoja skromnost, neposrednost, srdačnost i širokogrudost su neponovljive. Od nikoga nikada nisi glavu okretao. Svakom si čovjeku prvi i sa osmjehom prilazio i dolazio si svakom i na radost i na žalost. Takav se sandžaklija više ne rađa.
Put koji si svim srcem želeo da izgradiš i ostaviš budućim generacijama je nažalost pokosio i tvoj mladi život. Ali ti obećavamo da ćemo ga izgraditi i ostvariti tvoj višedecenijski san.
Zbogom veliki čovječe. Tvoj odlazak je za Sandžak nenadoknadiv gubitak. Ali istovremeno smo ponosni što smo te imali i što si bio na čelu naše nacionalne kolone. Da ti Allah Uzvišeni podari najljepše mjesto u Dženetu inšalah.
Predsjednik Društva historičara Sandžaka:
Esad Rahić