Esselamu alejkum, ljudino!
Ne smeta ti da te tako zovem? Ne smeta. Tebi ništa ne smeta, ako je lično prema tebi. Vidjela sam, smetalo ti je da su ti djeca Somalije gladna, pa si ih nahranio. Otišao si da ih zagrliš. Znaš kako to meni izgleda? Kao da si dva puta u jednom ramazanu postio.
Ljudi se uzohole kad im se fotelja prilijepi za stražnji dio tijela. A ti si sušta suprotnost. Podsjećaš me na ashabe Božijeg Poslanika, alejhisselam…Znaš zašto? Njima, kada bi dobili vijest o tome da su stanovnici Dženneta, nije to značilo odmor…ne ! Značilo im je poticaj da se još više trude. Nakon takvih aferima, bivali su još bolji. Zato su oni “oni prvi, uvijek prvi”. Neponovljivi. Čini mi se, kao da si ti takav… Kao da si od prvaka. Ako i nisi, danas si Imam ummeta. Slušala sam te kako učiš Kur’an. MašaAllah…
Hej, a slušala sam te i kad si ‘očitao bukvicu’ izraelskim kukavicama što ti ubiše humanitarce na Flotili slobode! Ahahha, bome znaš kazat! Istjera ti njih iz svoje avlije… Nek si, vala, ko mojom rukom! Ti glavu saginješ samo pred Svemoćnim, a nakon toga pred nemoćnim. Svemoćnom u znak pokornosti koja samo Njemu pripada. Nemoćnim u znak da s njima si, da tvoji su i da neće biti ostavljeni.
Okitio si prsa junačka cvijetom Srebrenice…. Mnogi bi na tvom mjestu latice tog cvijeta pokidali. Tek kao uslugu službenicima zaborava. Ali ne i ti.
Molim Allaha da tvoje stanište bude okićeno najmirisnijim cvjetovima. Ti si naš ponos, naš veliki brat. Naša ljudina.
Voli te tvoja Bosna i Hercegovina!
Ammara Šabić Langić
