Davne 1927 godine, Rene Filop Miler (René Fülöp-Miller), objavio je svoju prvu knjigu (ujedno, prvi i najuspješniji bestseller u nizu od jedananest bestsellera), koja je do 1995. godine imala ukupno 46 izdanja na engleskom i njemačkom jeziku.
Naslov te knjige glasio je: Raspućin: sveti đavo
Intrigantna, protivrječna i škakljivo izazovna definicija ovog kultnog lika poslednjih godina raspada carske Rusije, data već u naslovu, svakako je dio objašnjenja za veliki interes koji je ova knjiga izazivala punih 70 godina. Dvije krupne osobenosti izdvajaju ovu knjigu od najvećeg broja slavnih književnih djela.
1. Gotovo sve najpoznatije knjige nastale su postupkom dedukcije, tako što se neka opšta karakteristika sažme u individualni lik: Kralj Edip, Ifigenija, Hamlet, Don Kihot, Raskoljnikov, Haklberi Fin, Madam Bovari – sve su to imaginarni likovi koji posebno snažno simboliziraju neku pozitivnu ili negativnu crtu prisutnu u karakteru svih ljudi i tako postaju univerzalna paradigma. Knjiga R.F. Milera izvedena je obrnutim postupkom – indukcijom, tako što su konkretne karakteristike Raspućina promovisane u opšti model jedne kategorije ljudi kakvih je bilo oduvijek i svuda, obuhvaćenih lucidnom sintagmom “sveti đavo”.
2. I u ovom slučaju, indukcija se, ne po prvi put, pokazala kao aktuelniji metod. Jer dok Edipa,Iifigenije, Hamleta, Don Kihota, Hakleberi Fina već odavno nema nigdje osim u knjigama, “svetih đavola” se namnožilo i svakim danom ih ima sve više.
Kažu da svaki čovjek ima uza se dva anđela: jedan koji zapisuje dobra djela, drugi koji zapisuje loša djela. Znajući kakvi su ljudi, jasno je da anđeo koji zapisuje loša djela, ima mnogo više posla. Jer, čak i kada ne uradiš ništa loše, nego samo čujes da neko dijeli i zavađa ljude istog naroda koji zajedno žive na istom prostoru, govoreći o njima ružno i nastojeći da sebe nametne za vođu jednih protiv drugih, znaj da mu je onaj anđeo zadužen za ružna djela, upisao u tefter veliki grijeh. Ali ne zaboravi i da su anđeli svima onima koji to slušaju a ne opomenu ga da ljude treba miriti, upisali krupan grijeh. Pa rekoh, neka mi barem taj grijeh više ne upisuje moj anđeo.
Za takve ljude, koji sebi pripisuju nepogrešivost, monopolišu istinu, prisvajaju pravednost, proglašavaju sebe za jedine prave branitelje vjere, naroda, tradicije, kao skrojena pristaje ona sintagma – “sveti đavoli”. Licem sveci, srcem vuci – kako kaže jedna stara makedonska pjesma-tugovanka – oni su pravi pravcati “sveti đavoli” koji pod plaštom sveca, kriju u srcu pravog đavola, jer prvi i najvažniji đavolov posao je najprije upravo da zavađa ljude, prije svega one najbliže, iz istog naroda, pa i rođenu braću, i okreće ih jedne protiv drugih!
Koji god narodni vođa tvrdi da je samo on u pravu a da su svi koji mu to osporavaju, izdajnici; koji prijekim okom gleda na one između svojih poštovalaca i sljedbenika, ako slobodno razgovaraju sa ljudima iz istog naroda ali drugačijih pogleda; koji anatemiše svoje sljedbenike ako se sa njim oko nečeg ne slože; koji sebe uzdiže iznad svih ostalih, koji se ne savjetuje sa svojim drugovima i ne polaže računa o svemu što radi u zajedničkoj stvari – taj je pravi pravcati “sveti đavo”!
I svi koji ovakve “svete đavole” slijede ne pitajući za razloge i ne tražeći objašnjenje od njih, svejedno da li iz straha ili iz poniznosti, svi odreda su ušli u grijeh pokornosti koju – kao što je poznato, čovjek duguje samo Bogu. I moralno su se srozali na nivo stada koje slijepo slijedi čobana. Ali ni jedan čovjek nije ni goveče ni ovca, da bi mu bilo koji čovjek mogao biti ono što je čoban govedima i ovcama!
O ljudi! Čovjeka ne vode samozvane vođe, nego ga vodi istina! I sloga jednog naroda je preča od interesa bilo kog vođe! Onom ko vas odvraća od sloge i saradnje za dobro cijelog naroda, pozivajući vas da samo njega slijedite a sve ostale smatrate za izdajnike i okrenete im leđa, smjesta okrenite leđa! Ne može se sloga braniti razdorom, ni sloboda ostvarivati anatemisanjem! Ne trebaju nam ni sveci ni đavoli, ponajmanje pak, sveti đavoli.
Ljudima su potrebni ljudi. Čovjeku – čovjek!
Sveti đavoli
