Učestali prljavi tekstovi koji se pojavlju na portalu Sandžakpress kojeg kontroliše Muamer Zukorlić samo su potvrda naših tvrdnji da je na sceni neuspjeli pokušaj potpune političke eliminacije lidera BDZ-a Emira Elfića, kao i želja za personalnim degradiranjem svih onih koji su stali uz ideju BDZ-a.
Kao što stalno čini, u maniru despota, Mumer Zukorlić pozove svoje poslušnike i (iz)diktira im text svojih mnogobrojnih „katil fermana“, kakav je i izdiktirao Samiru Škrijelju protiv Emira Elfića.
Znamo se za toliko!
Žalili smo Samira Škrijelja kada se jadao kakva maltretiranja trpi od Zukorlića nazivajući ga „pomahnitalim muftijom“ koji mu po kancelariji, kad se razbesni, baca papire po podu i kako sam Samir reče, kao „keru“ upire prstom na pod i grubim tonom naredjuje „kupi“!!! Žalimo Samira i sada jer u strahu mora biti lažljivi svjedok u slučaju Makić, falcifikator dokumenata u firmi Refref, a i potpisnik paničnog i isfrusriranog teksta svoga tutora.
Ako je istina ovo što pišu, da se radi o nesposobnom čovjeku kome je sve dato, pismo je trebalo biti upućeno onome koji je ovaj tekst izdiktirao jer je činio nepravdu prema svima koji su to „zasluživali“.
Ako je istina to što govore čemu panika, najlakše se obračunati sa onima koji su nesposobni. Laži, obmane, manipulacije, teorije zavjera su jedini mehanizmi kojima se oni služe krijući se ispod časne ahmedije, u cilju opstanka po svaku cijenu.
U pokušajima degradacije naših predstavnika neke od njih, koji su bili vlasnici uglednih ugostiteljskih objekata, nazivaju „konobarima“, jer kao nosioci posla nisu zazirali od toga da dočekaju svoje goste i usluže ih, baš kao što i danas ne zaziru od služenja svome narodu za razliku od Škrijeljevog nalogodavca kojem kada bi cijeli narod služio ne bi mogao utoliti pohlepu,
megalomaniju i žeđ za veličinom. Škrijeljev gazda bi opet našao nekog kome bi zavideo i sa kim bi se obračunavao.
Biti konobar je častan posao i mnogo vredniji od lažnih titula i elitizma kojima ih kiti njihov tutor.
Pomenuti tekst kao i niz drugih koje su objavili, ne zaslužuje dublju analizu jer on samo govori o onome ko ih diktira, ali i o onima koji ih potpisuju.
Jedno su zaboravili, narod zna i narod pamti.